subota, 16. ožujka 2019.

... Priče iz daljina !

... malo slikica s promocije knjige g. Boris Rukavina iz Laube !
... odlično provedeno subotnje veče !

... Jozo Bozo za zanimljiv uvod u priču o daljinama, krajevima, sredinama i završetcima puteva i putovanja !




... Aco Stanković kao voditelj!

... mi kao gosti i pozorni slišatelji/gledatelji!

... nešto fotki izložbenog dijela iz hale Laube !




























nedjelja, 10. ožujka 2019.

... oči pune Hrvatske - Bela, Pusta Bela !

 

... još jedna današnja putešestvija na dva kotača okovana u propadanje, usamljena u prošlosti, kao da su ovaj divan dvorac osuduli i bacili u konc logor opasujući ga naponskom zaštitim i psima čuvarima.





BELA
















Srednjovjekovni dvorac izgrađen uz izvor pitke vode, na brijegu s kojeg pogled seže na dolinu rijeke Bednje, prvi se puta spominje 1163. godine kao templarski grad. Osim templara, Bela je u 13. stoljeću došla u ruke ivanovaca, srednjovjekovnog redovničkog reda, koje je prema navodima imalo i poglavara “frater Margarita receptoar de Bela”.

Ivanovci, prema kojima ime dobiva obližnji grad Ivanec i planina Ivanščica, posjed su zadržali do sredine 15. stoljeća kad započinje doba stalnih sukoba i borbe za vlast nad Belom, a vlastelinstvo mijenja nekoliko vlasnika. Jedna od najvažnijih srednjovjekovnih plemićkih obitelji, koja je od Ivana Korvina zakupila Belu na samom početku 16. stoljeća, je mađarska plemićka obitelj Pethö de Gerse.

Dvorac je stradao u požaru 1481. g. pri čemu su nestali brojni artefakti i svjedočanstva davnih vremena, a od 1653. godine spominje se kao razrušeni grad. Utvrda je danas poznata kao Pusta Bela te predstavlja važno arheološko nalazište.

Početkom 17. stoljeća, u dolini podno utvrde podignut je novi dvorac s četiri kule, središnjim tornjem te visećim pokretnim mostom. 1740. godine kraljevskom darovnicom, posjed dolazi u vlasništvo obitelji Erdödy. Kasnorenesansni dvorac poznat je kao Bela I. U prekrasnom perivoju nedaleko dvorca, u 18. stoljeću obitelj Erdödy podiže još jedan dvorac u baroknom stilu, poznat kao Bela II.

Nakon što su Belom gospodarili ivanovci, hrvatski ban Matko Talovec, Ivan Vitovec, ugarsko – hrvatski kralj Matijaš Korvin, mađarska obitelj Pethö de Gerse te grofovi Erdödy,1858. g. Bela dolazi u posjed baruna Metela Ožegovića, istaknutog člana Hrvatskog narodnog preporoda. U njegovo vrijeme Bela se pretvara u mjesto na kojem se održavaju glazbene večeri, književni susreti te mjesto koje posjećuju svi istaknuti ljudi tadašnje Hrvatske.

Barun Metel Ožegović kao veliki pobornik Hrvatskog narodnog preporoda osnovao je „Ilirsku čitaonicu“ u Varaždinu 1838. godine koja je bila prva takva ustanova na prostoru Hrvatske. Sto godina nakon njegove smrti, 1990. godine na znanstvenom skupu u Varaždinu odlučeno je da prva hrvatska čitaonica dobije ime po svojem osnivaču.

Metel Ožegović umro je 1890. godine. Sahranjen je u obiteljskom mauzoleju, kapelica posvećena Marijinom Uznesenju, koji se nalazi u sklopu dvoraca Bela I i Bela II.





BELA II










... i to je to, završena treća priča današnjeg užitka na dva kotača: