... četiri i pol dana Malte (dio prvi)!

 ... Malta, prve asocijacije? Maltezer, malteški križ (jako blizak i nama koji se vozimo dvokotačkim oktanskim prijevoznim sredstvom), malteški sokol Johna Houstona kao redatelja i glumca H. Bogarta. Zatim malteški vitezovi, Sunce i miris Mediterana. Početkom kolovoza za rođendane dobili smo ženica i ja teglicu (staklenku) sa papirićima u njoj. Snaha Monika i sin Krešimir zahtijevaše vađenje papirića po redu te nas naveli na pogađanje; asocijacije na zadanu riječ ili crtež sa papirića. Listić po listić i zaključismo kako je riječ koju tražimo - Malta. Netom nakon zaključka otkriše nam kako se iza te male enigme krije naš poklon - putovanje na taj središnji sredozemni otok. Moja slijedeća asocijacija bila je avion!!! Cijeli život trubim o tomu kako ne želim u visine, ne želim letjeti. Nekakav imaginarni strah ili što već? Vrijeme putovanja je početak studenog. Dovoljno za psihičke pripreme poradi potpuna užitka u konzumaciji tako lijepa poklona. Hvala Moni, Keki i našim malim unučićima.

... studeni je stigao, nemam više kamo nego u avion. Onaj imaginarni strah polako se topio s mislima na temperaturu koja u ovo doba dolje vlada te njihovu povijesnu baštinu koja me očekuje. Došao je i dan putovanja, a ja i dalje karikiram, trkeljam o avionu i letenju. Približavanjem zračnoj luci straha je manje, ali i dalje ženi i bratu koji nam je bio taxi prijevoznik uljepšavam trenutke zbijajući šale o sebi i svom prvom letu avionom. Poneka cigareta smirenja pred ulazom u utrobu zračne luke i protokol prijave na let. Ode junf, u Laudinom sam zrakoplovu. 

... "Ryanov" stjuard nas pozdravlja čudnim, brzim Engleskim jezikom i teško razumljivim dijalektom. Olakšavajući mi je trenutak što nam je imenom i prezimenom predstavljen pilot - naš lik. Popularna destinacija zahvaljujući niskobuđetnim letovima i prijevoznicima sve mi je bliža. Rulamo pisom, ubrzavamo, malo čudan osjećaj, ali odosmo pod oblake odlijepivši se od kišom oprane piste! Malta -evo me! Gore u visinama utroba mi pobjeđuje manje petominutne turbulencije. Eto i to sam doživio! Danje svijetlo nakon nekog vremena otvara jutarnje vizure i oblike oblaka. 

... zamjenjujem se za mjesto sa ženom, pa hrabro gledam kroz onaj mali pomalo zamagljeni prozorčić. Vadim mobitel i fotkam! Drhtulji aviončić, a ne moje ruke. Uskoro se naziru oblaci, planine, mora, obala, otočja, a evo i Malte ispod nas.

... slijetanje je bilo i više nego ugodno. Nisam niti osjetio dodir kotača sa malteškim tlom. Preživio sam! Još samo povratak!?!?!?!? Uslijedio je iskrcaj iz Airbusa pa ukrcaj na drugi bus, zemaljski! 

... koji bus? Kamo nas vozi njegova linija pitamo vozača iz neke egzotične zemlje. On nešto odgovara još nerazumljvijim Engleskim nego onaj špageti stjuard. Odosmo prema nekud, nadajući se da je to Valletta. Ne uspijevamo uloviti podatkovnu sreću te se prepuštamo busnim postajama nagađajući gdje bismo trebali izaći iz busa. Skidamo se po preporuci para iz susjedne zemlje podno Triglava u mjestu koje nosi naziv St. Julian's (malt. San Giljan). Malo se vrzmamo pa potom nakon nervozno ispušene cigarete krećemo vođeni navigacijom prema hotelu. Usput uživamo obalu ovog mjesta. Konačno nižem zemaljske fotke! Prvi zastanak i susret sa njihovim pivom! Neprocjenjivo!

... obitelj nas je pratila tijekom leta!

... spomenuti St. Julian's malo je mjesto udaljeno od glavnog grada Vallette desetak kilometara. Izrazito turističko mjesto, vjerojatno radi svoje plaže. Stari je to ribarski gradić u komu zapažamo karakteristične živopisno obojane brodice. Zapažamo i pročelja zgrada sa karakterističnim lođama/balkončićima.

... prolazimo trg i zaljev Spinola pa nastavljamo nogom pred nogu prema hotelskom smještaju.

... pogledom dvjestotinjak metara niz obalu u smjeru kretanja uočavamo veliku crkvu. Ulazimo.

... pazeći na promet sa desne strane; naravno!!!

... u zaljevu Balluta, u St. Juliansu, još od 1859. godine nalazi se crkva posvećena Gospi od Karmela. Izgradila ju je Bratovština Gospe od Karmela iz Vallette. Crkva je obnovljena 1877. godine i predana karmelićanskim fratrima koji su je obnovili 1900. godine. Postavljenjem od 1974. postala je župna crkva tog mjesta.

... po prvi puta uočavam i male, većinom religijske ukrase oko ulaznih vrata domaćinstava. njih je po cijeloj Malti kraj većine ulaznih vrata.

... napuštajući ovaj gradić prolazimo iznad obale šetnicom na kome je poseban "klupored"! Klupice su postavljene te oslikane u spomen na Paulinu, žrtvu femicida.

... prehodavanje obalom ovog gradića dovelo nas je do tornja/kule u Sliemi. Nekako mi je uvijek žao kada vidim da je takav tip nečije povijesne baštine prepušten ugostiteljstvu. Donji dio ovoga starog zdanja iz polovice 17. stoljeća služi danas kao restoran. Bivša je to stražarska kula sa predivnim pogledom na otvoreno more te obalu lijevo i desno. Toranj Svetog Julijana, izvorno poznat kao Torre di San Giuliano, a poznat je i kao Sliema toranj. Početkom 18. stoljeća  tu je bila postavljena i topnička bitnica.

... negdje u brošuri o našao sam podatak o tim malteškim tornjevima. Danas ih od ukupno trinaest postoji još osam. Graditelj je španjolski vitez Martin de Redin. Bio je veliki meštar reda svetog Ivana. Malteški naziv im je: Torrijiet ta' De Redin.  Svi su u vidokrugu radi signalizacije dimom ili vatrom izgrađeni između 1658. i 1659. Neki su restaurirani, neki više ne postoje, a u nekima se služi hrana, kao u ovom. 😡

... ispod tornja spuštamo se prema stjenovitoj plaži kakvu nikada u životu nisam vidio. Mjesto za uživanje u moru, kupanju i sunčanju. Pitam se samo kako li je usred ljeta ovdje pržiti se na Suncu.

... Sliemu inače osim je zanimljive obale krase mnoge zgrade koje podsjećaju na palače. 

... grad je počeo nicati u 16. st. Razvijao se kroz pohode i borbe sa Turcima. Razvijali su ga i gradili Ivanovci, bombardirali (kao i St. Julian's) nacisti, nastavio se razvijati u prošlom stoljeću. U ovom se razvija kao i velik dio ove obalne strane Malte u betonizaciji. Moje mišljenje! No vratimo se spomenutoj plaži. 

... čini mi se kao da je graditelj ovih stjenovitih bazenčića priroda. No ima i kanale koji more propuštaju do njih!? Nije bitno. Plaža je jedinstvena te i danas početkom studenog na ugodnih 25 celzijevaca nudi užitak nekolicini kupača. More je kažu oko 16 stupnjeva.

... malo klupskog označavanja!

... more je ovdje izuzetno čisto, osim strmih silazaka u more treba voditi računa da je odmah i prilično duboko.

... odmor od cipelcuga!

... na šetnici prema Gziri postavljen je u lipnju 2022. spomenik žrtvama pandemije COVID19.

... zadnja kula stražarnica u Sliemi je Fortizza. Pogađate, u njoj je restoran.

... zadnji klikovi u Sliemi jesu prostor ispred Majestic Theatra te nekoliko fotki sa lokalnih "cesata" i slane površine Sredozemnog mora.

... i to bi bilo to za danas. Dolazimo u Gziru. Grad čiji se nogometni klub proslavio 2019. godine izbacivši bile tiće iz (HNK Hajduk) Europske lige. Umorni smo od nespavanja, leta, pješačenja. Ne razgledamo je puno. Sada znam i kraći puto od St. Julians-a do hotela, a mi smo prošli obalni dio, vjerojatno i četiri puta dužu dionicu. No ne bismo toliko toga vidjeli! Jedva čekamo hotel i novi dan.