... ma kad si blesav, a stražnji dio tijela zasvrbi ima logike i u vožnji tijekom zimskih mjeseci. Posebno ukoliko „izroni” topao zimski dan sa desetak „celzijusića” u svom dnevnom vrhuncu. Cesta dovoljno suha, a okolinu prekriva mjestimično i deblji snježni pokrivač. Idila! Kvalitetna i topla moto oprema i put pod kotače. Vožnja skoro ugodnija nego u vrelini ljeta kada staru prometnicu prema jugu prekriva nepregledna kolona vozila željna južnih morskih destinacija. A Sunce prži! Prvotni cilj bio mi je samo Slunj i snježna idila Rastoka. Ugodan dan odveo me dvadeset i četiri kilometara južnije, malo prema granici sa BiH. Prva postaja stari grad Drežnik. Trenutno miruje iznad Korane pazeći na snježne naslage koje sporo kopne i pune vodom njen kanjon i okolni kraški kraj.
Naselje je podignuto jugoistočno od Slunja, u blizini Plitvičkih jezera. Smješteno na lijevoj obali rijeke Korane, na 423 m nadmorske visine, uz cestu Slunj – Petrovo Selo –Bihać (BiH). Tijekom ljeta je posebno prometno radi blizine graničnog prijelaza. Zimski ugodni zrak bez imalo vjetra ispunjava pluća i budi osjet zadovoljstva dostignutim ciljem.
*Stari grad Drežnik veličanstvena je obrambena utvrda iz 12. stoljeća koja ja ovaj dio Europe punih 400 godina štitila od prodora Turaka. Zbog strateški važnog položaja, Drežnik je tijekom stoljeća često mijenjao gospodare što je na njegovim zidinama ostavilo traga, no 900 godina kasnije on još uvijek ponosno stoji kao svjedok burne povijesti ovog kraja. Radi se o jednom od malobrojnih sačuvanih povijesnih atrakcija Plitvičkih dolina koji je općina Rakovica odlučila zaštititi i pažljivo obnoviti. Krajem 2011. restauriran je veliki toranj, a od tada povremeno zaživi Projekt sanacije zidova i krovišta velikog unutarnjeg tornja, te ostataka obrambenih zidina.
*Bio je središte istoimene hrvatske srednjovjekovne županije, koja se prostirala oko Plitvičkih jezera i gornje Korane. Kraj je do XII. st. bio u rukama bana, a otada hrvatsko-ugarskoga kralja. God. 1253. županija Drežnik došla je u posjed Nelipčića, a grad potom često mijenja gospodare sve dok ga nisu privremeno zaposjeli Osmanlije. Pod osmansku su vlast grad Drežnik i cijelo područje istoimene županije konačno opet došli 1592. i ostali, uz kratak prekid 1683. i 1697–99., do 1788. Drežnik je u XVIII. st. bio u sastavu Ostrožačke kapetanije. Nakon osmanske vlasti šire područje bilo je naseljeno ponajviše stanovništvom iz otočke i ogulinske pukovnije, a grad je obnovljen i do 1869. bio je krajiško uporište. Naselje je razoreno, a stanovništvo prognano u srpskoj agresiji 1991. Na groblju je postavljen spomenik; podsjetnik na masovnu grobnicu i stradanje mještana u Domovinskom ratu. Snijeg škripi dok obilazim ruševine između trnja „zimskih” plodova šipka u naselju koje se nije priklonilo E. Kvaterniku u Rakovičkoj buni.
U namjeri da kratko pogledam Plitvička jezera pod snijegom, zastajem u Selištu Drežničkom kraj spomenika pripadniku policijske postaje Slunj. Nikola Hodak, poginuo je 8. listopada 1991. g. izašavši iz zasjede te ispalivši tromblon na neprijateljski oklopni transporter nakon čega je pogođen iz teške strojnice. Zbog nemogućnosti da tijelo izvuku i zakopaju, njegov brat Ante i ostali branitelji to su učinili u okrilju noći te su ga zakopali u obližnjoj šumi.
U Rakovici obilazim mjesnu crkvu sv. Jelene Križarice te spomenik tragičnim žrtvama Rakovičke bune. Uz bitke sa Turcima vezana je i legenda prema kojoj je narod u bitci u Bojani (udolina i potok zapadno od crkve) zazvao pomoć Svete Jelene te se zavjetovao da će izgraditi crkvu ukoliko pobjede neprijatelja. Nakon pobjede zavjet je i ispunjen. U centru mjesta tik do glavne prometnice postavljeni su spomenici buni. Kamen sa spomen pločom i spomenik Eugenu Kvaterniku (članu SP-a). Rakovička buna bila je ustanak s ciljem odcjepljenja Hrvatske od Austro-Ugarske Monarhije. Zamislili su je i pokrenuli 8–11. X. 1871. Eugen Kvaternik i suradnici. Austrijska soldateska opkolila je ustaničko područje. Vođe ustanka poginuli su 11. X. pri pokušaju proboja (bijega?) u Bosnu. Vodstvo Stranke prava nije sudjelovalo u ustanku niti je o njemu bilo obaviješteno. A. Starčević i ostali čelnici stranke bili su uhićeni, stranačko glasilo „Hervatska” prestalo je izlaziti, a stranka je bila isključena iz političkog života Hrvatske sve do 1878.
Dočepao sam se konačno i Slunja na lijevoj obali Slunjčice. Lakomost je mana koja me često zaprati tijekom obilazaka naših krajeva. Precijenio sam vrijeme lakomo želeći obići što više. Tako u Slunju hvatam prve pahulje snijega i shvaćam kako kasnim sa planiranim vremenom povratka. Previše sam toga obišao, a zimski dani su kratki. I temperatura pada, a gume ne vole hladni asfalt. No ipak moram malo obići i Rastoke u zimskom ruhu. Rastoke, vodeničarski biser slunjskoga kraja, nastale su igrom prirode gdje se zelenomodra rijeka Slunjčica prelijeva preko sedrenih stijena u rijeku Koranu, stvarajući pritom mnoštvo slapova, brzaca, malih jezera i kaskada. Neželjene pahuljice plešu oko motora.
.jpg)
Stari grad Slunj (Slovin, Sluin, Zlun, Zun) prvi put se spominje 1322. kada je mađarsko-hrvatski kralj Karlo Robert poveljom darovao Friedrichu III Frankopanu župu Drežnik s gradom Slunjem. U tijeku su planovi za daljnju obnovu graditeljske i druge materijalne kulturno-povijesne baštine Staroga grada Slunja i obližnjeg Napoleonova žitnog magazina. Slunj u razdoblju 1809. – 1813. postaje najistočnija točka Napoleonova carstva.
Za razliku od austrougarske vladavine koja je hrvatske vojnike sputavala radi straha od sukoba s Osmanlijama, Francuzi predvođeni maršalom Marmontom, svojim autoritetom, staju iza Hrvata. Čvrsto su utvrdili granicu Vojne krajine i na nju postavili stražu (fr. cordon), odakle i potječe današnji naziv Kordun za krajeve istočno od Slunja. Zaslužni su za puno progresa u ovom kraju. U Rastokama se uz postojeće male, grade i veće mlinice sa stambenim prostorima, a gradi se i Napoleonov žitni magazin za skladištenje žita i čuvanje oružja.
Ostavljam konačno slunjski kraj u zimskoj idili i spokoju. Polako i uz maksimalan oprez vraćam se lagano „ohlađen” prema doma u toplo. Već sada osjetim miris kuhanoga vina kojega ću vrućeg srkati dok pregledavam foto zapise ove svoje moto-snježne avanture. Došavši doma žena je samo promrmljala da sam lud čuvši do kud me vožnja povukla. Ne mogu reći da mi negdje nakon Karlovca nije postalo hladno, no izdržalo se.
.jpg)
.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar