... volite li putna iznenađenja? Ja definitivno da! Krenem nekamo u vikendaški đir prethodno zapisavši potencijalne ciljeve iz grupe dvoraca, starih gradova, utvrda, crkava, kurija, a putem otkrijem dodatnu vrijednost. Dodatna vrijednost za mene je lokalitet za koji nisam znao. Vozeći prema nekom zacrtanom cilju usput otkrijem nešto što mi dodatno napuni dušu, proširi zjenice, ubrza otkucaj srca te napuni memoriju fotoaparata. Jedva čekam vratiti se doma i pregledati fotke. Ovotjedni cilj bila je kapelica Sv. Helene Križarice u naselju Sveta Helena na području grada Sveti Ivan Zelina.
... evo je preda mnom na malom brežuljku, na čistini kojom dominira. Okolina u mirnoći prohladnog dana umiruje. Pogled na polja, zelinski kraj doprinose užitku. Eh da! Spomenuh iznenađenje. Skrilo se u vidu otkrića kurije nedaleko crkve te u spomen ploči postavljenoj na crkvi sa objašnjenjem njene povijesne vrijednosti te povijesne vrijednosti samog mjesta. Kaže povijest kako je i ovdje hrabrost ratnika zaustavila Tursku silu.
... i ovdje se ponovo pokazalo kako je Hrvatska “predziđe kršćanstva” prema papi Lavu X. koji nam je taj naziv dodijelio (Antemurale Christianitatis, latinski). Za obranu naših prostora bio je postavljen ban Petar Erdödy. Nije bio uspješan kao vojni zapovjednik. Sudbina je prije ovog prodora Turaka banu Erdödyu bolešću zapriječila zapovijedanje obrambenim postrojbama te je za zapovjednika obrane postavljen uskočki kapetan Ivan Lenković. Brojčano snažniji te vojno bolje opremljeni Turci su poraženi. U bitci se proslavio Ivan Lenković, svojevremeno senjski uskočki kapetan. Ovom bitkom 1557. je po tko zna koji put uz ratničku vještinu, Božju pomoć te hrabrost zapovjednika uz poklič "Kako Bog dade!" obranjena Europa (Beč).
... na žalost u unutrašnjost crkvice nisam zavirio. Možda jednom bude prigode.
* Lenković, Ivan, vrhovni kapetan Hrvatske i Slavonske krajine (? – Otočec kraj Novoga Mesta, 22. VI. 1569). Član obiteljske grane Lenkovića, koja se potkraj XV. ili na poč. XVI. st. pred naletima Osmanlija iselila iz Like u Kranjsku. U voj. karijeri Lenković se istaknuo već pri opsadi Beča (1529). Od 1537. bio je dozapovjednik Bihaćke kapetanije, a najkasnije 1539. postao je senjskim kapetanom i zapovjednikom uskoka od Senja do Save. Oko 1546. bila mu je povjerena i kapetanija žumberačkih uskoka, čime je postao zapovjednikom sveukupnih uskočkih postrojbi. Bio je zamjenik vrhovnoga kapetana Hrvatske i Slavonske krajine 1547–56., pri čemu mu je poglavito bila povjerena obrana Hrvatske krajine. Prema kralj. nalogu, izradio je 1553. nacrt obrane hrvatsko-slavonskih granica, koji je gotovo u potpunosti bio prihvaćen. S Nikolom Zrinskim nastojao je pomoći opsjednutomu Sigetu (1556), vežući na sebe, napadima na okolne gradove, velik broj osmanskih snaga. Obnovio je utvrdu Senj, a radi njegove bolje zaštite podignuo je tvrđavu Nehaj grad (gradnja završena 1558). Vrhovnim kapetanom Hrvatske i Slavonske krajine imenovan je 1556. pa je nastavio aktivno sudjelovati u borbama s Osmanlijama i suzbijati njihove provale. God. 1567. zbog bolesti se povukao s položaja vrhovnoga kapetana.
** Crkva je jednobrodna kasnogotička građevina iz druge polovice 16. stoljeća. U današnjoj crkvi sačuvani su pojedini gotički arhitektonski elementi. Nad glavnim pročeljem izdiže se manji drveni zvonik. Služila je i kao utvrda, kao pribježište od Turaka i bila je okružena drvenim palisadama i jarkom.
... ipak sam kroz manji, prljavi i zamagljeni prozor "bacio" jedan pogled u unutrašnjost crkvice na koordinatama lokacije: 45.90614, 16.26001. Negdje ju nazivaju i crkva Svete Helene križarice.
... otkriće drugo, dvorac Mikšić na stotinjak metara od crkve! Doduše Wikipedija objekt naziva Kurija Adamović-Hellenbach-Mikšić, negdje se vodi pod nazivom dvorac Sveta Helena, a negdje samo kako nađoh dvorac Mikšić. Kako god ga nazivali veći dio ga propada.
... nekada je i dvorac i crkvicu obogaćivao perivoj.
... sjeverno krilo je obnovljeno.
... središnji dio potpuno je propao.
... na južnom dijelu obnovljeno je samo krovište. Do 1975 g. ovaj dio korišten je kao škola.
*** Podaci o Svetoj Heleni kao plemićkom posjedu mogu se pratiti od početka 13. stoljeća. Dvorac se spominje u izvorima tijekom 17. stoljeća, no nikakvi podaci o njegovu izgledu nisu sačuvani. Tada se kao vlasnik posjeda navodi Nikola Zrinski, koji je 1623. godine, pak, založio Svetu Helenu, zajedno s Majkovcem i Šenkovcem, za 4000 imperijala plemiću Koczyju.
Sveta Helena spominje se i kao jedna od sastavnica posjeda Zrinskih pri zapljeni njihove imovine nakon sloma urote Zrinskih i Frankopana 1671. godine. Sredinom 18. stoljeća Sveta Helena bila je u posjedu križevačkoga podžupana Ivana pl. Saića od Pernice. Nakon udaje njegove kćeri Judite za Ivana Kapistrana I. Adamovića oko 1760. godine, Sveta Helena dolazi u posjed slavonskih plemića i baruna Adamovića Čepinskih.
*** Potkraj 19. stoljeća, sagrađen je novi dvorac pravokutnog tlocrta s kulama u uglovima te s neogotičkom dekoracijom pročelja. U potresu 1880. godine stari je jednokatni dvorac bio toliko oštećen da ga se nije moglo popraviti pa je srušen. Na njegovim temeljima je izgrađen novi prizemni, skromniji dvorac.
... niti jastreb, zračni predator više nije mogao pratiti moju šetnju od ruševnog dvorca do crkve. Kliknuo je odgovorivši na moje klikove fotoaparatom i odletio tražeći neki bolji pogled.
