... umjesto na neki daljnji put poslijepodnevnu vrućinu rastjerivao sam vožnjom od početne točke u Laduču pa do izlaza iz Zaprešića.
Često smo klupski dolazili u ovo zdanje, pomagali smo štićenicima doma raznim poklonima u predbožično vrijeme vozeći se kao moto mrazovi.
... Božić je daleko, danas sam htio napraviti fotke na nekim zdanjima Zaprešićke okolice, prva točka je dvorac u Laduču.
... Dvorac i perivoj u Laduču nalaze se na prijelazu između savske ravnice i južnih padina marijagoričkog pobrđa. Posjed se spominje od 17. vijeka kada je postojala plemićka kurija. Današnji dvorac sagrađen je krajem 19. vijeka na mjestu nekadašnjih Starih dvora. Dvorac pripada drugoj spomeničkoj kategoriji. Posljednji vlasnici dvorca bili su baruni Vranyczany-Dobrinović, a posljednji gospodar imanja bila je barunica Tilda Vranyczany. Spomenuta porodica je zauzimala značajno mjesto u privrednom, političkom i kulturnom životu Hrvatske u 19. vijeku. Danas se u dvorcu nalazi socijalna ustanova za djecu.
... Perivoj nije slika održavanja kakove nalazimo na nekim stranicama po internetu, nije ni do kraja zapušten, no djeluje dosta jadno, nešto manje ružno izgleda "haljina" dvorca, no nema se, znamo!
... vozeći se dalje prema Prigorju Brdovečkom zastao sam u Laduču okinuti dvije fotke kod jedne stare kuće, meni se sviđa !
... na slijedećoj stanici, dvorcu Januševec zatekla me ograda trenutnog korisnika; Hrvatskog državnog arhiva pa sam ga poslikao sao izvan gabarita ograde.
... Dvorac Januševec predstavlja najviši domet klasicističke arhitekture u Hrvatskoj. Smješten je na padini iznad savske doline, na samom raskrižju ceste Zaprešić - Harmica i ceste za Mariju Goricu. Pretpostavlja se da je dvorac projektirao Bartolomej Felbinger, jedan od najpoznatijih graditelja 19. stoljeća u Zagrebu i okolici. Pripada spomenicima nulte kategorije. Sagrađen oko 1830. za baruna Josipa Vrkljana (Werklein), a 1845. dvorac je kupio francuski grof Edgar de Corberon, te još nekoliko vlasnika: grof Dümreicher, Max Mayer, a između dva rata Manfred Sternberg. Od 1947. do 1989. dvorac je obnavljan i u njega je smješten dio Državnog arhiva Hrvatske.
Dijelovi teksta preuzeti sa: http://www.brdovec.hr/
... najviše tuge u iscjeđenom znoju vrućega poslijepodneva doživio sam ispred ograde zatvorene ograde i za posjete zatvorena dvorca i parka u Lužnici; kažu do daljnjega:
Dvorac Lužnica je najvjerojatnije građen sredinom 18. stoljeća u stilu kasnog baroka. Najstariji pisani dokument o dvorcu potječe iz 1761. godine i vezan je uz posvetu grofovske kapele u kojoj se i danas čuva.
Prvi vlasnik imanja Lužnice bila je plemićka obitelj Čikulini porijeklom iz Italije koja se u Hrvatskoj pojavljuje krajem 16. stoljeća.
U 18. stoljeću lužnički je posjed, nakon brojnih dioba i parnica među plemićima, pripao moćnoj plemićkoj obitelji baruna Raucha i postao njihovo glavno sjedište.
Obitelj Rauch njemačkog je porijekla koja u Hrvatsku dolazi polovicom 17. stoljeća. Tu se rodio i umro nagodbeni ban Levin Rauch a brojni članovi plemićke obitelji obnašali su uz bansku i visoke državničke službe.
Nakon smrti posljednjeg vlasnika dvorca, baruna Geize Raucha, dvorac su zajedno s pripadajućim zemljištem kupile sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga od udovice Ane Rauch 1925. godine u svrhu smještaja te odmarališta za stare i bolesne sestre. Tijekom godina osnovna se namjena dvorca dopunjala različitim dobrotvornim, odgojnim i obrazovnim sadržajima – otvoren je dječji vrtić, domaćinska škola, održavani su satovi sviranja i pjevanja i sl.
Veliko poljoprivredno dobro uokolo dvorca, obrađivano marljivim rukama sestara, dugi je niz godina hranom snabdijevalo siromašne bolesnike bolnice sestara milosrdnica u Vinogradskoj, kao i matični samostan te konvikt siromašnih učenica u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Karitativna djelatnost Lužnice bila je upečatljiva po brizi za brojne siromahe i siromašnu djecu koja su u njoj i na dulje vrijeme pronalazila svoj dom.
Neposredno u blizini dvorca, na mjestu nekadašnjih gospodarskih zgrada, sagrađen je novi stambeni objekt. Dio zgrade namijenjen je za samostan sestara milosrdnica, a drugi dio služi za smještaj gostiju, sudionika različitih duhovnih i edukativnih programa u Duhovno-obrazovnom centru „Marijin dvor“. Ova zgrada samo je prateći objekt vezan uz dvorac, koji mu omogućuje da i dalje živi te u današnje vrijeme bude mjesto okupljanja, obnove i susreta na jedan novi način.
Dvorac Lužnica, donedavno dom starijih i bolesnih sestara, danas obnovljen i prilagođen novim sadržajima, čeka svoje posjetitelje pružajući im ugođaj starine. Raznim programima progovara o veličini Božjih djela, o Božjoj brizi za čovjeka, o smislu života i, danas toliko zanemarenim, pravim vrednotama.
Zbog nježne ljubavi sestara milosrdnica prema Majci Božjoj, dvorac Lužnica je 1928. godine dobio naziv „Marijin dvor“ te će pod tim nazivom djelovati i kao duhovno-obrazovni centar.
korišten dio teksta sa:http://www.luznica.com/istrazite-luznicu/povijest/
... dio posjeda koji vapi za obnovom, a do tih vremena ruglo je nemara, zaraslosti, nekulture pored toliko kulturna dobra:
Ban Josip Jelačić dao je dograditi i preurediti i dvorac i cijelo imanje. U istočnom dijelu dvorac je dograđen za 18 metara, proširen je i preuređen kat dvorca, prekriven je crijepom, uređen je veliki podrum i pročelje. Oko dvorca uređen je i perivoj.
Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi dvori, na površini od 20,5 hektara, čine dvorac, kapela sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma. Curia nova, Novi dvori, spominju se pod tim imenom već potkraj XVI. stoljeća, kao jedna od plemićko-vlastelinskih kurija susedgradsko-stubičkih posjeda, u vlasništvu Zrinskih, vlasnika Susedgrada (Starih dvora). Ipak, u sudski ovjerenu dokumentu iz 1852. godine kao doba njihova utemeljenja navodi se 1611. godine. Dvorac je tada zapravo bio obična jednokatna plemićka kurija, sagrađen uglavnom od drveta.
Vlasnici Novih dvora bili su Zrinski, Čikulini, Sermagei, Festetići i grofovi Erdödy, od kojih ih je 1851. godine kupio hrvatski ban Josip Jelačić. U vlasništvu obitelji Jelačić Novi su dvori ostali do 1934. godine, kada su ih kćeri Đure Jelačića, Vera i Anka, oporukom i dobrotvornom zakladom ostavile hrvatskom narodu.
... godine 1855. Jelačić je na livadi pokraj dvorca sagradio neogotičku kapelu sv. Josipa. Kada je iznenada, u rujnu 1855. godine, u Češkoj umrla Jelačićeva devetomjesečna kćerkica Ana, u kapeli je na brzinu izgrađena grobnica u kojoj je sahranjena. U tu su grobnicu kasnije sahranjeni i sam ban Josip Jelačić, 26. svibnja 1859. godine i njegov brat Antun, 1875. godine. Poslije 1945. godine sav je inventar iz kapele nestao, kasnije je bila oskrvnjena i grobnica. U veljači 1991. godine, prije početka obnove kapele, posmrtni su ostaci privremeno preneseni na Mirogoj, a u listopadu 1992. godine položeni su u obnovljenu obiteljsku grobnicu. Tu je neogotičku obiteljsku grobnicu od bijelog kamena (donijetog s katedrale poslije potresa koji ju je teško oštetio), po projektima H. Bolléa, sagradio kipar I. Franz 1884. godine. Grof Đuro Jelačić dao ju je napraviti u skladu s oporukom svoga brata Josipa.
... Zaprešić,
GROBNICA OBITELJI JELAČIĆ - Sagradio ju je g. 1884. banov brat grof Đuro Jelačić, u skladu s oporukom bana Josipa Jelačića od 8. veljače 1857, a po nacrtu poznatoga graditelja Hermana Bolléa. U tu je grobnicu položeno 11 članova obitelji Jelačić (ostaci nekih od njih preneseni su s Jurjevskog groblja g. 1909. i s Mirogoja g. 1933.): Jelačićeva majka Ana r. Portner (†1837), sestra Cecilija (†1830), brat Đuro (†1901) i njegova supruga Hermina (†1906), njihova djeca Marko (†1882). Jurica (†1894), Vera (†1918), Jela (†1927) i Anka (†1934), zatim supruga brata Antuna – Marija (†1888) i njihova kći Paula (†1888). U grobnicu su više puta – od g. 1935. do 1978. – provaljivali kriminalci u potrazi za dragocjenostima. Nakon obnove grobnice u nju su 16. listopada 1992. sa svim dužnim počastima položeni ostaci bana Jelačića, njegove kćeri Anke i njegova brata Antuna Jelačića.
Tekst sa: https://www.magicus.info/ostalo/zanimljivosti/novi-dvori-jelacicevi
... sam grad Zaprešić i njegova neposredna okolica nudi više atraktivnih turističkih sadržaja. Najljepši su i najzanimljiviji, dakako, dvorci. Ponajprije valja spomenuti Nove dvore Jelačićeve, jedinstveni spomenik kulturno-povijesne baštine, koji su udaljeni samo 1,5 kilometara od središta Zaprešića (dvadesetak kilometara od Zagreba), uz cestu koja vodi prema Hrvatskom zagorju. Jedinstveni su primjer očuvanosti cjelovitog gospodarskog vlastelinskog kompleksa.
... sačuvani i djelomično obnovljeni gospodarski objekti također su vrijednost Novih dvora. Okrugla “vršilnica” je jedini, najstariji takav objekt u Hrvatskoj, potječe iz XVII. stoljeća, spomenik je nulte kategorije. Nekadašnje spremište plodina, trokatna žitnica, uređeno je 1987. godine kao galerija, danas Muzej “Matija Skurjeni”.
... nostalgija, Vršilnica, najljepše mjesto gdje smo imali tri moto partya, danas je to kulturno spomenička baština sa plastičnom stolarijom:
Ban Josip Jelačić dao je dograditi i preurediti i dvorac i cijelo imanje. U istočnom dijelu dvorac je dograđen za 18 metara, proširen je i preuređen kat dvorca, prekriven je crijepom, uređen je veliki podrum i pročelje. Oko dvorca uređen je i perivoj.
Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi dvori, na površini od 20,5 hektara, čine dvorac, kapela sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma. Curia nova, Novi dvori, spominju se pod tim imenom već potkraj XVI. stoljeća, kao jedna od plemićko-vlastelinskih kurija susedgradsko-stubičkih posjeda, u vlasništvu Zrinskih, vlasnika Susedgrada (Starih dvora). Ipak, u sudski ovjerenu dokumentu iz 1852. godine kao doba njihova utemeljenja navodi se 1611. godine. Dvorac je tada zapravo bio obična jednokatna plemićka kurija, sagrađen uglavnom od drveta.
... po vrućini ne ide bez predaha:
... i za kraj sam ostavio bunker na izlazu iz Zaprešića, ispod željeznižkog i željeznog mosta:
... još malo "Šokca" !
... i zanimljiv pokušaj leptira u pronalasku odmorišta !
