subota, 11. rujna 2021.

... usputnosti - đir do ruba Zaprešića, bunker i r. Krapina !















































 

... oči pune Hrvatske - Belecgrad !

 ... ostavljam pusti Lobor, imam volje i snage za još jedno penjanje kroz šumu, prema visinama Belecgrada.


... info ploče traže obnovu, no pružaju osnovne informacije !





... u središtu Beleca je utvrđena crkva Marije Snježne, od nje, malo dalje prema jednoj kapelici je putokaz za Belec grad, još asfalta, cesta se sužava, ima šodra, no napredujem, tak- otprilike desetak minuta do mjesta gdje se put račva i gdje pošinje makadam. Makadam, njega mi je dosta, parkiram, ostavljam stvari u koferu, uzimam vodu i fotić, rezervnu majicu i kraćem uzbrdo ...


... odlično označeni svi smjerovi i udaljenosti, ja si razmišljam, tri km, ma što je to za mene .......



... grožđe čeka skoru berbu !


... jedna prekrasna viksa ! ... sad mi žao što joj nisam više detalja i vremena posvetio!








... ponovni susret sa vijugavim planinskim potocima, njihov šum u ubrzanom pjevu sretnog spuštanja!



... put vodi do planinarskog doma, a od njega skrećete lijevo prema potoku u završni uspon prema utvrdi.


... idete desnom strmijom stazom, dubokom vododerinom prvih 200-300 m.



... lovačko utočište za koje se vidi po paučini na vratima kako duuuugo nije otvoreno!


... tragovi ljudskog nemara i bezobrazlika prema prirodi skoro u srcu Ivanščice !















Ostaci utvrde nalaze se približno 3.5 km sjeverno od današnjeg mjesta Belca, na zaravanku s triju strana strmog brda, na apsolutnoj visini od 540 m. Utvrda je u tlocrtu nepravilan trapez dugačak približno 60, a širok 21 m. U sjevernome dijelu utvrde nalaze se ostaci dvokatne palače. Između nje i južnog obrambenog zida nalaze se ostaci gospodarskih građevina, koji se stražnjom stranom naslanjaju na zapadni i istočni obrambeni zid.


Belecgrad se prvi put spominje godine 1334. kada iz gospodstva Fridrika Celjskog prelazi u posjed Petra Gisinga. Obitelj Gisinig gospodarila je Belecgradom sve do godine 1339., kada je postao kraljevskim posjedom. Nakon kralja, utvrdom je vladala obitelj Celjski (od 1399.), Katarine Branković (od 1456) obitelj Vitovec (od 1457.), Jakob Székely (od približno 1489.), Ivaniš Korvina (od 1494.), Beatrica Frankapan (od 1504.), Juraj Brandenburški iz kuće Hohenzollern (od 1509.), obitelj Gyulay (nakon 1514.), obitelj Turóczy (od 1567.), Sigismund Keglević (od 1634.), Tomo i Aleksandar Mikulić Brokunovečki (od 1635.), kraljevska blagajna Habsburške Monarhije (od 1657.), Juraj II. iunior Erdődy (od 1657.), Elizabeta Keglević rođ. Erdődy (od 1674.), Ana Barbara Auersperg (prije 1706), Adam Benedikt Rattkay (od 1706.) i Franjo Matačić (od 1720.). Za vladavine Rattkaya ili Matačića Belečka je utvrda napuštena, a središtem posjeda postaje obližnji dvorac u Selnici.
(mr. sc. Krešimir Regan)























Visina: 539 m
Žig: metalni, na ulazu u gradinu







Izvor teksta o povijesti utvrde preuzet sa: