utorak, 7. svibnja 2024.

... oči pune Hrvatske - dvorac Poznanovec (dvorac Sermage i Ritter)!

 ... povijesno kulturno dobro druge kategorije - ne znam smijati se ili plakati na te riječi. Zastao sam znojan i žedan pred nečime što je totalno devastirano, nešto kao u pjesmi: Ne, ne, nema tu pomoći! Tri uvodne riječi! Povijesno jest, (ne) kulturno jest, a više i nije dobro! Užas je naša briga o povijesti, a izlika su vlasnički odnosi, pravne zavrzlame, lova, nebriga od države do lokalne sredine. Našao sam kako je jedino početkom dvije tisućitih popravljeno krovište, no ono i dalje propada, jer urušavaju se zidovi, oni nosivi i oni ne nosivi, propadaju nadvoji. 

                                  Ulaz i obilazak unutrašnjosti na osobnu je odgovornost!!!

... pošteno sam oznojio majicu i jaknu, popio vode te motor iskoristio za sušenje odjeće. Izvadio aparat i krenuo bilježiti tužne slike.

                              

... nakon zadržavanja u Bedekovčini uputio sam se ovdje do dvorca koji je na pola puta do Zlatar Bistrice. Izgrađen je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće kada je taj posjed od 5 ha bio u vlasništvu obitelji Sermage. Graditelj je vjerojatno Petar Ivan Nepomuk iz obitelji spomenute obitelji Sermage.



... danas nakon toliko godina možemo slobodno zaključiti kako dvorac/posjed stvarno nisu imali sreće. Česte promjene vlasnika, promjene "država", politika, prenamjena i tragičnih priča. Možda su mu zidine bile sretnije dok je služio kao farma pilića i konjušnica za vrijeme vlasništva poljoprivredne zadruge. 


... posjed Poznanovec prvi put se spominje u 13. st. te potom 1547. godine za vrijeme vlasništva obitelji Mihanović, Stubičkih i obitelji Bedeković. Danas nasljednika nema. Posljednje vlasnike brata i sestru Ritter ubili su tijekom II. Svjetskog rata vjerojatno sami mještani kao osvetu za njihovu okrutnost.


... dvorac danas uživaju golubovi i poneki sporohodni mali stvor - puž. 


... raspadanje po svim prostorijama, hodnicima, stepeništima, pomoćnim prostorijama.





... tragovi postojanja konjušnice.



... slika iz prošlosti:


... svijetlo prema van i bez svijetla unutar dvorca.


... rupe!



... unutrašnjost je krasio klasicistički zidni "maleraj", no od oslikanih zidova nema tragova. Bile su tu vrijedne, visoke urnama ukrašene kaljeve peći. Slike, namještaj, knjige, tepisi, posuđe, vinski podrum i sve ostalo vrijedno pokradeno je nakon umorstva brata i sestre Ritter.


... šekret!


... vjerojatno se ovim stubama spuštalo na balove.


... dio prema posjeda prema sjevernim gospodarskim zgradama koristi se kao poligon za Airsoft treninge i takmičenja. Ispod dvorca nekada se prostirao i teniski teren, negdje u raslinju je zarastao i nogometni teren.  Osim gospodarskih zgrada, na posjedu su dakako bile štale, žitnica, ribnjak, kuruzari, sigurno bogati voćnjak i vrt. Ono malo vrijednog u obliku limarije te ostalih metalnih sirovina "počistili" su lopovi.





*U vrijeme slave, dvorcu i perivoju pristupalo se nekad dvjesto metara dugom alejom jablana koja je bila postavljena točno u osi glavnog pročelja dvorca. Perivoj je bio ispunjen egzotičnim grmljem i cvijećem te stablima od kojih se ističe američki kesten (Aesculus octandra), kao jedini takav primjerak u povijesnim vrtovima sjeverne Hrvatske.

... začelje!



... glavno pročelje nekada i sada:




... dodatnu štetu dvorcu su prouzročili i potresi 2020. godine.





... dvorcu je odavno izgorjela svijeća sa svijetlom za bolju budućnost.


ponedjeljak, 6. svibnja 2024.

... oči pune Hrvatske - crkva sv. Barbare, Bedekovčina!

 ... kasno kreneš na vožnju jer malo dulje vikendom spavaš, malo vremena podariš unučadi pa pomisliš idem negdje bliže. Srce srce žele dalje, no smiriš srce, mozak preuzme kontrolu, potvrdi odredište te si za nešto manje od sat vremena (ili malo više od pola sata po onoj uzrečici: je li čaša napola puna ili napola prazna) stigao u Bedekovčinu. Općina Bedekovčina smještena je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske na svega četrdesetak kilometara od Zagreba.

... no nije mi u prvotnoj zamisli bio gradić, popularni Bedeks. Želja je bila crkva sv. Barbare. Često odredište ljubitelja dvokotačkih ljubimaca na otvaranju i zatvaranju moto sezone. Nekako mi je to postao napor; taj lijepo zamišljeni tradicionalni blagoslov motora i motorista na Bijelu nedjelju. Ne osjećam se ugodno u nepreglednoj koloni nepoznatih vozača motora, kvadova, mopeda, skutera svih dimenzija. Veći problem mi je što ne znam tko je već u tim jutarnjim i prijepodnevnim satima popio pivu, dvije ili tri više. Užas mi je što neki divljaju i ne znaju što je vožnja u koloni. Sve to mi postaje kao u pjesmi: Užas je moja furka! Stoga u prijepodnevne subotnje sate odlučih dovesti se do mira crkve svete Barbare. Obići je i uživati njenu svetu tišinu. No prije zadnjih nekoliko zavoja do crkve, tamo oko groblja ugledah na brežuljku neku manju kuriju. Natpis na ploči pored ulaznih vrata nije mi otkrio trenutnu funkcionalnost, a sada ću pokušati guglanjem otkriti o čemu se radi.


... svemoguće guglanje otkriva kako je riječ o historicističkoj kuriji župnog dvora s kraja 19. stoljeća.




... pedeset metarskim spustom do "glavne" ceste prema crkvi nastavljam do svoga odredišta praćen vijugavom cesticom. Lagani rad motora ne nadjačava u potpunosti zvukove okoline. Dominantno kosilica (trimera), nekog traktora, no mirisi bagrema, bazge i prirode prodiru kroz kacigu do osjetila njuha. Zastajem na igralištu, platou s vanjskim oltarom neposredno prije crkve. Pogled do platoa popunjen je viksama starijeg i novijeg datuma uz koje se pružaju vinogradi.




... parkiram ispod same crkve u zaklonu velika kestena. 


... lijevo od stepenica koje vode prema crkvi zgrada je stare škole. Na pročelju spomen ploča graditelju. *Izgrado ju je 1845. godine župnik Franjo Magdalenić, većim dijelom vlastitim sredstvima i uz pomoć zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Juraja Haulika, kolatora župe Ljdevita Bedekovića i Tome Bedekovića. Sami župljani dali su radnu snagu pri izgradnji. Školska zgrada ima prizemlje i kat. Na katu je dvorana za 90 do 100 učenika i stan učitelja s obitelji, a u prizemlju je također jedna soba i stan za orguljaša i obitelj. Objekt ima podrum. Zgrada je solidno sagrađena od cigle i kamena, a pokrivena crijepom. Na kraju 19. stoljeća načelnik općine Ivan Brajdić i tvornica Zagorka obnovili su kompletnu zgradu i sazidali krušnu peć. 
... danas je tu izgleda kušaonica vina.





... crkva sv. Barbare nalazi se izvan gradića na brežuljku oko 4km od centra Bedekovčine. Plato ispred omeđen je prolaznom cestom, spomenutom starom školom i s dvije gospodarske zgrade.



... uvijek me razveseli otkriće Sunčanog sata!


** Župa je osnovana 1726. godine odvajanjem od Župe Sveti Križ Začretje. Za župnu crkvu određena je tadašnja kapela sv. Barbare sagrađena 1720. godine na mjestu starije drvene kapele iz sredine 17. stoljeća. Nakon što je ta crkva potpuno razrušena u potresu 1775. godine, od 1776. do 1778. godine građena je današnja župna crkva te je iste godine posvećena.


** Crkva se obnavlja zadnjih dvadesetak godina. Novi župni dvor građen je od 1989. do 1991. godine, premda se stari dvor i dalje koristi za neke pastoralne potrebe. U potresu 22. ožujka 2020. godine nastala su manja oštećenja na zidovima župne crkve i starog župnog dvora.


... pokupljeno s Wikipedije: Na prostoru današnje crkve, između 1640. – 1662. godine Judita Puhakoci podigla je skromnu drvenu kapelu. Unutar drvene kapele bio je oltarić sa slikom Sv. Barbare. Kapela je bila u sklopu župe Sveti Križ Začretje. Na mjestu drvene kapele 1720. je unuk Judite Puhakoci Nikola Bedeković, opat i zagrebački kanonik podigao zidanu kapelu. Zalaganjem Nikole Bedekovića 1726. osnovana je i ustanovljena župa Bedekovčina. Kapela Sv. Barbare krajem godine postaje župnom crkvom. Jak potres 1775. godine je u potpunosti razrušio crkvu i moralo se prići ponovnoj izgradnji.
U vremenu od 1776. do 1778., potporom župljana i novčanom pomoći kolatora Nikole pl. Bedekovića Komorskog i njegove supruge Franciske Cinderi, župnik Andrija Grgec i kapelan Josip Kos sagradili su novu baroknu crkvu uglavnom današnjeg izgleda.



... iza crkve odnosno njena svetišta otkrivam(o) nekoliko grobova obitelji plemenitih Pisačića Hižanovečkih, vlastelina iz Židovinjaka.