subota, 20. siječnja 2018.

... oči pune Hrvatske - Gvozdansko !

... samo nekoliko sličica do pomnijeg obilaska !







... popratni tekst ispod ovih slika jest c/p maila koji je supruga dobila od kolegice s posla:

From: Tajana Mikac Vidović
Sent: Monday, January 22, 2018 3:21 PM
Subject: Gvozdansko-hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora!

Poštovane mame i tate, bake i djedovi,
Šaljem vam kratku crticu iz naše bogate i mučne povijesti, koju, sigurna sam, niste učili, kao ni svi mi bivši "pioniri".
Zato podučite svoju djecu, neka oni od malena znaju pravu istinu hrvatske povijesti.
Zašto im nuditi priče o vilama i mnoge druge izmišljotine iz raznih krajeva svijeta, kad imamo originalne povijesne priče o hrabrim hrvatskim ratnicima, koje nema nitko drugi.
Pozdrav,
Tajana


GVOZDANSKO - hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora! *
Utvrda Gvozdansko, na Banovini između Gline i Dvora, spomenik je hrvatskog graditeljstva, a kakvoća gradnje potvrđuje se kroz petstoljetnu opstojnost dojmljivih obrisa kula i zidova sve do danas. Izgradili su ga plemići Zrinski, u usponu svoje vlastelinske moći za potrebe čuvanja i iskorištavanja gospodarskih posjeda u Pounju. U okolnim šumama nalazili su se bogati rudnici srebra i olova, koji su omogućavali postojanu i junačku obranu Hrvatskog kraljevstva od turskih osvajaća i vlaških pomagaća. Nikola III. Zrinski i njegov sin Nikola IV. Šubić Zrinski – Sigetski, u utvrdi Gvozdansko kovali su čuvene srebrne talire za kupnju naoružanja i obranu ostataka Hrvatskog kraljevstva. U tvrđavi je uvijek bila jaka vojnička posada jer je u to doba Gvozdansko bila jedna u nizu važnih utvrda, kao dio hrvatskog obrambenog sustava. Potrebno se podsjetiti da je papa Lav X. 1519.g. u pismu banu i biskupu Petru Berislaviću, podario Hrvatima naslov predziđe kršćanstva - Antemurale Christianitatis. Bilo je to prije junačke smrti Nikole IV. Šubića Zrinskog u Sigetu 1566.g., a 12 godina kasnije branilo se Gvozdansko.
Gvozdansko je mjesto hrvatskog velejunaštva bez svjetskog uzora u slavnoj obrani Hrvatskog kraljevstva od turskih osvajača. Na Božić 25. prosinca 1577. Ferhad-paša po treći puta je ponudio braniteljima Gvozdanskog predaju, koju su hrabri branitelji odbili. Sve juriše, posada Gvozdanskog, izmučena glađu i hladnoćom, odbila je očajničkim i nadljudskim naporima. Tijekom noći, 12. na 13. siječnja 1578. ugasila se posljednja vatra u gradu. Kad su Turci ujutro krenuli u napad nije se oglasila ni jedna puška, pa su bez ikakva otpora provalili vrata tvrđave, prodrli u grad i ostali zatečeni strahovitim prizorom. Svi su branitelji bili na svojim položajima smrznuti, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je osupnut i sam Ferhad-paša, kojega je zadivila hrabrost branitelja Gvozdanskog. Branitelji su radije izginuli od gladi i hladnoće nego se predali. Poštujući njihovo junaštvo, zapovjedio je da se pronađe i dovede svećenik kako bi ih se pokopalo po kršćanskom obredu. To je bila najveća počast, koju je turski osvajač odao mrtvim braniteljima Gvozdanskog.
Tragična sudbina Gvozdanskog ponovila se još jednom za Božić 1941. kada je srbočetnička rulja poslije podnevne božićne mise poubijala 55 civilnih stanovnika Gvozdanskog.
Nastavilo se to i 1991. godine kad su opet stradali hrvatski civili od lokalnih četnika.
Isto se dogodilo i sa Zrinom u kojem su stolovali slavni plemići Zrinski Šubići, a srbopartizani su mjesto genocidno uništili i spalili 9. rujna 1943.g.
S obzirom na sve žrtve Pounja i Banovine, one iz 1941. i 1991., očituje se još veći i dublji smisao hrvatske vjekovne nacionalne obrane slobode. Ona se ne gasi ni u najtežim nedaćama, ni u bezizglednim okolnostima.
Stoga nije preuveličano ustvrditi i zaključiti –
Gvozdansko je hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora!

*Podaci iz knjige Damir Borovčak: Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora (VN, Zagreb 2012.)

petak, 19. siječnja 2018.

... oči pune Hrvatske - Čuntić, kula i crkva !



... pogled na kulu sa pozicije crkve Sv. Ante Padovanskog !



... ukoliko se prema Čuntić kuli krene u dane vrućina osvježenje izvorske vode potražite prije kratka pješačenja (10-ak minuta) na Marića točku ili se osvježite po povratku/silasku !



,,, da ne bude zabune, pored izvora je i jedan jednostavan putokaz u kom smjeru krenuti!



... uspinješ se i okom otkrivaš kulu u plavetnilu što omogućava idila vegetacije u zimsko godišnje doba !


... pogled "oko", a na kulu s tri strane !





... ovaj kut bih nazva: prkoseći vremenu još sam tu !



... otvori, puškarnice !





... pogled kroz i preko srušena stabla na crkvu Sv. Anruna Padovanskoga !



... Kula se nalazi kod utvrde Čuntić u selu Hrvatski Čuntić udaljeno oko 12 km južno od grada Petrinje.
Kružnu branič kulu zidanu kamenom i masivnih zidova sagradio je zagrebački Kaptol 1552. godine. Primjer sličnih branič-kula može se naći i u Blinji i Gvozdanskom te još nekim drugim gradovima i kaštelima u Hrvatskoj krajini 16. stoljeća.
Zidovi branič-kula manjih su ili većih debljina, ovisno o promjeru kule, koncepciji i vremenu gradnje a vjerojatno i gospodarskoj moći investitora. Analiza tlocrta kule Čuntić grada pokazuju da je vjerojatno projektirana i iskolčena pomoću kvadrangulacije, tj. da vanjski obris tlocrta odgovara kružnici opisanoj, a unutrašnji upisanoj u kvadrat.
Kula je podignuta na jednoj uzvisini s namjenom da služi kao stražarnica na putu koji povezuje Pokuplje s dolinom Une. Napuštena je već krajem 16. stoljeća. Danas je od kružne kule ostalo je vrlo malo zida - prizemlje i nešto od prvog kata.




... crkva Sv. Antuna Padovanskoga u Hrvatskom Čuntiću nosi teško breme razaranja u Domovinskom ratu, odmah po prilasku lijepoj crkvi i Franjevačkom samostanu uočio sam vrhove tornjeva stare srušene crkve i odličan kadar za ovjekovječiti kulu (slika iznad).