... oči pune Hrvatske - Medvedgrad (malim i velikim koracima)!

 ... pred Božić 1997. godine uselili smo u svoje kvadrate. Umjesto podstanarstva na različitim adresama stambenih kvadrata raznih iznajmljivača, postali smo podstanari jedne od naših banaka na slijedećih dvadeset godina. Kakve to veze ima sa Medvedgradom pitate se? Pa ima kroz jednu anegdotu koju pamtim iz dana časnog nošenja odore časnika HV-a, a poveznica je kupnja kuće. 

Ispitivao me jedan časni kolega po odori o kupljenoj kući, kolika je, gdje je, koliko novaca, na koliko godina i tako sva "bitna" pitanja. Ja sretan i ponosan suvlasnik (sa suprugom) vlastitih 107 kvadratića uporno na sve odgovarah. No nisam očekivao pitanje: Vidi li ti se Marijane sa tvoje kućne terase Oltar Domovine? Ne rekoh! E pa Rvatino moja onda ti ništa ne vrijedi ta tvoja kuća! Reče mi ozbiljno Vinko, ispije pivo do kraja i ode od mene. Ja se snuždio što od čudna pitanja, što od činjenice bezvrijednosti naše kuće, rijetko sam ostajao bez riječi... I tako sam tek na proljeće izašao na terasu, nešto muški ozbiljno radio (ustvari vješao oprani veš po zapovjedi životne mi partnerice u kupnji kuće), okrenuo se i ugledao Medvednicu, Sljeme, Medvedgrad i na njemu zamislio kutak gdje je Oltar Domovine! Vrijedi mi kuća znači; vikao sam!!! Ukućani na dvorištu slušaju, ne razumiju moje uzvike, pitala se žena jesam li poludio? Jedva sam dočekao u vojarni sresti Vinka i pohvaliti se svojim otkrićem. Koliko sada vrijedi obnovljeni Medvedgrad i na njemu zapušteni Oltar Domovine? Kako komu! Meni je za nedavne sunčane nedjelje vrijedio tisuće užitaka. Tisuće užitaka sa tisućama koraka svojih unuka od Šestinske crkve, pored Lagvića do gore i nazad do groba A. Starčevića u čijoj blizini ostavih auto.

Tamo, malo poviše restorana Lagvić počinje ne preteška planinarska staza do zidina Medvedgrada. Kad se male i velike noge slože – pješačiti se može. Inače starijim ljudima (u čiju skupinu još ne želim) te djeci i bolesnima preporuka je do samih zidina doći autom. Može se i kombinirati, auto ili gradski prijevoz sa cipelcugom. Uzesmo ruksak, tekućine, voće, fotoaparat i krenusmo se penjati. Staza suha, vrijeme toplo, zrak planinski puni pluća, a mi željni avanture. Posebno mlađi unuk Dorijan koji je po prvi puta sa mnom u takvoj hodnji. Dante već ima podosta koraka uz mene. Nabavismo i pomoćne štapove kao iskusni planinari. Pješice planinarskom stazom broj 12 spomenutom dionicom ima oko sat vremena lagana hoda. Jedino se nismo usuglasili oko prikladne pjesme koju znamo sva trojica. Gaze šumski put male noge, a ja lukavo odabirem trenutke predaha objašnjavajući im tada vrste drveća, značenja markacija te nalazim mjesta za klikove fotića. Uživam gledajući ih. Tamo gdje staza dozvoljava puštam ih potrčati, skakati, naučio sam ih kulturi pozdravljanja planinara i ostalih namjernika koje sretasmo. Naučili su i da u šumi ne vičemo. Ugledasmo pokojeg leptira, kosa, pčelu i najviše čovjekovih najboljih prijatelja puštenih trčati bez povodca.

Centar za posjetitelje Medvedgrad otvoren je od utorka do nedjelje od 09-16. Zadnji posjetitelji mogu ući do 15.00 sati. Ulaznica za djecu je 6 Eura, odrasli je plačaju deseticom, a penzići mogu za 7 Eurića. E sad! Što očekivati? Moderan interpretacijski centar atraktivan je djeci i odraslima. Barem osobno tako sudim! No cilj je svježi zrak, uživanje u njemu. Provesti zanimljiv dan u prirodi, istraživajući biljne i životinjske vrste te povijest Medvedgrada. Postav je moderan, bez klasičnih muzejskih eksponata. Vrlo edukativan, posebno najmlađima. Ukoliko ne znaju čitati morati će stariji čitati i pričati priče. Posebno priču o Crnoj kraljici. Ova utvrda nikada nije osvojena od strane tadašnjih neprijatelja. Čuvala ju je mistika i tajne drevne planine. Legenda o Crnoj kraljici s Medvedgrada najčešće se veže uz povijesnu ličnost Barbare Celjske (15. stoljeće), zloglasne gospodarice poznate po okrutnosti, alkemiji i odijevanju u crno. Prema mitu, zazvala je vraga da obrani grad od Turaka, ali je zbog kletve i pokušaja prevare izgubila dušu i blago.

Interpretacijski postav čine Južna kula sa pričom: U kraljevstvu drevnih šuma. Potom „selimo” prema Malom palasu kako bismo saznali Tajne drevne planine. Na kraju dolazimo do Začarane povijesti prikazane u Velikom palasu. Posjetiti se može kapelica, prostor za najmlađe, suvenirnica te Oltar Domovine. Oltar Domovine na Medvegradu simbol je stvaranja moderne Hrvatske države te spomenik svim palima u Domovinskom ratu. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Spomenik čini 29 staklenih plavih i bijelih “kapi”; kameni blokovi su od kamena iz svih hrvatskih županija. Danas tonu u zaborav. 

I tu je za nas posjeti kraj. Male noge, a i one didine postale su lagano umorne. Već smo lagano odmakli od predviđena vremena povrata doma. Kasnimo na ručak, a gladni smo.

Sam Medvedgrad stari je grad sagrađen u 13. stoljeću nakon provale Mongola 1242. g. Smješten je na južnim padinama planine Medvednice, na brdu Mali Plazur, na visini od 593 m. Riječ je o području na kojem tragove života možemo pratiti još od prapovijesti. 

... oči pune Hrvatske - Izložba Putnici!

 ... tko su putnici? Svi smo mi putnici kroz svoje živote. Krenuli smo na prvo putovanje činom rođenja. Tada započeto životno putovanje nastavilo se djetinjstvom, odrastanjem, pa potom raznim životnim putevima i prilikama. Tako putujemo sve do neminovna kraja života i zadnjeg puta do vječnog počivališta. Putujemo na školovanja, pa potom na posao najveći dio životnog ciklusa. Putovali su nomadi, plemena, osvajači, cijeli narodi. Putnici su otkrivali nove svjetove mijenjajući civilizacije i karte svijeta. Mnogi su, a čemu i danas svjedočimo postali putnici za česticom boljeg života. Ekonomski putnici; migranti i imigranti. Bježi se putovanjem od gladi i ratova. Nekome putovanje dođe i kao odmor od životnih (ne)prilika, stresa, posjete prijateljima i rodbini. Nekim sretnicima putovanja postaju i profesija. One najveće putnike nazivamo istraživačima i avanturistima. Možda ovaj zadnje spomenuti soj putnika biva i najvećim inspiratorima putovanjima kakva danas poznajemo. Svi u mašti dosežemo neke predjele, gradove, svjetske ljepote. Uživamo u dokumentarcima, pričama prijatelja i rodbine, čitamo knjige. Za Matka Peića davno sam čuo, no prva putopisna knjiga koja mi je uzburkala maštu bila je: U potrazi za Staklenim gradom (Ž. Malnar i B. Bebek). Kako bismo sada odgovorili na pitanje: Tko su putnici? Nemoguć je ispravan i jednostavan odgovor. Putnici su i moderni putopisci kroz današnje medije. Inspiraciju za ovo putovanje po tipkovnici pronašao sam u dva zagrebačka muzeja te svojim dosadašnjim odredištima. Uvodna fotka je iz Hrvatske Kostajnice. Ja putujem za sada većinom Lijepom našom uz poneko putovanje izvan nje. Uspomene pohranjujem blogirajući na https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com. U zadnjih godinu dana pohranim svoje zapise u Pakračkom listu. Jednim klikom svojih foto aparata egoistično ću započeti fotkom uz skulpturu sv. Ante. Između ostaloga on je zaštitnik putnika te oklopom samuraja sa izložbe. Naravno da je i moto populacija svojim vožnjama  visoko rangirana u svijetu putnika. Mnogi od njih pišu i objavljuju krasotne putopise u knjigama, novinama i raznim portalima. 

Izložba Putnici (Etnografski muzej Zagreb).

Ova izložba prema riječima autora predstavlja zbirku izvaneuropskih kultura Etnografskog muzeja, preteći putovanja ljudi i predmeta od kolonijalnih vremena do suvremenosti. Postav je otvoren javnosti sve do 28. studenog 2027. Etnografski muzej i naš narod bogat je za ostavštinu predmeta mnogih putnika od kojih su na ovoj izložbi za istaknuti: Braća Mirko i Stevo/Stjepan Seljan, Dragutin Lerman, operna diva Milka Trnina, Joža Horvat, Tibor Sekelj i drugi. *Začeci Zbirke sežu u sredinu 19. stoljeća u tadašnji Narodni muzej u Zagrebu, osnovan u vremenu Hrvatskog narodnog preporoda. 

 

Karlovčani Mirko i Stevo/Stjepan Seljan svjetski su pustolovi čije su poznate ekspedicije Afrikom i Južnom Amerikom nastale krajem 19. i početkom 20. stoljeća. ** O legendarnoj braći pisane su knjige, njihovo ime danas nose ulice i škole. Koliko bi filmova bilo snimljeno o njihovim avanturama da su neke druge nacionalnosti pitam se?

Zanimljivo o njima: ** Pješaci - Mirko Seljan 1898. godine osvojio je naslov “Champion of Globetrotter”. Pitate se o kakvom podvigu je zapravo riječ? U 110 dana uspio je pješice prijeći put od Petrograda (današnjeg Sankt Peterburga) do Pariza! Zanimljivo je spomenuti da su pustolovna braća, kada su počela put u Afriku, propješačila rutu od Karlovca do Trsta.

Bili su visoki činovnici u službi etiopskog cara Melenika II. Mirkova smrt u prašumi Perua do danas je ostala velika zagonetka. Muzeju su darovali 133 predmeta iz Etiopije i 240 iz Južne Amerike. Strip “Grob u prašumi” o njima našeg velikog crtača Andrije Maurovića izlazio je od 1943. do 1944. godine na stranicama tadašnjeg  tjednika Zabavnik.

Dragutin Lerman - Požežanin. Sa prostora Zlatne doline do svjetskih daljina. Slovi kao naš prvi istraživač dijela afričkih prostranstava gdje je sveukupno proveo oko 3000 dana. Tijekom svoga života Lerman je u četiri navrata putovao u Kongo. 

*** Pripadnik je i jedan od značajnih članova glasovitih ekspedicija koje je predvodio Henry Morton Stanley (1841–1904) u službi belgijskoga kralja Leopolda II. Stanley se proslavio kada je uspio pronaći Davida Livingstonea (1813–1873).

*** Temeljno svjedočanstvo o Lermanovu djelovanju u Africi dnevnički su zapisi koje je vodio u devet putnih bilježnica u razdoblju od 1888. do 1896. godine.

Druga Lermanova knjiga objavljena je 1894. godine pod nazivom Novi listovi iz Afrike. Lerman je inspirirao dvojicu drugih hrvatskih istraživača Mirka i Steve/Stjepana Seljana koji su kartografirali Afriku i Južnu Ameriku početkom 20. stoljeća.

Operna diva, sopranistica Milka Trnina darovala je muzeju također mnoge vrijedne predmete donesene sa svojih gostovanja. Zanimljivo izvan glazbenog svijeta o primadoni: Naime, tvorničar čokolade Carl Russ-Suchard bio je navodno veliki obožavatelj Milke Trnine, pa ga je to navelo da čokoladu nazove po njoj. 

Novac od svoje oproštajne izvedbe poklonila je Društvu za poljepšavanje Plitvičkih jezera. U znak zahvalnosti Društvo je jedan od najljepših plitvičkih slapova prozvalo Slapom Milke Trnine. U životu se nebrojeno puta isticala humanitarnim i dobrotvornim radom.

Iz radne sobe primadone Milke.

U muzejskom postavu nalazimo i predmete Salamona Bergera darovanih Etnografskom muzeju u dane njegova otvorenja 1919. godine. G. Berger hrvatski industrijalac, trgovac tekstilom, osnivač i prvi ravnatelj Etnografskog muzeja Zagreb i filantrop.

Zora Seljan (najstarija kći Steve Seljana) bila je spisateljica, dramaturginja i novinarka. Donirala je zajedno sa svojim suprugom 42 predmeta iz Brazila:

Darovatelj Tibor Sekelj smatran je "građaninom svijeta", no od putovnica imao je samo onu bivše Jugoslavije. Bio je novinar, istraživač, pisac i pravnik. Organizirao je ekspedicije po Južnoj Americi, Aziji i Africi.

Gđa. Katarina Carić, donatorica više od 600 predmeta. "Da bi se Afrika voljela, mora se razumjeti. To se ne da ničim izbrisati. To je nešto što je ušlo u tebe i ti do kraja života misliš na tu Afriku. Voliš je i o njoj sanjaš."

Tu su još mnogi dragocjeni predmeti različitih naroda, kultura i civilizacija: šahovska garnitura Guandong; NR Kina; 19.st.

Figura Buddhe; Mjanmar; 19, st.

Samurajski oklop iz 18. st.

Sadrene figure različitih rasa s kraja 19. st. služile su u nastavne svrhe gradiva zemljopisa između dva velika rata prošlog stoljeća.

Plemenski predmeti naroda Masai.

Uvijek kolekcionarski traženi i popularni predmeti sa "Crnog kontinenta" tzv. negrofilija.

Stolice!

Maske!

Slonovača:

Muzej putovanja

Najavljeno kao nova atrakcija na adresi Ilica 1 (Passage Neboder) ipak ne može nositi imenicu muzej. Ipak je to samo kulturno turistička destinacija gdje za ne malih 11 eura kroz virtualne postave razgledate povijest putovanja i osvajanja predjela. No kako se ovaj post odužio svoje utiske zabilježiti ću u zasebnom blogu. Posjetite i uživajte.

Izvori: * https://emz.hr/izlozbe/izlozba-putnici/

** https://blog.visitkarlovac.hr/2023/09/svjetski-pustolovi-iz-karlovca-5-stvari-koje-mozda-niste-znali-o-braci-seljan/

*** https://www.matica.hr/hr/799/putevima-dragutina-lermana-pozezanina-18631918-37149/

https://povijest.hr/nadanasnjidan/milka-cokolada-nosi-ime-po-nasoj-milki-trnini-1863-2/