Svetokriški dvorac, impozantna kasnobarokna grofovska rezidencija, dobio je svoj današnji oblik sredinom 18. stoljeća nakon što je imanje obitelji Keglević, opisano već u oporuci 1620. godine, prešlo u vlasništvo obitelji Sermage. Dvorac, negda dom kolatora crkve i važno gospodarsko i kulturno uporište u regiji, bio je kolijevka utemeljitelja hrvatskog građanskog školstva, svestranih dobročinitelja i čuvara povijesno utemeljenih nacionalnih prava.Burne političke prilike, nesklone narodnjacima nakon Austro-ugarske nagodbe, bile su povod prodaji svetokriškog imanja barunu Janku Vraniczanyju. U njegovom je vlasništvu dvorac proživio Prvi svjetski rat da bi ubrzo nakon barunove smrti mijenjajući vlasnike izgubio brižnog gospodara i gospodarsko uporište. Ne čudi stoga da je dvorac postao žrtvom nebrige, zloporabe i zuba vremena. Godine 2002. Poljoprivredna zadruga prodala je dvorac putem natječaja. Kupio ga je dr. sc. Janko Mršić Flögel da zajedno s obitelji spriječi propast dvorca i da mu vrati život primjeren spomeniku.
Izvor: https://sveti-kriz-zacretje.hr/2011/02/dvorac-sveti-kriz-zacretje/
... iako je namjera sadašnjeg vlasnika bilo sprječavanje propadanja dvorca, iako se povremeno nešto u njemu i održava, zub vremena i tragovi propadanja jako su vidljivi, bez jake volje i investicijske intervencije države, županije i grada ovaj i drugi temelji povijesti Hrvata bezpovratno će propadati !
... Šokac mirno čeka nastavak vožnje prema Bedekovčini !
... no, prije toga još i dvije, tri sličice iz centra gradića:
... u Bedekovčini sam imao za cilj posjetiti dvorac Bedeković - Vranyzcany koja služi kao odgojna ustanova i kuriju Donja Bedekovčina (koju na Žalost niti uz (ne)pomoć nekoliko mještana nisam našao - ljudi jednostavno ne znaju što u gradu imaju.
Na području Općine Bedekovčina nalazi se arheološko nalazište utvrda Kiebel. Upravo je s tom utvrdom povezan prvi pisani trag iz 13. stoljeća. Naime, davne 1248. godine prvi put u pisanim spisima pojavljuje se ime plemićkog grada Castrum Cubul, koje valja poistovjetiti s današnjim toponimom Kebel. Gotovo dvadeset godina kasnije, 1267., hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. obitelji Bedeković, pripadnicima hrvatskoga praplemstva, dodjeljuje Kumur, tj. Komor u onodobnoj Varaždinskoj županiji, kao jasno određenu ranofeudalnu jedinicu. Komor je bio optimalno zemljopisno smješten uz prastaru prapovijesnu, a zatim i antičku prometnicu koja je išla dolinom rijeke Krapine. Godine 1543. u Popisu ratnih daća nalazimo posjede kojima su vlasnici Bedekovići: Komor, čiji je vlasnik Mihovil Bedeković i Našenina (Naseyna), čiji je vlasnik Nikola Bedeković. Iako točan položaj Našenine za sada nije utvrđen, kao i Komor nalazila se na području današnje Bedekovčine, koja je ime dobila po svojim vlastelinima, plemićkoj obitelji Bedeković. Živjele su ovdje i druge vrijedne i za Hrvatsku i širu povijest važne obitelji – Vranyczany, Prašinsky, Puhakoci, Kulmeri, Galjufi, Sermagei, Ritteri, Pisačići, Bertići i dr. Oni su ispisali više od sedam stoljeća bedekovčanske povijesti davši tridesetak posebno istaknutih pojedinaca, biskupa, ministara, političara, pisaca i jednog bana. Samostalna Općina Bedekovčina osnovana je 1940. godine naredbom bana Banovine Hrvatske dr. Ive Šubašića, a nakon Drugog svjetskog rata nastavlja se s njezinim radom te je tada u sastavu Općine Bedekovčina bilo i Mače. Izvor: https://www.bedekovcina.hr/povijest-bedekovcine/
Nema komentara:
Objavi komentar