... većina posjetitelja Zagreba u svom zadržavanju i obilasku grada odredi vrijeme za posjetu Maksimiru, Od toga velika većina radi zvjerinjaka ili ZOO vrta. Ja samu ovom obilasku zaobišao zoološki i krenuo stazama parka, unuk i ja, dvojac za nedjeljno prijepodne u dijelu prirode našeg Zagreba.
... park – šuma Maksimir otvorena je davne 1794. godine, na tada rubnim istočnim dijelovima grada Zagreba i na krajnjim južnim ograncima Medvednice. Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Inicijator izgradnje takvog parka bio je biskup Maksimilijan Vrhovec, kada je odlučio da na mjestu stare biskupske šume, zagrepčanima podari park za odmor i rekreaciju.
Maksimir je i dobio ime prema svom osnivaču – prvotno se zvao Maksimilijanov mir ili skraćeno – Maksimir. Nakon smrti biskupa Vrhovca, rad na oblikovanju parka Maksimir nastavio je biskup Aleksandar Alagović (1760 – 1837).
... Alagović je napustio prvotnu zamisao oblikovanja ubaroknom stilu i započinje s radovima na otvaranju i formiranju livada i prozračivanju parka. Unatoč tome što je izveo malo radova na uređenju parka, Aleksandar Alagović je stvorio temelje za formiranje pejsažnog ambijenta kojeg je naposljetku dovršio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik.
Današnji izgled (englesko – pejzažni stil) park je dobio 1839. godine, a za to se smatra zaslužnim biskupJuraj Haulik, krajnji tvorac i oblikovatelj parka Maksimir kakvog danas poznamo. Za njegovu izgradnju angažirao je skupinu iskusnih austrijskih umjetnika koji su oblikovali carske perivoje u Laxenburgu, Schönbrunnu i Hetzendorfu u blizini Beča, a tu je skupinu vodio vrsni vrtni arhitekt carskih vrtova Michael Sebastian Riedl (1793. – 1872.). U čast nadbiskupa Haulika, 1839. godine naziv perivoja je promjenjen u park Jurja ves. No, ubrzo nakon njegove smrti parku je vraćen stari naziv – Maksimir.
... u vrijeme osnivanja parka, on je bio jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austro Ugarske Monarhije. Naime, do uređenja javnog parka Maksimir, do tada su se diljem Monarhije podizali samo privatni i javnosti nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije.
U parku Maksimir je očuvana flora i fauna nizinskih šuma, a u njemu žive mnogobrojne biljne i životinjske vrste. Tako je u Parku zabilježeno više od stotinu vrsta ptica, od kojih se značajem ističu ptice dupljašice (zbog očuvane stoljetne hrastove šume i veliki broj duplji u starim stablima). Populacija Crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius) koji žive u Maksimiru jedna je od najvećih u svijetu, dok je ta vrsta ugrožena u europskim razmjerima. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša (također globalno ugrožene skupine).
Divan tekst/VEĆINU; uz poneku svoju tipkajuću upadicu preuzeo sam sa:
https://www.zgportal.com/zginfo/park-maksimir-spomenik-parkovne-arhitekture-stvoren-za-setnju-i-uzivanje/
... polazna točka je Mogila, tko bi to rekao za mene !?
... pa da ponovim već puno puta priču o Mogili:
... spomen – humak nastao je 1925. godine povodom obilježavanja tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva. Mogilu je projektirao Aleksandar Freundenreich, a podignuo je Hrvatski sokolski savez u spomen na III. hrvatski svesokolski slet održan povodom tog jubileja u Zagrebu od 14. do 16. kolovoza 1925. godine. Mogila je nastala je na mjestu gdje se ranije nalazio paviljon Kišobran. Građena je od grumenova zemlje donesene iz 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva u kojim se zbio neki značajni povijesni ili kulturni događaj tijekom tisućugodišnje hrvatske povijesti. Izvornog sokola koji je razbio prosrpski starojugaški žandarski režim u ateljeu irradio je g. Kedrić.
... unuk je neumorno prkoseći vrućini napravio nekiliko tčećih "spirala" gore dolje po stazici okolo humka.
U temeljima humka pohranjeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine, važnije knjige, novine, časopisi te spomenice svih sokolskih društava koje su sudjelovale u gradnji Mogile. Oko humka posađeno je deset stabala lipe u znak deset stoljeća hrvatskog narodnog života, odnosno hrvatske državnosti. Mogila je obnovljena 1994. godine, a prilikom obnove humak je obogaćen grudom hrvatske zemlje koju je svojim poljupcem blagoslovio papa Ivan Pavao II 10. rujna 1994. godine u zagrebačkoj zračnoj luci.
... od Mogile pogled "puca" na livadu i jedan usamljeni hrast. Ima i ime, bori se za život !
... Na maksimirskoj livadi, podno spomen humka Mogila, nalazi se najstariji stanovnik parka Maksimir koji nosi simpatičan naziv Dedek. Riječ je o hrastu lužnjaku koji se u Maksimiru nalazi već 600-tinjak godina. „Dedek“ već 600 godina krasi livadu Kišobran gdje pruža utočište mnogobrojnim životinjskim vrstama. Živući je spomenik i podsjetnik na neka prošla vremena. Uživa zaštitu kao stanovnik parka Maksimir, koji je zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture. Unatoč činjenici da je dva puta stradao od munje groma, čiji ožiljci su vidljivi na deblu i kori, „Dedek“ i dalje ponosno stoji kao simbol trajnosti i čvrstoće i podsjetnik na istinske vrijednosti i snagu prirode. Svoj život u parku Maksimir „Dedek“ je započeo u vrijeme kada je kralj Matijaš Korvin zbog opasnosti od najezde Turaka dao utvrditi Kaptol što svjedoči o tome koliko je fascinantna povijest ovoga stabla koje je raslo sa svojim Zagrebom.
... poprimivši gotovo mitski status među zaljubljenicima u prirodu koji svakodnevno posjećuju park Maksimir, „Dedek“ nas podsjeća na priče iz slavenske mitologije koje hrast smatraju svetim stablom čije grane predstavljaju živi svijet nebesa, nebo i zemlju, a njegovo duboko korijenje podzemlje i zagrobni život. „Dedek“ je kako za prošle tako za sadašnje i sve buduće generacije simbol drva života.
... dalje se upućujemo prema Velikoj pozornici: Projektirao ju je Aleksandar Ljahnycki, zajedno sa skulpturom tzv. željeznom čipkom. Originalno su ispred pozornice bile postavljene žute plastične stolice, no, zbog protoka vremena i devastacije zamijenjene su sa 60 hrastovih klupa. Razmišljalo se i o preseljenju “željezne čipke” (na jezero Jarun), ali arhitekt na tako nešto nije pristao.
... dodajmo da kroz park Maksimir protiče sedam potoka – Bliznec, Bukovčak, Dahlia, Maksimirec, Mirni dol, Piškornica i Štefanovec.
... mnoge vrste drveća označene su u edukativneu svrhu:
... Švicarska kuća - jednokatnica poznata i pod nazivom Tirolska kuća, građena je prema nacrtu Franza Schüchta tijekom 1841. godine, a dovršena u jesen 1842. godine. Pripada stiliziranoj rustikalnoj arhitekturi, odakle joj dolazi i naziv. Posebnu vrijednost kući daje Haulikov salon na katu izrađen od drvene oplate i bogato izrezbareni barokni strop. Njega je pribavio Michael Sebastian Riedl iz augustinskog samostana u Klosterneuburgu kao poklon prepozita Jakoba Ruttenstocka. Prozori i balkonska vrata ukrašeni su s 12 vitraja s prizorima švicarskih i tirolskih krajolika. Njih je izveo Antun Kothgasser prema predlošcima Antuna Gurka. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2005. godine.
... U parku Maksimir se nalazi pet (prirodnih i umjetnih) jezera. Od tih pet jezera prvo je izgrađeno 1839. godine, a nalazi se odmah uz Maksimirsku cestu i Zoološki vrt. Maksimirska jezera nedjeljivi su dio ukupne pejsažne slike parka, što potvrđuje i njihov nastanak paralelno s njegovim oblikovanjem. Visokovrijedna estetska i krajobrazna obilježja jezera od vremena nastanka imaju i utilitarnu funkciju – prvotno su služili kao ribnjaci, a zatim kao rekreativne površine namijenjene vožnji čamcima.
... Vidikovac - Poznat i pod nazivom Kiosk, izgrađen je u razdoblju od 1841. do 1843. godine prema projektu Franza Schüchta. Najistaknutiji je objekt parka Maksimir – on je središte parka iz kojeg se račvaju putevi. Objekt ima dva kata visine 17 metara i kvadratični trocrta u prizemlju koji je okružen trijemom iznad kojeg je terasa. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2002. godine.
... Dante proučava Livadu leptira!
... Brezova koliba!
... Obelisk - spomenik u obliku piramide djelo je kipara Josepha Käschmanna koji je nadbiskup Juraj Haulik 1843. godine dao postaviti u Dolini dalija u čast završetka radova na parku Maksimir. Izgrađen je tako da je na donje stube postavljeno kvadratično postolje na koje je postavljen obelisk u obliku piramide. Na kvadratičnom postolju straga te s lijeve i desne strane ugrađena su tri veća lovorova vijenca izrađena od bronce. Na piramidnom dijelu spomenika sa svake strane ugrađena su četiri manja lovorova vijenca također izrađena od bronce. Na pročelju kvadratičnog dijela stoji metalna ploča s tekstom na latinskom jeziku u kojem je nadbiskup Haulik naveo svoje pobude za uređenje parka Maksimir. Ispod te metalne ploče postavljena je kamena ploča na koju je uklesan prilagođeni prijevod s latinskog u obradi pejsažnog arhitekta Smiljana Klaića (1912.-1989.) koji glasi:
»NA POMOĆ POTREBNIMA, KOJI SE NISU ODALI NERADU, MIRNIM GRAĐANIMA KAO POTICAJ ZA KORISNIJE I UGODNIJE OBRAĐIVANJE ZEMLJE, NA URES METROPOLE, A ISTO TAKO ZA DIKU DOMOVINE I DUŠAMA UMORNIM OD JAVNIH POSLOVA I ZBILJE ŽIVOTA, DA SE OSVJEŽE NEDUŽNIM NASLADAMA PRIRODE, OVE JE LUGOVE, KOJIH UREĐENJE ODAVNA ŽELIO, A NEDAVNO DONEKLE I POKUŠAO ZAJEDNO S OKOLNIM POLJEM TIJEKOM VIŠE GODINE S VESELJEM UREDITI I PREMA PRILIKAMA UKRASITI I O TOME DAO POSTAVITI OVAJ SKROMAN DOKAZ JURAJ HAULIK, BISKUP ZAGREBAČKI, KRALJEV NAMJESNIK BANSKE ČASTI GODINE SPASA 1843.«
Spomenik je Javna ustanova »Maksimir« obnovila 2001. godine.
... Kapelica sv. Jurja - neogotička kapelica izgrađena je u razdoblju od 1862. do 1864. godine, kada je i posvećena. Izgrađena je na mjestu gdje se prije nalazio Narodni hram na povišenom mjestu blizu ljetovanića. Tu se misli na Haulikov ljetnikovac. Iako nisu pronađeni izvorni arhitektonski nacrti, iz sačuvanih zapisa je razvidno da se biskup Haulik za projekt i uređenje kapelice obratio tirolskoj radionici Glasmalerei – Anstalt.
... Paviljon jeka - To je jedini sačuvani paviljon u parku Maksimir podignut je poslije 1840. godine. Izgrađen je prema nacrtu Franza Schüchta, a poznat i pod nazivom Latern – tempel. Paviljon je izgrađen u čast božici Eho i posebno uspješno udvaja i odbija zvukove, što čini posebnu atrakciju koja je sadržana i u njegovom nazivu. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2001. godine.
... ostatak fotki:
... i još jedna kurija sa Fakultetskog dobra!
