... ne trebaš daleko otići kako bi vidio propast. U bilo kojem našem gradu. Tako je u širem središtu Zagreba već desetljećima sa zgradom stare uljare u Novoj Branimirovoj. Naša prva tvornica ulja danas je odlično mjesto i kulisa za filmove horora i apokalipse.
... tijekom Drugog svjetskog rata g. Aleksander se morao skrivati po sanatorijima gdje je i skončao život. Većina njegove obitelji je progonjeno ili su pogubljeni. Dakako da su ostali su i bez gotovo cjelokupne imovine. U poslovnom svijetu g. Aleksandera smatrali su poslovnim i menađerskim genijem. Dobio je nadimak "Der Gescheite" (Pametni). Značajan je što je u Sisku 1893. kupio tadašnju gradsku pivovaru i osnovao tvornicu slada. Od te stečevine krenuo je u uljarski biznis.
... zgrada je (ne)zaštićeno kulturno dobro. Ujedno je predstavniki spomenčke industrijske baštine. Istraživanje njene povijesti vodi nas u početke industrijalizacije u Zagrebu, a danas se raspada. Njenom propašću, ukoliko se nešto žurno ne poduzme nepovratno će biti izbrisan sav nekadašnji uljarin značaj za grad Zagreb i cijelu Hrvatsku (nekada i Jugoslaviju).
... može li se uopće spasiti i ova zgrada, kao i mnogi drugi spomenici industrijske baštine Zagreba?
* Nakon II. sv. rata tvornica je promijenila naziv. Prvo se zvala Tvornica ulja – Crvena zvijezda, a kasnije Tvornica ulja - Zagreb ili skraćeno TUZ. S godinama se proizvodnja preselila na Žitnjak premda je stari pogon u Branimirovoj ulici funkcionirao sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća.
* Ovo je i naša nematerijalna baština, jer se sastoji od povijesti, ljudi, tradicije, sjećanja i osobnih priča ljudi o tome što je sve pridonijelo stvaranju grada Zagreba početkom 20. stoljeća, u razdoblju pojačane industrijalizacije.
... kažu neki stariji novinski stupci kako je ovdje trebao biti muzej holokausta!
... starica okružena modernim spavaonicama bez duše i sjaja!
... unutrašnjost prve etaže!
... gledajući ove kotlove odmah sam pomislio na Auschwitz, pa ne čudi što je i AP tu našao svoj prašnjavi kutak.
... unutar golubljeg dreka, prašine i lešina golubova, štakora, zaraze caruje društvo mrtvih pjesnika!
... pa kome zvono zvoni !? ... uljari je odzvonilo!
... i jedna mračna poruka!
... našao sam podatak kako je sredinom 1920- ih u uljari bilo zaposleno oko 310 ljudi, od čega je 260 proizvodnih radnika i 50 administrativnih službenika.
... još malo o povijesti zdanja:
** Izgradnja Prve hrvatske tvornice ulja započela je 1916. na zemljištu u Baroševoj ulici (danas Ulici kneza Branimira) na kojem je 1912.-14. izgrađeno javno skladište u vlasništvu Hrvatske eskomptne banke prema projektu arhitekta Vjekoslava Heinzela. Tvornički sklop koji je obuhvaćao i zgrade javnih skladišta prenamijenjene za potrebe uljare, kroz sljedeća je desetljeća, prateći napredak i razvoj moderne tehnologije, postupno rastao, kako izgradnjom novih građevina tako i rekonstrukcijama i adaptacijama postojećih pogona. Nakon preseljenja tvorničkih postrojenja na Žitnjak na prostoru nekadašnje tvornice 2004.-05. započela je izgradnja blokova stambenih i poslovnih zgrada, a od stare tvornice, kao dio vrijedne povijesne graditeljske strukture, ostale su očuvane samo upravna zgrada, zgrada kotlovnice i strojarnice te zgrada vodovoda. Od očuvanih objekata Prve hrvatske tvornice ulja d.d. oblikovanjem se posebno ističe zgrada kotlovnice i strojarnice koju 1925. godine izvodi građevno poduzetništvo “Pollak i Bornstein” kao primjer neohistoricizma u industrijskoj arhitekturi 1920-ih godina, kvalitetnih funkcionalnih i oblikovnih rješenja zagrebačke graditeljske baštine koja svojim smještajem, volumenom i oblikovanjem, dokumentira značajno razdoblje u razvoju grada i u bitnome određuje njegovu povijesnu urbanu matricu.
... nijem je i Zavoda za zaštitu spomenika!
... poruke sa zidova, razumljive i one manje razumljive!
...ipak sam pronašao trag života unutar uljare!
... na katu!
... pivo se točilo, grlo se močilo, da se ne bi osušilo!
... podrum!
... još malo vanjštine!
*Stručnjaci tvrde da je statika zgrade u dobrom stanju, čak ju ni potres nije narušio, no krov vapi za obnovom, tako da kiša i vlaga izravno ulaze u zgradu.
... još jedna asocijacija je Hirošima!
* Ovo je i naša nematerijalna baština, jer se sastoji od povijesti, ljudi, tradicije, sjećanja i osobnih priča ljudi o tome što je sve pridonijelo stvaranju grada Zagreba početkom 20. stoljeća, u razdoblju pojačane industrijalizacije.
... da li će ova zgrada ikada zasjati u nekom drugom svijetli, nekoj novoj namjeni danas isključivo ovisi i o politici - gradskoj i državnoj! ... a Europski fondovi ostaju neiskorišteni!!!
... sva simbolika propasti mi je u ovoj slici ogoljela stabalca i sablasnog dimnjaka, osjećaj je kao da sam bio u konc logoru i izašao živ iz njega!
