... Međugorje i danas razapinje i razgrće ljude. Ne razgrće samo lijeve i desne kao u prošlom stoljeću. Prvo nas razgrne, a potom razapne na križeve suprotstavljanja sve nas obične ljude, obitelji, rodbinu, prijatelje, kolege s posla, susjede... Sve nas koji u kaljuži ubrzana života upadamo u jame tolerantna društva. No moderno tolerantno društvo trpi samo one sa svoje strane zida. Sa druge strane zida ostajemo mi "zatucani" tradicionalisti, domoljubi, veći ili manji praktični i nepraktični vjernici. Ostaju i oni koji ne prelaze liniju liniju suprotstavljanja MODERNIMA, oni koji nemaju izgrađen stav, oni povodljivi, oni prestrašeni. Čega li se boje? Taje sebe drugima, taje sebe od samoga sebe? Možda.
... na put prema jugu krenuo sam sa svojim nećakom Lukom i bratom Goranom (Burke). Plansko-neplanski. Odredišta poznata, od Imotskog preko Ljubuškog do Međugorja. Davno su bile moje ranije posjete Međugorju. Prva obiteljska kasnih osamdesetih, a zadnja sa prijateljem na dva kotača prije nekoliko godina. No vjerujem kako je svaka drugačija, čak i onima koji svetište posjećuju vrlo često. Međugorje je takvo, ostavlja na ljude nove dojmove i spoznaje, vraćate se iz njega dopunjeni razmišljanjima koja tek naknadno sazrijevaju. Tako i sam već drugi dan sabirem misli. U toj svakodnevnici tipkam po tipkovnici različita slova, formiram ih u rečenice, nadam se zadovoljnoj misli. Nije jednostavno opisati proživljeno.
Kiša nas časti cijeli dan i dopunjuje prohladno vrijeme. Gora skrivena u magli.
... nakon posjeta Muzeju Međugorja i ispovjedi krenusmo prema brdima. Brdu ukazanja i Križevcu. Kiša pojačava. Bez skupih kineskih plastičnih kabanica neće ići uspon. Ogrnusmo se i krenusmo put Plavog križa ka Brdu ukazanja. Skliski kamen međugorski poziva na oprezne korake.
... zanimljivost: Da bi ga zaštitio od kiše i hrđanja, Nedjeljko i Ivan uzimaju boju od Ivanova oca Stanka, koji je bojao jednu ogradu! Boja je bila plava i zato je taj križ postao “Plavi Križ”!
... šipak, kultura koja kisne unutar ruševne kuće.
... laganim koracima u tišini kišnih kapi i svak sa svojim mislima, nadanjima i molitvom krećemo na Podbrdo na planini Crnica. Ovdje je između Biljakobića i Međugorja šestero vidjelaca živjelo u vrijeme prvih ukazanja 1981. godine.
... kiša stvara male bujice i slapiće po kamenju. Obuća za sada izdržava.
... čudni oblici u kamenu, no kiša ne dopušta uživanciju u foto trenucima. Pogled traži siguran oslonac i korak.
... eto nas na vrhu u tišini i molitvi. Ne pamtim koliko nam je vremenski uspon trajao. Pamtim samo da sam tražio pogledima ispred sebe dva plava kišnjaka, Luku i Burkea.
... na vrhu kod kipa Majke Božje Međugorske zatičemo samo jednu postariju gospođu koja sjedi na mokrom kamenu prkoseći kiši crnim kišobranom. Na mjestu gdje je stajala BDM Kraljica Mira za 20. obljetnicu (2001. god.) postavljen je Gospin kip, isti onakav kakav je 1987 postavljen ispred župne crkve. Kip od bijelog mramora, djelo talijanskog klesara Dine Felicia iz Massa Carrare.
... kažu da na brdu netko ostavlja svoje predmete, netko ih odnosi. Najčešće se odnosi kamenčić ili malo crvene zemlje kao relikviju i uspomenu. Ja sam pronašao jednu zanimljivu grančicu koju ću postaviti između slika pokojnih roditelja u Filipovcu/Lipiku. Donose se i ostavljaju kao i na Križevac; krunice, zapisi nadanja i obećanja, fotografije, cvijeće i sl. Ne donosite predrasude, ostavite ih doma. Možda da oni koji ih imaju i ne dolaze, možda. Moguće i da dođu te ostave predrasude na jednom od brda.
... silazimo u podnožje brda i krećemo prema Križevcu gotovo potpuno mokri unatoč kišnjacima koji nisu baš pomogli. O obući moram sricati slova. MOKRO!!! Stojimo pred info pločom prije prvih koraka ka slijedećem usponu.
... Križevac je brdo iznad Međugorja (520 m) na kojem su župljani još 16. ožujka 1934.godine podigli 8,56 m visok armiranobetonski križ na kojem stoji: «Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove.
... postaje križnog puta koje su mi davale snagu za završiti uspon. Ajmo još jednu Marijane. Ajmo, idemo, hrabrio sam se. Luka je daleko ispred mene, Burke malo iza mene. U susret nam stižu hodočasnici, neki bosi, neki glasno moleći, svi mokri. Kišu ni ne osjećamo više. Prestižemo jednu mladu ženu, također bosu, vjerojatno strankinju jer nije razumjela upit o potrebi pomoći. Jedva se penjala.
... zapisi na kamenu!
... mještani su davno na ovome brdu podigli drveni križ kako bi usjeve štitio od obilnih kiša. Vjerojatno kao ove današnje.
... i eto nas ispred križa. Bila je doista velika žrtva župljana Međugorja jer su sav materijal za gradnju armirano-betonskog križa (šljunak, cement, željezo, vodu i potrebnu opremu) danima morali nositi na svojim leđima uz strmi hercegovački kamenjar do vrha Šipovca.
.. poruke zahvale!
... uspomena, otac i sin!
... objašnjavam kako sam našao čudan komad drveta za uspomenu.
... strikan i netjak!
... siđosmo do auta umorni, potpuno mokri, ali sa zadovoljnim osmijesima. Put ka Zagrebu nosio je uspomenu, obvezivao je svakoga od nas na različit način. Moje molitve bile su usmjerene obitelji i bolesnima. Jednostavno i iskreno. Dio molitvi bio je usmjerena ka budućem umirovljeničkom životu.
... domaćin na Križevcu bio nam je ovaj mali crvendać. Naviknut na ljude možda je vabio mrvice kruha, nismo imali. Možda nam se približio jer je htio pruženu ruku. Možda nešto nismo prepoznali.
... još malo sličica iz Muzeja Međugorja:
