... nastavljam popunjavati treći tjedan godišnjeg s vožnjama i otkrivanjem krajeva Lijepe Naše ! Nakon jučerašnje vožnje odlučih se vratiti i propješačiti do Pustog Lobora.
... i eto me ! ... od centra Lobora vodi cesta prema starom Golubovcu, laganoh desetak minuta vožnje do stanice vodocrpilišta.
... asocijacija; meni je to glava čudnovatog kljunaša ???
... preko vode do u Pusti Lobor !
... asocijacija !? ... glava Mamuta, možda je nekada i spavala u ovim krajevima !?
... nova asocijacija: oglabak jabuke i usta ružnih zuba !
... ovo možemo nazvati putokazom kod prevrnutog kontejnera za smeće, priroda SE NE ČUVA !!!
... cijela staza i put do ruševina su odlično markirani!
... kad na stijeni rastu bukve !!!
... stari grad Lobor ili „Pusti Lobor“ najmanja je srednjovjekovna utvrda na području današnje Krapinsko-zagorske županije, ali unatoč tome, pripada najvažnijim spomenicima srednjovjekovne arhitekture sjeverozapadne Hrvatske. Ova je utvrda smještena na jugozapadnim obroncima Ivanščice, te tri kilometra sjeverno od naselja Lobor. Samo ime Lobor vjerojatno potječe od latinske riječi labor (rad) i laboratorium (radionica). Pretpostavlja se da su Rimljani na području današnjeg Lobora imali svoje radionice i kamenolome.
... izuzetno informativna ploča !
... mogući originalni kamen !
... zmajček u hladovini !
„Tomo leži na jastucima i zuri gore u visoki, tamni, šiljasto uvijeni strop.
Izvana dolazi zvižduk vjetra i dočarava mu u duhu sliku dvorca. Promatra ga kao da stoji negdje na cesti, Visoko šiljasto brdo, gusta šuma, a na vršku visoki zid, četiri kule, samotno dvorište, drveni izrezbareni trijem na stupovima od kamena, a nad njime nema ništa, samo nebo, puno oblaka ili sunca, ili zvijezda. Dolje naokolo ništa, do šume, guste šume.
Sad je na visoku brijegu u samotnom dvorcu. Čini se kao neki zakleti grešnik čija duša u pustoši vrši pokoru. I uvijek, dovijeka će tako ležati na tom ležaju svojega oca, ginuti i lutati dvorcem kao sve duše o kojima su mu rekli da traže mira…“
Izvana dolazi zvižduk vjetra i dočarava mu u duhu sliku dvorca. Promatra ga kao da stoji negdje na cesti, Visoko šiljasto brdo, gusta šuma, a na vršku visoki zid, četiri kule, samotno dvorište, drveni izrezbareni trijem na stupovima od kamena, a nad njime nema ništa, samo nebo, puno oblaka ili sunca, ili zvijezda. Dolje naokolo ništa, do šume, guste šume.
Sad je na visoku brijegu u samotnom dvorcu. Čini se kao neki zakleti grešnik čija duša u pustoši vrši pokoru. I uvijek, dovijeka će tako ležati na tom ležaju svojega oca, ginuti i lutati dvorcem kao sve duše o kojima su mu rekli da traže mira…“
... izvor informacija: http://zagorka.net/pusti-lobor/
... kak se narodski i u udžbenicima kaže; ovo je za one koji žele znati više:
... na povratku sam zastao kod jednog preostalog izvora, napio se vode i napunio boce za slijedeći uspon na Belecgrad !
Nema komentara:
Objavi komentar