utorak, 14. veljače 2023.

... oči pune Hrvatske - čardak u Buševcu!

 ... treba ponekad imati sreće te na "sto" puta provezenim cestama nešto krajičkom oka ugledati, stati, pogledati i snimiti. Nalazi se u središtu mjesta na Trgu seljačke sloge. Inače je ovaj čardak proglašen kulturnim dobrom Republike Hrvatske rješenjem Ministarstva kulture RH.



... još jedna divota turopoljskog kraja u hladnom danu podgrijava doživljaj na višu temperaturu. Puno sam puta prošao cestom od Gorice prema Sisku, često poslom, još češće motorom, ponekad sam se zaustavio i u dućanu. Nikada nisam pogledao iza obične zgrade u kome je dućan. No toga dana u siječnju ni sam ne znam zašto sam zašao uskom cestom prema vrtiću i ugledao ovu vremešnu ljepoticu.





... prvi klikovi "padaju" izvan dvorišta, što bi se reklo: preko taraba!





... nekoliko je objekata na okupu okućnice: kuća, gospodarska zgrada – mlin, komorka, svinjac, kuružnjak, krušna peć, bunar i šekret.


... u rješenju Ministarstva navodi se:
"Okućnica je formirana preseljenim objektima s obližnjih lokacija, a ima za cilj očuvanje tradicijske baštine kraja i predstavljanje ambijenta u kojemu je živjela mnogočlana obitelj zadruga […] Okućnica se visoko valorizira jer se na njoj nalazi jedan od posljednjih čardaka u cijelosti građen od drva u naselju Buševec.”




... dvorište je prostrano, prvi dojam, potom saznanje kako je ovdje sve preseljeno, sklopljeno. No to daje prostora raznim manifestacijama kroz godinu. Unutar kuće nisam mogao, šteta, bilo bi sigurno zanimljivih predmeta za pofotkati.


... u ministarstvu su još obogatili dokument rješenja i slijedećim riječima: "Na okućnici je formiran novi mikroambijent sa zgradama tipičnima za tradicijski način života i privređivanja ovoga dijela Hrvatske. Koristit će se za rad OSS Buševec u svrhu kulturnoumjetničkih djelatnosti te prezentacije pokretne, nepokretne te nematerijalne kulturne baštine ovoga kraja.”


... kuruzar, prazan, šteta, odaje dojam gladi!


... bunar je ovdje također u službi eksponata bez funkcionalnosti.



... Ministarstvo kulture nalaže uporabu u svrhu kulturno-umjetničke djelatnosti s ciljem prezentacije pokretne i nepokretne te nematerijalne kulturne baštine ovog kraja.


... inače, sam čardak datira iz 19. stoljeća i građen je masivnim planjkima koje su na uglu spojene tesarskim vezom. U unutrašnjosti je sagrađen tradicijski štednjak i opremljen je tradicijskim inventarom.







... šekret, zahod, klozet - nisam koristio! ... ne znam samo čemu služe ova bočna vrata!?




nedjelja, 12. veljače 2023.

... oči pune Hrvatske - Buna traje!

 ... na jubilarnu 450-u obljetnicu Seljačke bune konačno sam po ideji i nagovoru kolegice Mikice s posla posjetio uprizorenje bitke kod Stubice. Odzvanjalo je Gupčevim krajem - BUNA!!! TRAJE!!! Organizatori su bili: Družba vitezova zlatnog kaleža Donja Stubica, TZ područja Donja Stubica i Gornja Stubica, Grad Donja Stubica




... i ljeta gospodnjega 2023. rijeka ljudi i automobila, poneki bus slijevali su se prema Stubici. Tako smo učinili i mi. Parking sam ulovio (dok je još bilo mjesta) u samom centru, na nekom malonogometnom igralištu. Uokolo su već tekle pripreme sudionika amatera (poštimavale su se mondure), uvježbavale se koreografije, posjetitelji su hrlili ka mjesnom trgu dok su mirisi kuhanoga vina zadirkivali nosnice iza svakog ugla. Osmjesi u lagano prohladnom danu prkosili su škrtom Suncu.


... veselo Lukino društvo !

... djeca uče koreografiju!



... na trgu gužva za svim stolovima, po svim birtijama, program traje, voditelj dijeli nagrade posjetiteljima koji odgovaraju na lagana pitanja iz povijesti tog velikog događaja naše povijesti.
Upijam živopisne likove sudionika uz kupicu kuhanog crnog.









... ponuda sa štandova mami Euriće iz džepova.



... krenusmo prema dvorcu Golubovec (D. Stubica) zauzeti što bolja mjesta za praćenje spektakla i fotkanje. Oko dvorca je već sat i pol prije središnje bitke podosta posjetitelja, opet runda vina, škicamo ponudu srednevjekovnih replika oružja, kovanica, dokumenata ...





... lovim kadrove u iščekivanju uprizorenja bitke !







... voditelja Adam končić najavljuje spektakl!


* O SELJAČKOJ BUNI IZ 1573.

Autor teksta: Vlatka Filipčić Maligec ("Noć u Muzeju seljačkih buna", Muzej seljačkih buna, Muzeji Hrvatskog zagorja)

Daleke 1573. godine stubički su se seljaci, kao i brojni njihovi supatnici širom srednje i istočne Europe, odlučili za svoje stare pravice izboriti oružjem. Stoga je kolektivnom sjećanju hrvatskoga naroda 1573. ostala zapamćena po muškoj punti koju je predvodio Gubec. Velika seljačka buna ili seljački rat, kako su ga nazivali suvremenici, započeo je na Susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu. Bila je to treća buna od kada je 1564. Tahy došao na vlastelinstvo.
Uzroci bune nalaze se u pogoršanju položaja seljaka i smetnjama koje se stavljaju pred seljačku trgovinu, dok su povod bile borbe među vlastelom, koja je pri tom seljake naoružala, te zlodjela Franje Tahyja i njegovog sina Gabrijela. Seljaci kao svoje ciljeve ističu borbu za stare pravice i uspostavu „carske pravde“, rušenje feudalnog poretka, osnivanje svoje vlade u Zagrebu, preuzimanje obrane od Turaka te preuzimanje ubiranja poreza i oslobađanje trgovine feudalnih smetnji. Vođe su im bili Matija Ambroz Gubec, Ivan Pasanec, Ivan Mogaić i Ilija Gregurić.
Znak za početak oružanog ustanka dan je u noći 27. na 28. siječnja 1573., a prva veća ustanička akcija bila je napad na Cesargrad. Istodobno izbijaju pobune na desetak velikih vlastelinstava u Hrvatskoj i slovenskim pokrajinama. Biskup i ban Juraj Drašković moli kralja da hitno poduzme mjere za ugušivanje bune, a pomoć je zatražena i od uskočkog kapetana Thurna. Štajerski staleži objavili su opću mobilizaciju. Nakon poraza seljaka u bitkama kod Krškog i kod Kerestinca, ustanički odredi svladani su i u Planini, Jurkloštru i kod Jastrebarskog. Sedmoga dana veljače ban Drašković okuplja u Zagrebu vojsku za napad na ustanike u Zagorju. Alapić kreće s vojskom protiv ustanika koji se povlače prema Stubici.
Buna je završila 9. veljače u krvavoj bitci kod Stubičkih Toplica u kojoj je poražena glavnina ustaničke vojske. Biskup Drašković opisao ju je kao „veliku bitku“. Pod Gupčevim vodstvom okupila se glavnina ustaničke vojske i pružila neobično jak i učinkovit otpor. No, slabije naoružanje i lošija izvježbanost doveli su do toga da je Alapić porazio ustanike i sada ih još uvijek „kažnjava ognjem i mačem kao izdajnike“. U bitci i neposredno nakon nje pobijeno je možda i 3000 seljaka. Sudbina seljaka zaključena je u prostranoj dolini između Stubičkih Toplica i Donje Stubice. Još i danas narod u toj dolini može pokazati mjesta gdje su se odigrali žestoki okršaji. Boj je trajao četiri sata, pobjeda je već naginjala seljacima kad je u posljednji tren došla na bojište četa haramija i pomogla plemićkoj vojsci u zimsko predvečerje razbiti kmetove. Suhoparni podaci kažu da je u buni sudjelovalo i do petnaest tisuća seljaka, a samo u završnoj bitci njih 5000, od kojih su to mnogi platili svojim životima. I današnji nazivi obitelji i sela svjedoče o bezumnoj osveti feudalne gospode nakon bune. Mnogi seljaci ostali su bez nosa, očiju, uha.
Preživjeli seljački vođe, među njima Pasanec i Gubec, uhvaćeni su i vjerojatno pogubljeni, kako je to Drašković zatražio u svom pismu kralju: „Jednoga od njih, koga zovu Gubec – beg i koga su nedavno proglasili kraljem, okrunit ćemo ostalima za primjer usijanom željeznom krunom ako na to privoli Vaše Veličanstvo“. Predaja iz 19. stoljeća kaže da su Gupcu nakon mučenja glavu ovjenčali užarenom željeznom krunom te ga posadili na užareno prijestolje na Markovom trgu u Zagrebu. Puk Zagorja pak priča da Gubec nije umro, nego da su se nad njim i njegovom vojskom sklopila dva brijega. Gubec sjedi ispod njih sa svojim kapetanima za kamenim stolom na kojem su pune čaše vina. Brada mu se ovija oko stola, pa kada se omota devet puta, tad će se brada opet rastvoriti i Gubec sa svojom vojskom ponovo osvanuti.
Lik Matije Gubca za zagorskog je čovjeka oličenje borbe protiv svake vrste nepravde. Buna i posebno njezin vođa tako su si osigurali trajno mjesto u hrvatskoj kulturi.
Mramorni lik silnika Tahyja, čija je požuda pridonijela pobuni seljaka, koji se nekada pred skupljenim mnoštvom znojio u crkv svetog Trojstva u Donjoj Stubici, gdje je bio pokopan pokraj svoje supruge, kneginje Jelene Zrinske, traži danas svoj mir u Muzeju seljačkih buna, Gornja Stubica. Tahy, u cijeloj zemlji proklinjan kao začetnik bune, umro je iste godine.
U pećini pod Sljemenom Gubec i njegovi kapetani i dalje čekaju, neumrli u narodnoj predaji, a i muzej u dvorcu Oršić čuva sjećanje na narodne junake. Ispred crkve svetog Jurja je i jedini živi svjedok bune, prastara lipa ispod koje su seljački kapetani kovali svoje urotničke planove.


... kolona suduonika stiže iz centra Stubice, posjetitelja je iznimno puno, auti koji su tek sada ili nešto malo ranije došli bezuspješno tragaju za parking mjestom. 
Početne scene prokazuju tlačenje obitelji seljaka kovača i njegove žene koji potajno izrađuje mačeve za seljačku vojsku. Franjo Tahi šalje svoje "snagatore" ušutkati hrabrog seljaka. Ženu mu odvode, kuću spale, njega ubiju.










... potom dolazi Matija Gubec sa seljacima posjetiti i utješiti seljakova sina. Savjetuje ga o pridruživanju buni, a ne samostalnoj osveti.




... Petrica Kerempuh također sudjeluje u uprizorenju:

** Petrica Kerempuh je anonimni lik iz narodne predaje. To znači da je on izmišljen od nepoznatog pripovjedača iz naroda. Petrica je zabavan i veseo, on je pustolov, voli se šaliti i skitati. Oko njega se vežu brojne zgode i nezgode koje su prepričane u pričama.
Ime Petrice Kerempuha spominje se još od davnina, početkom 19. stoljeća. On se bori protiv zla i nepravde, ismijava škrte i ohole koje uvijek nekako uspijeva prevariti. Pomaže siromašnima, a bogatima otima. I kada ga oni uspiju zatvoriti, on se uvijek nekako izvuče.
Uvijek teži tome da osramoti bogate moćnike i isplazi im jezik tako da oni postanu javno ruglo. Njegove šale često su jako neukusne, bolne pa čak i vulgarne.


... Tahi ponižava Gubeca nudeći mu krunu od jezika osakaćenih seljaka. Ismijava seljački bunt opravdavajući svoje namete potrebom radi obrane od Osmanlija. Gubec odbija odustati od bune, a Tahi iznsosi prijedlog: pet njegovih vojnika protiv pet Gubecovih. Poraženi će prihvatiti uvjete pobjednika bez gotovo neizbježne bitke. Gupčevi odabranici pobjeđuju, no sukob se ne može izbjeći ...














... vojske se okupiše, uzmaka više nema, započinje boj, nemilosrdan; JAO PORAŽENOM!!!

























... pobjednik i poraženi, Tahi i Gubec! ... mogu samo plakati nad mrtvima!