... slike govore, a ja samo malo opisujem:
ulazak sa strane Buja, vijugava cesta, pred sam ulazak u Grožnjan stajala je maketa nekakve lokomotive koju na žalost nisam fotkao i saznao što predstavlja, ali pored nje je cestica koja vodi do tunela u kojemu se događa neki uzgojni gljivarski svijet; no o tome nekom drugom zgodom...
... ulazak u gradić gotovo ne zamjetih, doduše znao sam da je tu trenutno gužva jer se u mjesnoj crkvi odvijalo nekoliko istovremenih krštenja, šoder parkirališta puna, čak je školsko igralište popunjeno automobilima što nije lijepo, ali možda je to samo danas radi crkvena obreda sakramenata krštenja.
... staro mjesno groblje, nekoliko grobnica i nadgrobnih spomenika odaju usred dana pijetet tišini na tom mjestu počinka
... crkva sv. Nikole, predvorje podijeljeno, dvoja vrata, murali, ali na žalost bez mogućnosti ulaska
... pred ulaskom u groblje, na desno je mala kapelica sv. Duha
... ne prođoh puno dalje, a kad opet kapelica, ovaj puta posvećena sv. Nikoli
... konačno pred zidinama koje opasuju gradić, prolazim malo ispod kapelice sv. Nikole i ugledam spomenik uljarstvu i trudu grožnjanskih uljara maslinara, ne možeš ne zastati i ne uslikati se za uspomenu:
... stara gradska vrata otkrivaju u uvodu spomenutu minijaturu ulica popločenih kamenom kaldrmom, ne može neopaženo u njima proći "dizajnirani" poklopac tunela gradske kanalizacije
... srce gradića sa svojim krasotama; portalima kuća, malim ukrasima na fasadama, škure, opisnim pločama, stubama, ateljeima koji žive svojim umjetničkim plućima, njegujući slikarske tradicije i pozivajući slikarske kolonije, nude vina, ulja, prošlost i mirnu sadašnjost ...
... središnja velika crkva sv. Vida, radi spomenutih krštenja nisam ju moga posjetiti izbliza niti iznutra, niti izvana, opet će ostati zadatak nekom drugom budućom zgodom nadam se
... zasluženi odmor uz tamni San Servolo i pogled na pejzaš i udaljeni Motovun
