... nakon svake vožnje treba povremeno i noge protegnuti, svježeg zraka udahnuti i prirode se nagledati! Idealno je ukoliko ste raspoloženi za kraću turu u prohladnom danu bez zraka Sunca odabrati okolinu Samobora. Tako sam i učinio potaknut listanjem novog Leksikona utvrda Hrvatske! Fantastično izdanje za fantastične obilaske.
... dvojba: na karti, na putokazu, na drvetu markeru pedesetak metara prije utvrde piše Mali LIPOVEC. U leksikonu ga nazivaju Lipovac!? Vjerovati ću znacima sa terena, kažu da ga je pod tim nazivom i kralj Bela darovao plemenitašu Ivanu. Od Samobora krećete cca 8 km jugozapadno, prema Smerovišću.
... spomen mu seže u 1251. godinu. kada Ivanu I. Okićkom gradnju utvrde odobrava hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Arpadović. Kao i većina utvrda kroz povijest mijenja vlasnike, posredne i neposredne, okrunjene te korisnike iz raznih obitelji. Vlasnike je mijenjao ženidbama i udajama, iz dodvorničke i zaštitničke potrebe, političkih promjena i koristi sve do nejasna napuštanja u XVI. st. Neki izvori govore i o XVII. st.
... prema stožastom, strmom i povremeno zahtjevnom usponu krećem od tzv. Šoićeve kuće neposredno uz potok Lipovečka Gradna (ili Klokočevica) koji veselo žubori. Od ove točke do Samobora nekada je vozila željeznica za potrebe eksploatacije šuma na Japetiću (1925.-1931.). Kuća je od 2016. godine zatvorena, a do tada je služila kao planinarski dom HPD Japetić. Najstariji je to planinarski objekt ovog kraja. G. Šoić je bio prvi predsjednik ovog društva. Pored nebrige i vandalizma ne možete ne zastati.
... možda je ova ružna bačva motornog ulja odlično plaćena reklama za zapušteni privatni posjed koji kažu pamti sretnije i bolje dane. Ovaj Lipovečki zdenac izgradilo je 1935. g. HPD Japetić. Sveti Lovro i njegov lik čekaju na nove litre planinske vode. Za sada ni kap iz njega!
... i krećem, piše kako mi treba tridesetak minuta do burga na visini od 582m. Meni uz povremene "klikove" te "ranjeno" koljeno, kralježnicu možda i poneka minuta više, no nikam mi se ne žuri. Pogotovo ne uz poglede na prve ovogodišnje proljetnice.
... prvi neuređeni izvor nalazim već nakon dvjestotinjak metara.
... obrambeni kompleks ove romaničke utvrde s naznakama gotike na površini je od otprilike 60x40m. Okružuju ga viši vrhovi te mi je kao laiku nejasna njegova obrambena, strateška svrha. No netko je znao kako treba paziti i na nailaske neprijatelja iz dolina i usjeka u podnožju.
* Godina je 1251. Prošlo je skoro cijelo desetljeće od Mongolskog pustošenja naših krajeva. Ali ljudi su još uvijek u strahu. Jer mogli bi se Mongoli vratiti, ta razarajuća sila s dalekog istoka što je ljudima utjerala strah duboko u kosti. Ni kralj Bela IV. nije miran. Ne želi ponovno, pred hordom osvajača, bježati iz udobnosti svog dvora daleko dolje na jug, u Dalmaciju. Zna kralj da zemlju treba utvrditi, da treba podići što više jakih utvrda diljem kraljevstva. I zna kralj jako dobro da to ne može sam. Zato je već brojnim velikašima dopustio da podignu burgove za svoje potrebe, ali i za obranu zemlje, ako bi to bilo potrebno. A među njima našao se i knez Ivan, gospodar slavnog Okić – grada. Proslavio se knez u borbi protiv Mongola i zaslužio nagradu kraljevu: zemlju u susjedstvu Okića da na njoj podigne utvrdu za obranu tog područja.
* I tako naš knez Ivan sagradi Lipovec, na sliku i priliku svoga Okića, navrh čunjastog brda iznad starog puta što iz Samobora uskim dolinama Lipovačke drage vodi u Njemačko kraljevstvo, na dobrom strateškom položaju, a opet tako skrovito smješten da se ne vidi dok se ne stigne pod same zidine.
... izgubljena dječja rukavica traži vlasnika!
... ulazak u zidine burga sa prilaznog puta! Ovaj dio zidina je najviši i najsačuvaniji. Ispravno je smatrati kako je ovaj burg bio i granična utvrda Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva kontra Svetog Rimskog Carstva.
... planinarski sandučić i žig! Ostavljam i svoj "trag"!
... netko je od starog suhog granja počeo graditi indijanski vigvam!?
... kažu kako je spomenuti gospodar Ivan Okićki ovaj burg kao manju kopiju izgradio c/p metodom prema svom burgu na Okiću.
... treba paziti u vremenu vegetacije da se ne upadne u bunar! Nije nimalo neopasno!
... pogled na i kroz ostatke branič kule!
... zamišljam kako će se za koji mjesec teško istraživati i šetati kroz dvorište!
... malo poziranja unutar zidina zdanja koje je građeno od utvrđenih zidina i dvorišne jezgre te sa peterokutnom branič-kulom i palasom.
... uživanje u proljetnicama tijekom povratka!
... još pokoji lijevo-desno klik oko Šoićeve kuće.
... kapelica i autobusna stanica u blizini na raskrižju svih planinarskih puteva.
... pozdrav uz moj prvi žig nakon toliko penjanja do sada!
