... Međugorje i danas svojim mitom i karizmom razapinje i razgrće ljude. Ne razgrće samo lijeve i desne kao u prošlom stoljeću. Prvo nas razgrne, pa potom razapne na križeve suprotstavljanja. Sve nas obične ljude, obitelji, rodbinu, prijatelje, kolege s posla, susjede... Sve nas koji u kaljuži ubrzana života upadamo u jame tolerantna društva. No moderno tolerantno društvo trpi samo one sa svoje strane zida. Sa druge strane zida ostajemo mi "zatucani" tradicionalisti, domoljubi, veći ili manji praktični i nepraktični vjernici, obiteljski ljudi. Ostaju i oni koji ne prelaze liniju liniju suprotstavljanja MODERNIMA, oni koji nemaju izgrađen stav, oni povodljivi, oni prestrašeni. Čega li se boje? Taje sebe drugima, taje sebe od samoga sebe? Možda.
... na put prema jugu krenuo sam sa svojim nećakom Lukom i bratom Goranom (Burke). Plansko-neplanski. Odredišta poznata, od Imotskog preko Ljubuškog do Međugorja. Davno su bile moje ranije posjete Međugorju. Prva obiteljska (otac, majka, brat) kasnih osamdesetih, a zadnja sa prijateljem na dva kotača prije nekoliko godina. Između također jedno obiteljsko, sa ženicom i djecom. No vjerujem kako je svakome posjeta drugačiji doživljaj, čak i onima koji svetište posjećuju vrlo često. Međugorje je takvo, ostavlja na ljude nove dojmove i spoznaje, vraćate se iz njega dopunjeni razmišljanjima koja tek naknadno sazrijevaju. Tako i sam već drugi dan sabirem misli. U toj svakodnevnici tipkam po tipkovnici različita slova, formiram ih u rečenice, nadam se zadovoljnoj misli. Nije jednostavno opisati proživljeno. Možda i ne treba zapisivati, možda je dovoljno i iskreno te duboko razmišljati.
Kiša nas časti cijeli dan i dopunjuje prohladno vrijeme. Gora skrivena u magli. Uspon izaziva i mami, privlači. Ružno vrijeme i hladnoću kišnih kapi prestaješ osjećati.
... nakon posjeta Muzeju Međugorja i ispovjedi krenusmo prema brdima. Brdu ukazanja, potom i Križevcu. Kiša pojačava. Bez skupih kineskih plastičnih kabanica nećemo se uspinjati. Ogrnusmo se i krenusmo put Plavog križa i Brdu ukazanja. Skliski kamen međugorski poziva na oprezne korake. Male bujice probijaju se u podnožje povremeno tvoreći blatne slapiće i brzake.
... zanimljivost: Da bi ga zaštitio od kiše i hrđanja, Nedjeljko i Ivan uzimaju boju od Ivanova oca Stanka, koji je bojao jednu ogradu! Boja je bila plava i zato je taj križ postao “Plavi Križ”!
... šipak, kultura koja kisne unutar ruševne kuće.
... laganim koracima u tišini kišnih kapi i svak sa svojim mislima, nadanjima i molitvom krećemo na Podbrdo na planini Crnica. Ovdje je između Biljakovića i Međugorja šestero vidjelaca živjelo u vrijeme prvih ukazanja 1981. godine.
... obilna kiša stvara sve veće bujice i slapiće između skliskog i od milijuna stopa uglađenog kamenja. Obuća za sada izdržava.
... čudni oblici u kamenu, no kiša ne dopušta mi veću i češću uživanciju u foto trenucima. Pogled traži siguran oslonac i skoncentrirani korak.
... eto nas na vrhu u tišini i molitvi. Ne pamtim koliko nam je vremenski uspon trajao. Pamtim samo da sam zadihan tražio pogledima ispred sebe dva plava kišnjaka, Luku i Burkea. Ispod kišnjaka odjeću natapa i znoj i kiša koja nalazi put između drukera kojima smo zakopčani.
... na vrhu kod kipa Majke Božje Međugorske zatičemo samo jednu postariju gospođu što sjedi na mokrom kamenu prkoseći kiši svojim crnim kišobranom. Moli u tišini, pogled negdje ispred no vjerojatno u mislima jako daleko. Na mjestu gdje se vidiocima ukazala BDM Kraljica Mira za 20. obljetnicu (2001. god.) postavljen je Gospin kip, isti onakav kakav je 1987 postavljen ispred župne crkve. Kip od bijelog mramora, djelo je talijanskog klesara Dine Felicia iz Massa Carrare.
... kažu da na brdu netko ostavlja svoje predmete, a netko ih odnosi. Najčešće se odnosi kamenčić ili malo crvene zemlje kao relikvija i uspomena. Ja sam pronašao jednu zanimljivu grančicu koju ću postaviti između slika pokojnih roditelja u Filipovcu (roditeljskoj kući). Donose se i ostavljaju kao i na Križevac; krunice, zapisi nadanja i obećanja, fotografije, cvijeće i sl. Samo ne donosite predrasude, ostavite ih doma. Možda da oni koji ih imaju i ne dolaze, možda. Moguće je i poželjno neka i dođu te ostave predrasude na jednom od brda.
... vidioci! ... Mirjana Dragičević Soldo, Ivanka Elez, Marija Pavlović-Lunetti, Jakov Čolo, Vicka Ivanković-Mijatović i Ivan Dragičević.
... silazimo sa brda ukazanja i krećemo prema Križevcu gotovo potpuno mokri unatoč kišnjacima koji nisu baš pomogli. O obući moram sricati slova. MOKRO!!! Potpuno MOKRO!!! Stojimo nakon desetak minuta vožnje užom cestom pred info pločom prije prvih koraka ka usponu na Križevac.
... Križevac je brdo iznad Međugorja (520 m) na čijem visokom armiranobetonskom križu stoji zapis: «Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove.
... prolazimo šutke postaje križnog puta koje su mi davale snagu za završiti uspon. Ajmo još jednu postaju Marijane. Ajmo do slijedeće, idemo, hrabrio sam se. Luka je daleko ispred mene, Burke malo iza mene. U susret nam stižu hodočasnici, neki bosi, neki glasno moleći, svi mokri. Kišu ni ne osjećamo više. Prestižemo jednu mladu ženu, također bosu, vjerojatno strankinju jer nije razumjela upit o potrebi pomoći joj. Jedva se penjala ogrnuta ruksakom i još jadnijom plastičnom pelerinom.
... zapisi na kamenu!
... mještani su davno na ovome brdu podigli drveni križ kako bi usjeve štitio od obilnih kiša. Vjerojatno kao ove današnje.
... i eto nas ispred velikog križa. Bila je to ogromna fizička žrtva župljana Međugorja, jer sav su materijal za gradnju armirano-betonskog križa (šljunak, cement, željezo, vodu i potrebnu opremu) danima morali nositi na svojim leđima uz strmi i oštri hercegovački kamenjar do vrha Šipovca.
... jedna od poruka zahvale!
... uspomena, otac i sin!
... objašnjavam kako sam našao čudan komad drveta za uspomenu.
... strikan i netjak!
... siđosmo do auta umorni, potpuno mokri, ali sa zadovoljnim osmijesima. Presvlačimo se u suhu odjeću ispod nadstrešnice jedne kuće iz koje su mirišali uštipci. Gotovo sam pokucao i zamolio malo te tradicionalne slastice. Put ka Zagrebu nosio je uspomenu, obvezivao svakoga od nas na različit način. Moje molitve bile su usmjerene obitelji i bolesnima. Jednostavno i iskreno. Dio molitvi bio je usmjerena ka budućem umirovljeničkom životu koji započinjem s prvim danima ove Nove 2025. godine.
... domaćin na Križevcu bio nam je ovaj mali crvendać. Naviknut na ljude možda je vabio mrvice kruha ili neku hranu koju sa sobom nismo imali. Možda nam se približio jer je htio pruženu ruku kao zaštitu od kiše. Možda nešto nismo ni prepoznali.
... još malo sličica iz Muzeja Međugorja za kraj:
Nema komentara:
Objavi komentar