... zajedničkim susjedskim snagama u obilaske: prvo Muzej automobila Ferdinand Budicki !
Zagreb i Hrvatska rijedak su primjer europske metropole i države koja nema Muzej automobila, dokumentarni film o povijesti automobilizma, a do nedavno nije imala ni monografiju na temu najvažnijeg proizvoda u novijoj povijesti grada, koji je zauvijek promijenio društvene procese.
Muzej automobila Ferdinand Budicki bit će značajan za Grad Zagreb jer će osim svojih onovnih izložaka: starodobnih automobila, motora i bicikala u prostoru održavati mnogobrojne tematske izložbe fotografija, tehničke radionice, predavanja i tribine, restauracije, projekcije filmova te druge manifestacije koje su povezane sa predstavljanjem, učenjem i promoviranjem stopetnaest godina automobilističke kulture u Hrvatskoj.
Do sada je prikupljeno nekoliko tiuća fotografija od kojih veliki broj do sada nisu viđene i koje se ne nalaze u vlasništvu ni jedne gradske i državne institucije jer su prikupljene iz obiteljskih albuma prvih automobilista na ovim prostorima. Prikupljeno je i nekoliko sati dokumentarnog filmskog materijala u razdoblju od 1909. – 1990. na temu automobilizma u Hrvatskoj.
Kulturni identitet Hrvatske na početku prošlog stoljeća kroz automobilističku kulturu prezentiranu u budućem Muzeju morao bi predstavljati turističku atrakciju i pružiti novi pogled na grad koji je od početka motorizacije bio dio razvijenog europskog društva i svih društvenih tokova koji su proizašli iz novog poretka.
Muzej F. Budicki ima namjeru postati centralno mjesto okupljanja i druženja za hrvatske klubove starododobnih automobila i motora, a poseban naglasak bit će na učenike osnovnih i srednjih škola koje će kroz metodičke radionice prilagođene različitim uzrastima, te zabavu i igru spoznati jedan egzotičan dio nacionalne povijesti. Jedan od glavnih ciljeva Muzeja automobila Ferdinand Budicki bit će osnivanje Društva za proučavanje povijesti automobilizma u Hrvatskoj, koje će se baviti prikupljanjem i arhiviranjem građe, održavanjem raznih tematskih predavanja i na koncu tiskanjem novih monografija na spomenutu temu.
Konačni cilj Muzeja je revitalizirati premalo poznati dio naše gradske i nacionalne povijesti te dati uvid u prvo pionirsko razdoblje začetaka automobilizma na ovim prostorima. Prikazati u novom svjetlu najznačajnije događaje i ličnosti.
Muzej automobila Ferdinand Budicki bit će značajan za Grad Zagreb jer će osim svojih onovnih izložaka: starodobnih automobila, motora i bicikala u prostoru održavati mnogobrojne tematske izložbe fotografija, tehničke radionice, predavanja i tribine, restauracije, projekcije filmova te druge manifestacije koje su povezane sa predstavljanjem, učenjem i promoviranjem stopetnaest godina automobilističke kulture u Hrvatskoj.
Do sada je prikupljeno nekoliko tiuća fotografija od kojih veliki broj do sada nisu viđene i koje se ne nalaze u vlasništvu ni jedne gradske i državne institucije jer su prikupljene iz obiteljskih albuma prvih automobilista na ovim prostorima. Prikupljeno je i nekoliko sati dokumentarnog filmskog materijala u razdoblju od 1909. – 1990. na temu automobilizma u Hrvatskoj.
Muzej F. Budicki ima namjeru postati centralno mjesto okupljanja i druženja za hrvatske klubove starododobnih automobila i motora, a poseban naglasak bit će na učenike osnovnih i srednjih škola koje će kroz metodičke radionice prilagođene različitim uzrastima, te zabavu i igru spoznati jedan egzotičan dio nacionalne povijesti. Jedan od glavnih ciljeva Muzeja automobila Ferdinand Budicki bit će osnivanje Društva za proučavanje povijesti automobilizma u Hrvatskoj, koje će se baviti prikupljanjem i arhiviranjem građe, održavanjem raznih tematskih predavanja i na koncu tiskanjem novih monografija na spomenutu temu.
Konačni cilj Muzeja je revitalizirati premalo poznati dio naše gradske i nacionalne povijesti te dati uvid u prvo pionirsko razdoblje začetaka automobilizma na ovim prostorima. Prikazati u novom svjetlu najznačajnije događaje i ličnosti.
Izvor teksta: http://www.otk-ferdinandbudicki.hr/index.php/muzej
... ArhivTošo Dabac - djeluje pod okriljem Muzej-a suvremene umjetnosti Zagreb !
Arhiv Tošo Dabac čini gotovo 200 000 negativa, oko 2000 autorskih povećanja, vrijedna fotografska oprema, biblioteka te hemerotečna građa koja se nalazi u nekadašnjem ateljeu legendarnoga zagrebačkog fotografa Toše Dabca. Arhivska građa, osim umjetničke ima i iznimnu dokumentarnu vrijednost, budući da svjedoči o povijesti Zagreba i Hrvatske. Fotografski opus Toše Dabca, u cijelosti sačuvan u Arhivu, obuhvaća širok tematski raspon, od portreta, umjetničkih djela i gradskog života do pejzaža i folklora.
Atelje Toše Dabca je u razdoblju njegova djelovanja bio kultno okupljalište umjetnika i intelektualaca okupljenih oko grupe EXAT 51, Muzičkog bijenala i Novih tendencija - u dinamično vrijeme kada se Zagreb zbog aktivnosti koje je inicirala tadašnja Galerija suvremene umjetnosti, a današnji Muzej, upisuje na kulturnu kartu Europe. Nakon Tošine smrti, 1970. godine, njegov atelje, preimenovan u Arhiv Tošo Dabac, nastavlja voditi umjetnikov nećak i nasljednik, i sam poznati fotograf Petar Dabac. Dabac 1980. godine u Arhivu osniva galeriju u kojoj priređuje izložbe i radionice svjetski poznatih autora.
Od tada su vrata Arhiva širom otvorena hrvatskim i međunarodnim umjetnicima, znanstvenicima i istraživačima, koji se često koriste fotografskim naslijeđem Toše Dapca, bilo zbog njegove umjetničke ili povijesne vrijednosti.
Arhiv je u ožujku 2006. otkupio Grad Zagreb i dao ga na upravljanje Muzeju suvremene umjetnosti, što je stvorilo uvjete za stručnu obradu te opsežne i zaokružene građe kojoj tek predstoji zauzimanje zasluženog mjesta u povijesti svjetske fotografije.
Arhiv Tošo Dabac upisan je 2002. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Informacije za posjetitelje:
Arhiv Tošo Dabac nalazi se u Ilici 17 u Zagrebu, a uz prethodnu je najavu otvoren zainteresiranim posjetiteljima srijedom od 12-16 sati.
Izvor teksta: http://www.msu.hr/?/hr/20/
... atelijer Meštrović je bio slijedeće u nizu:
izvor teksta:http://mestrovic.hr/muzeji/atelijer-mestrovic/atelijer-mestrovic.html
Atelijer Meštrović, umjetnički muzej sa stalnom izložbom radova Ivana Meštrovića, adaptirani je dio kompleksa kojeg je Ivan Meštrović kupio i doradio početkom dvadesetih godina XX. stoljeća, kada se kao uspješan i svjetski priznat umjetnik, nakon školovanja u Beču i boravka u Parizu, Rimu, Cannesu i Londonu, zajedno sa svojom prvom ženom Ružom Meštrović rođenom Klein, vratio u domovinu i nastanio u Zagrebu.
U gradnji i uređenju objekta Meštrovićevi suradnici bili su arhitekti Viktor Kovačić, Harold Bilinić i Drago Ibler te graditelji Stjepan Uršić, Josip Žanko i Josip Aljinović koji potpisuju nacrte i izvedbene projekte. Velikog udjela u osmišljavanju cjeline svakako je imao Ivan Meštrović, s obzirom da je kao naručitelj imao svoje želje, a i sam je imao znanja i sklonost prema arhitekturi. Konačno, karakter realiziranog upućuje na opće značajke njegovih kasnijih arhitektonskih projekata.
Smješten je u povijesnoj jezgri, zagrebačkom Gornjem gradu, u mirnoj ulici, u nizu zbijenih kuća trošnih fasada. Jednostavne i suzdržane obrade pročelja, muzej se ističe tek odmjerenom monumentalnošću postignutom dodatnim katom, uočljivom bojom vanjskih zidova i ulaznim vratima. Naglašeni kameni dovratnici i drvena, kasetirana vrata čine poveznicu s unutrašnjim prostorom i naznaku jednog posve drugačijeg, višeznačnog i reprezentativnog ambijenta. Nekada stambeni i radni prostor Ivana Meštrovića, danas je atraktivan izložbeni prostor naglašenog memorijalnog karaktera.
Relativno velik prostor, tlocrtno je raščlanjen u četiri različito tretirane cjeline. Predvorje/atrij, u kojem su izložene skulpture, polunatkriti je prostor, atipičan za gornjogradsku arhitekturu s antičkim/mediteranskim elementom trijema sa stupovima u bračkom kamenu. Nekadašnji umjetnikov atelijer danas je prostrani, suvremeno koncipirani izložbeni prostor, a dvorište kultivirani vrt u kojem su, također, izložene skulpture. Stambeni dio, sačuvan u izvornom stanju, ističe se slikovitim i bogatim unutrašnjim uređenjem, visoke razine obrtničkih radova i obrade drva, koje je osnovni funkcionalni i dekorativni element. Prostorom dominiraju drveno stubište i ograda te drveni kasetirani stropovi. Meštrovićeve skulpture i reljefi u drvu, kamenu, bronci i gipsu te crteži i grafike izloženi su po svim dijelovima muzeja, u skladu s mogućnostima, odnosno karakterom prostora.
U autentičnom ambijentu nekadašnjeg umjetnikova doma i atelijera izložena su djela Ivana Meštrovića iz fundusa Atelijera Meštrović nastala u prva četiri desetljeća njegova stvaralaštva. od prvih studentskih radova do radova nastalih neposredno pred odlazak iz Zagreba 1942. godine. koncepcija izložbe oslanja se na dvije ključne odrednice: reprezentativnost i vrsnoću izloženih djela te memorijalni i spomenički aspekt zgrade muzeja koja je i sama izložak. Skladan i smislen međuodnos arhitekture i izloženih radova u funkcionalnom, vizualnom i sadržajnom pogledu bio je cilj i nužnost.
Formalno – stilske značajke pojedinih izložaka upućuju na pojedina razdoblja u stvaralaštvu Ivana Meštrovića od impresionističko – simbolističkih ranih radova (Glava starca, Laokoon mojih dana) te secesijski stiliziranih radova prvog desetljeća (Ruke, Vaza), fragmenata Kosovskog ciklusa (Miloš Obilić, Kraljević Marko na šarcu, Udovica) preko ekspresionističko – mističnih prikaza biblijskih likova (Sv. Ivan Krstitelj, Prvo raspeće, Mojsije) i rafiniranih ženskih portreta iz vremena Prvog svjetskog rata (Ruža Meštrović, Marija Banac) do povratka klasičnom oblikovanju u trećem i četvrtom desetljeću (Žena kraj mora, Čekanje, Na odmoru). Pored skulptura u mramoru, kamenu, drvu, bronci i gipsu izloženi su i Meštrovićevi crteži (Arhanđeo Gabrijel, Lazarovo uskrsnuće), grafike (Domagojevi strijelci) i reljefi (Vječno razapeti, portreti članova obitelji). Slikovitosti i autentičnosti ambijenta pridonosi sačuvani originalni namještaj (stol i stolice za blagovanje, luster) te freske na stropu nekadašnje spavaće sobe.
U artikulaciji izložbe uvjetovanje velikim dijelom određenim prostornim zadatostima i prilagodbi komunikaciji s posjetiteljima izostala su grupiranja po uobičajenom kronološkom, stilskom ili tematskom slijedu, a iskristalizirale su se četiri prostorno – izložbene cjeline: atrij, atelijer, vrt i kuća. Atrij kao djelomično natkriti prostor s kamenom kao dominantnim građevnim materijalom, bio je pogodan za izlaganje mramornih skulptura većih dimenzija. U vrtu su izložene skulpture u bronci, materijalu najotpornijem na utjecaj atmosferilija. Za izlaganje u stambenom dijelu, zbog statičkih razloga i karaktera interijera, odabrana su djela manjeg formata, studije u gipsu, reljefi, crteži i grafike. U atelijeru su izložene skulpture u svim materijalima i dimenzijama.
... zadnji u nizu bio je Muzej pošte i telekomunikacija !
Predmeti izloženi u stalnom postavu Muzeja ukratko naznačuju povijest prijenosa vijesti na daljinu na području Hrvatske, i to od rimskog doba do danas.
Telekomunikacijska zbirka sadržava predmete hrvatske telekomunikacijske tehničke baštine: telegrafske aparate, teleprintere, dijelove telegrafskih centrala, telefonske centrale različitog stupnja tehnološkog razvoja, uvijek atraktivne telefonske aparate (od 1897. g. do danas), kabele, vodove, mjerne instrumente i dr.
Poštanska zbirka obuhvaća građu koja prikazuje povijesni razvoj pošte i organizaciju poštanske djelatnosti na tlu Hrvatske. Građa je nastala prikupljanjem predmeta unutar PTT poduzeća, suradnjom s poštanskim muzejima europskih zemalja, drugim muzejima u Hrvatskoj te straživanjima u arhivima i povijesnim institutima.
Filatelističku građu čine poštanske marke i ostale poštansko-filatelističke vrijednosti, među kojima su osobito vrijedna pretfilatelistička pisma (prije 1850.), a posebno mjesto zauzima Zbirka poštanskih maraka Republike Hrvatske, koju prate originali likovnih rješenja, tipografski materijali te pripadajuća dokumentacija. Zbirka inozemnih poštanskih maraka, koja je ujedno i najveća zbirka HT muzeja (s više od 35 000 jedinica) kontinuirano se popunjava međunarodnom razmjenom.
Izvor teksta: http://hvm.mdc.hr/ht-muzej,955%3AZAG/hr/info/
