nedjelja, 4. srpnja 2021.

... oči pune Hrvatske - Milengrad !

 ... Milengrad - konačno!

... dugo sam ciljao obilazak ovog dragulja ispod obronaka Ivanščice i eto me...


... stoji na početku divne monografije o Milengradu:
Idu ljeta i stoljeća
Ni traga ti neće biti
Oko tvog spomena će
Samo bršljan priče viti.
                                                                  Ulderiko Donadini


... do zadnjih kuća asfaltnom cestom do početka makadama i put motorom tu završava, počinje makadamski uspon koji uz malo jačeg ritma traje manje od naznačenog na putokazu.
... motor ostavljam u dvorištu ljubaznih seljana koji su dvorište ukrasili dvorcem od kamenčića, te po ugledu na neke "restauratore" starih objekata šindrom!







... Utvrda Milengrad, smještena 2 km sjeverozapadno od Zajezde na 430 m nadmorske visine, istinski je srednjovjekovni biser kulture i graditeljstva. Usprkos višestoljetnoj napuštenosti, utvrda je relativno dobro sačuvana, a danas brigu o istoj vodi udruga “Bratovština Milengrad” iz Grtovca.

Ukoliko tražite idealno mjesto za odmor i druženje, ne vidimo niti jedan razlog zbog kojeg ne biste posjetili Milengrad. Članovi Bratovštine redovito uređuju okoliš i unutrašnjost utvrde, a ukoliko vam pješačenje do iste predstavlja preveliki izazov (iako biste navedenom aktivnošću učinili mnogo dobrog vlastitom zdravlju), do utvrde možete jednostavno doći osobnim automobilom. Kao što možete vidjeti na priloženim slikama, put do utvrde je izvrsno uređen, a sve što trebate jest uputiti se Avenijom Ivana Čarapa, za koju će vam svatko u Grtovcu znati reći gdje se nalazi…





... Stanovnici Grtovca okupljeni u udrugu “Bratovština Milengrad” dobili su prvu, ali ne i posljednju bitku u svojoj borbi za spas ovog bisera srednjovjekovne arhitekture. Započela je obnova Milengrada.
Održavanje lokaliteta traje svakodnevno!














... prvi spomen utvrde veže se uz 1309.g. kroz spominjanje imanja Zajezda čije je sjedište bila. Do sredine 16.st bila je u posjedu obitelji Herković kada ženidbenim vezama Herkovića s Patačićama postaje imovina te obitelji. Otvori za topove svjedoče o tome da se utvrdu željelo pripremiti i za obranu od Turaka čiji upadi tijekom 15.st. postaju sve češći. No kako su Turski upadi na ova područja imali za cilj isključivo pljačku i porobljavanje, utvrda je gubila svoje obrambene značajke i najvjerojatnije bila pribježište i sklonište u takvim situacijama. Daljnje promjene u načinu ratovanja i stilu života plemstva dovode do njezinog propadanja. Patačići grade novi dvorac kraj Zajezde i službeno od 1683.g. utvrda se smatra ruševinom.










... još malo nađenih podataka na WEB-u:
... ostaci utvrde nalaze se 2 km sjeverozapadno od naselja Zajezde, na 430 m visine, na vrhu s triju strane strme kamene stijene koja je prirodnim usjekom s istočne strane te obrambenom grabom sa zapadne strane odvojena od masiva Ivančice. Utvrda je u tlocrtu nepravilan pravokutnik, dugačak približno 35, a širok 29 m. U nju se ulazi preko duboke prirodne provalije kroz danas dobro očuvana vrata smještena u istočnome obrambenome zidu. U sjeveroistočnome uglu utvrde nalaze se ostaci dvokrilne palače, koja je nekada imala dva kata.
Utvrda Zajezda bila je sjedište istoimenog posjeda koji se prvi put spominje godine 1309., kada je iz ruku Mikca, sina Lorandova, prešla u ruke obitelji Herković (Herkfy), koji su po utvrdi nosili pridjevak »iz Zajezde«. Utvrda je u posjedu te obitelji sve do godine 1536. kada se Katarina Herković udala za Nikolu Patačića, i tako mu donijela u miraz dio posjeda i utvrde. U posjedu Herkovića i Patačića utvrda je sve do pol. XVII. st. kada su Herkovići izumrli, a njihovu čitavu imovinu, pa tako i utvrdu Zajezdu (Milengrad) naslijedili Patačići. Nakon što su Patačići sagradili kraj današnjeg naselja Zajezde novi dvorac, srednjovjekovnu su utvrdu prepustili zubu vremena, tako da se ona već 1683. spominje kao »arx deruta«.
(mr. sc. Krešimir Regan) http://www.hpd-ivancica.com/index.php/planina-ivancica/stari-gradovi





... uspon tom strmom makadamskom cestom kroz vrelinu dana protjeće mi uz nekoliko petnaesto sekundnih uzimanja daha i pokoji gutljaj vode, kondicija mi je za okačiti na zid srama, služim se štapovima koji su uobičajeni planinarski rekvizit, ha, ha, ha.
... popevši se do proplanka, lokaliteta same utvrde umor penjanja zamjenjuje mi ushit dolaska.
Pozdravljam nekoga u sagrađenoj sjenici ispred utvrde i krećem u "klikanje"!
... zaboravih na jedan bitan detaljčić, dolje kod kuće gdje sam ostavio motor, gospođa me uputila kako ljudi koji su upravo autom otišli gore nose maketu Milengrada i da ću ih sigurno gore zateći.
... zanimljiv i intrigantan podatak dodao mi je dva kilometra na sat bržeg hoda u tenisice, ziher!


... sad se vraćam osvježiti ispod sjenice, pobjeći Suncu i upoznati mirnog čovjeka koga sam pozdravio u dolasku. Gospodin mi se predstavlja kao Branko Bručić, član je bratovštine Milengrad te krećem u čavrljanje s njim o povijesti kraja i Milengrada, predstavlja mi njihovu bratovštinu, rad udruge, uspjehe obnove Milengrada, dotičemo se i teme fotografije, ćak imamo i neke zajedničke poznanike. G. Bručić mi nudi prelistati spomenutu monografiju i tu kreće priča o poznanstvu br. 2, tj osobi koja donosi maketu.














... dakle čekamo "donositelja" makete, g. Marijana Tučera, također člana bratovštine Milengrad !


... upoznajem se s g. Taučerom i gđom. Sanjom iz ministarstva turizma tj. voditeljicom Fototeke u Ministarstvu kulture, zajedno razgledamo unutrašnjost, imenjak me upoznaje s mnogim detaljima o Milengradu te tijeku izrade makete koju postavlja na klupu u središtu utvrde. Autor makete je g. Marijan Majdak.













... potom me g. Taučer kao imenjaka poziva prohodati "njegovom" stazom, poziv se ne odbija, no idemo izvan zidina, u granje, stazicu oko zidina  pojelo je raslinje koje ujedno služi kao sigurnosni penjački alat. Obilazimo, fotkam i doživljavam iznenađenje - 
OKAMINE, 
ostatke Panonskog mora koje mogu dodirnuti, dakle dotičem nešto što ..... je ne povijest nego daleka, daleka, daleka povijest ovih krajeva!






... fotkanja nikada dosta:













... jedan divno iskorišten dan, slijedi još malo razgovora, izmjene kontakata, g. Bručić me vozi do motora, potom se pozdravljam uz preuzimanje monografije kupljene od g. Marijana.
... zadnji klik na Milengrad uz jasan mu pozdrav: "DOVIĐENJA"!



... kako sam ovaj dan obilazaka započeo s crkvama tako se i opraštam s jednom kapelicom u blizini za blagoslov povratka doma i budućih putovanja.


Nema komentara:

Objavi komentar