... oči pune Hrvatske - Sv. Križ Začretje i Bedekovčina !

... nastavak malog nedjeljnog užitka na dva kotača, iz Oroslavja smo skoknuli do Sveti Križ Začretja i potom u Bedekovčinu.

.... Dvorac Vranyczany-Dobrinović !

Svetokriški dvorac, impozantna kasnobarokna grofovska rezidencija, dobio je svoj današnji oblik sredinom 18. stoljeća nakon što je imanje obitelji Keglević, opisano već u oporuci 1620. godine, prešlo u vlasništvo obitelji Sermage. Dvorac, negda dom kolatora crkve i važno gospodarsko i kulturno uporište u regiji, bio je kolijevka utemeljitelja hrvatskog građanskog školstva, svestranih dobročinitelja i čuvara povijesno utemeljenih nacionalnih prava.Burne političke prilike, nesklone narodnjacima nakon Austro-ugarske nagodbe, bile su povod prodaji svetokriškog imanja barunu Janku Vraniczanyju. U njegovom je vlasništvu dvorac proživio Prvi svjetski rat da bi ubrzo nakon barunove smrti mijenjajući vlasnike izgubio brižnog gospodara i gospodarsko uporište. Ne čudi stoga da je dvorac postao žrtvom nebrige, zloporabe i zuba vremena. Godine 2002. Poljoprivredna zadruga prodala je dvorac putem natječaja. Kupio ga je dr. sc. Janko Mršić Flögel da zajedno s obitelji spriječi propast dvorca i da mu vrati život primjeren spomeniku.
Izvor: https://sveti-kriz-zacretje.hr/2011/02/dvorac-sveti-kriz-zacretje/

... iako je namjera sadašnjeg vlasnika bilo sprječavanje propadanja dvorca, iako se povremeno nešto u njemu i održava, zub vremena i tragovi propadanja jako su vidljivi, bez jake volje i investicijske intervencije države, županije i grada ovaj i drugi temelji povijesti Hrvata bezpovratno će propadati !

... Šokac mirno čeka nastavak vožnje prema Bedekovčini !

... no, prije toga još i dvije, tri sličice iz centra gradića:

... u Bedekovčini sam imao za cilj posjetiti dvorac Bedeković - Vranyzcany koja služi kao odgojna ustanova i kuriju Donja Bedekovčina (koju na Žalost niti uz (ne)pomoć nekoliko mještana nisam našao - ljudi jednostavno ne znaju što u gradu imaju.

 

Na području Općine Bedekovčina nalazi se arheološko nalazište utvrda Kiebel. Upravo je s tom utvrdom povezan prvi pisani trag iz 13. stoljeća. Naime, davne 1248. godine prvi put u pisanim spisima pojavljuje se ime plemićkog grada Castrum Cubul, koje valja poistovjetiti s današnjim toponimom Kebel. Gotovo dvadeset godina kasnije, 1267., hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. obitelji Bedeković, pripadnicima hrvatskoga praplemstva, dodjeljuje Kumur, tj. Komor u onodobnoj Varaždinskoj županiji, kao jasno određenu ranofeudalnu jedinicu. Komor je bio optimalno zemljopisno smješten uz prastaru prapovijesnu, a zatim i antičku prometnicu koja je išla dolinom rijeke Krapine. Godine 1543. u Popisu ratnih daća nalazimo posjede kojima su vlasnici Bedekovići: Komor, čiji je vlasnik Mihovil Bedeković i Našenina (Naseyna), čiji je vlasnik Nikola Bedeković. Iako točan položaj Našenine za sada nije utvrđen, kao i Komor nalazila se na području današnje Bedekovčine, koja je ime dobila po svojim vlastelinima, plemićkoj obitelji Bedeković. Živjele su ovdje i druge vrijedne i za Hrvatsku i širu povijest važne obitelji – Vranyczany, Prašinsky, Puhakoci, Kulmeri, Galjufi, Sermagei, Ritteri, Pisačići, Bertići i dr. Oni su ispisali više od sedam stoljeća bedekovčanske povijesti davši tridesetak posebno istaknutih pojedinaca, biskupa, ministara, političara, pisaca i jednog bana. Samostalna Općina Bedekovčina osnovana je 1940. godine naredbom bana Banovine Hrvatske dr. Ive Šubašića, a nakon Drugog svjetskog rata nastavlja se s njezinim radom te je tada u sastavu Općine Bedekovčina bilo i Mače. Izvor: https://www.bedekovcina.hr/povijest-bedekovcine/

... oči pune Hrvatske - Oroslavje !

... malo nam od Zagreba treba za doći do Oroslavja, sjedneš na motor, malo gasa i evo te !
... ranije sa, dolazio radi partya Hollister MC-a, MK Zagorski orlovi, na moto utrke veterana, poslom u obilasku ljekarni, normalno i na pizzu u Oro Goro, barem dok je taj gurmanski užitak i spadao uz pojmove odlične klope, sada to više nije slučaj...

... cilj je ovaj puta bio kulturno povijesni, pa da, moja starst obilazaka starih dvoraca, gradova, utvrda ... a nikada nisam posjetio prošlost gradića Oroslavja, do jučer ...

... sa mnom je nakon dugo vremena bila i moja leđočuvarica, Kuna, pa eto malo fotki malo teksta!
... vrućina je Kunu odmah "poslala" na klupu za odmor,

... pa smo nastavili sa izborom fotolokacija ispred dvorca Donje Oroslavje i "klik" po "klik" ...

 

 

... dvorac kao i naše mnoge cjeline iz grupe dvoraca, utvrda, starih gradova svehrvatski i svenaglo, svetrajno i bezpovratno propada; doduše u jednom dijelu dvorca netko i živi, 

no sve je ostalo izvana i u unutrašnjosti prepušteno je nemilosrdnom vremenu propadanja.

 

 

 

... nije niti park obitelji Prpić u sjajnom izdanju, no da se prošetati, slomljenih grana ima posvuda, cvijeća i cvijetnih oaza nema, vrana ima, a čuo se i zvuk žune koja udara po već iznemoglu drveću u parku.

... zanimljivi  nosači klupa !

 

... info ploča o povijesti dvorca i parka nema, a guglajući sam našao nekoliko podataka:

Dvorac Oroslavje donje građen je potkraj 18. st. Sagradio ga je Sigismund Vojković/Vojkffy, podanik Marije Terezije i kraljevskog dvora.

Na stranicama Oroslavja našao sam i slijedeće rečenice koje prepisujem:

Sagrađen je u kasnobarkonom stilu u obliku slova U s velikom vežom u koju se ulazi u dvorište dvorca. Zanimljivost ovog dvorca je u tom što su na svodovima u unutrašnjosti sačuvani rijetki ostaci kasnobarkonog slikarstva u Hrvatskoj iz kraja 18. st, koji sadrže motive likova iz grče i rimske mitologije.
Uz to u glavnoj dvorani dvorca sačuvan je jedini primjerak kasnobarkono – klasicističke peći u Hrvatskoj. Oko dvorca je krajem 18. st. izgrađen prekrasni perivoj uređen s baroknim i klasicističkim obilježjima koji je krajem 19. st. dobio obilježja pejzažno – vrtne arhitekture. Krajem 19. st. perivoj je uređen s obilježjima pejzažno-romantičarske vrtne arhitekture. Tada je posađeno mnoštvo egzotičnog drveća porijeklom iz raznih dijelova svijeta. Dvorac je od 1897. promijenio nekoliko vlasnika, a konačno ga je 1920. kupio poduzetnik Milan Prpić.

... majstorije nekog PT instalatera na zaštićenoj kulturnoj baštini, samo je bitno da telefon radi ...

... "moderna" obnova stolarije na ovakvim zgradama izvodi se plastičnom stolarijom - uduhu ovovremene nebrtige i gluposti.

... nakon ovog obilaska tužni smo ostavili propadajući dvorac na samrti i "protegnuli" kotače svpm Šokcu do obližnjeg parka Vranizany !

 

 

... o ovome parku stranice grada donose slijedeće:

Dvorac Oroslavje Gornje obitelji Sermage bio je u drugoj pol. 18. st. jedno od središta društvenog i kulturnog okupljanja tadašnjeg plemstva. Vlasnici dvorca Oroslavje Gornje bile su plemićke obitelji Čikulin, Sermage i Vraniczany. Dvorac je od 18. st. nekoliko puta bio renoviran i to na temeljima dvorca kojeg je vjerojatno još 30-ih godina 17. st. sagradio Julije Čikulin, ali o tome nema podataka. Arhitektura dvorca imala je barokna obilježja, četverokrilnog oblika s unutarnjim dvorištem i okruglim kulama. Dvorac je imao prekrasno ulazno pročelje sa tornjićem i satom na vrhu. To je bio jedini dvorac u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pokriven crijepom. Uz dvorac je bio uređen perivoj po uzoru na onaj u Versailiesu sajezerom u dnu perivoja i otočićem.

U tom perivoju sačuvani su kipovi Flore i Satira, jedini sačuvani barokni kipovi s mitlološkim bićima u Hrvatskoj. Ljepota dvorca i perivoj privukla je poznatog skladatelja Franza Liszta da boravi ovdje u dva navrata 1846. i održi koncert za tamošnje plemiće.

Jedan od vlasnika, Ivan Franjo Čikulin (1681.-1746.) u ovom je dvorcu imao jednu od najbogatijih knjižnica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sa radovima tada najvećih europskih pravnika, filozofa i književnika. Posljednji vlasnik barun Ljudevit Vraniczany dotjerao je još perivoj u duhu romantizma i historicizma. On je bio ljubitelj književnosti i likovnih umjetnosti i u svom dvorcu u Oroslavju ugošćivao tada najveće hrvatske književnike i slikare. Vlasnikom dvorca postzao je 1920, poduzetnik Milan Prpić koji je u njemu otvorio tvornicu tekstila. Nažalost, dvorac je izgorio 1949. godine.

... naveće oduševljenje je pronalazak četvrte Mogile u Hrvatskoj, u oduševljenju se nisam niti poslikao kraj nje:

 

http://oroslavje.hr/povijest-oroslavja/