... zašto netko uopće skuplja malene papiriće, poštanske marke, odgovor je nimalo jednostavan, a postavljen pred ljude koji su nazočili otvorenju filatelističke izložbe u knjižnici i čitaonici Vladimir Nazor na Kustošiji. Organizacija je stavljena pred nas nekoliko zaljubljenika u taj hobby pri Društvu Kustošijanaca.
Filatelija (filos - prijatelj, atelia - oslobođeno plaćanja) - jer se na frankirano pismo ne plaća nikakva druga pristojba) je naziv za ljubav prema poštanskim markama, njihovo sakupljanje i proučavanje također sakupljanje omotnica, žigova i drugog poštanskog materijala.
Nekada su se poštanske usluge plaćale gotovim novcem, a plaćao ih je primatelj pošiljke. Takav način naplaćivanja se pokazao nevaljanim jer se nerijetko događalo da je pošiljtelj jednostavno iz vanjske strane omotnice u sklopu adrese napisao poruku kao npr. dolazim ili dobro sam i normalno primatelj pročitavši poruku odbio je primiti pismo i pošta je ostala bez svoje naknade (poštarine) za isporučenu poštu.
Tada je Englez Rowland Hill došao na ideju tiskanja male potvrde koje bi se ljepile na poštanske pošiljke i tako je nastala prva markica; 6. svibnja 1840. godine, tiskana u V. Britaniji, prozvana "CRNI PENY" !
U Hrvatskoj koja je tada bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, prva markica izdana je 1850 godine.
U prvo vrijeme marke koje su izlazile u arcima morale su se škarama izrezivati iz arka na pošti, što je bilo nespretno i sporo, sve dok 1847 godine Englez Archer nije izumio stroj za perforiranje (rupičanje) maraka. Sada su se marke iz araka mogle istrgavati ručno, a tako istrgavane marke dobile su zupce na svojim rubovima, ali to je već neko drugo poglavlje.
Prvi sakupljači maraka javljaju se oko 1850. godine s njima se javljaju i prvi trgovci markama kao i prvi falsifikatori i varalice.
Dana 21. prosinca 1861. Alfred Potiquet izdaje i prvi katalog maraka u Parizu. U njemu je bilo obrađeno 1080 "naljepnica" i 132 omotnice. Veću siječnju 1862 godine izlazi katalog J.B.Moensa iz Bruxellesa , a malo kasnije u Londonu izdaju svoj prvi katalog Frederick Booty i Mount Brown.
Prvi američki katalog “The Stamp Collector’s Manual”, djelo A.C.Klinea iz Philadelphie pojavio se oko 1862 godine , a 1867 godine izdan je i prvi "katalog" još danas poznatog izdavača J.W.Scotta. Riječ katalog je uvjetno upotrebljena jer se radilo o samo jednoj stranici.
Jedan Francuz M. Herpin je 1864. godine nazvao sakupljanje maraka "filatelijom" i tako izbacio iz upotrebe riječ "timbromanija" kako se do tada nazivala "ljubav prema markama".
Prvi klubovi ili društva sakupljača maraka nastali su oko 1856 godine na teritoriju SAD-a. U Hrvatskoj prvo društvo je osnovano 1890 godine u Dubrovniku, ali nažalost nije bilo dugoga vijeka. Najstarije društvo u Hrvatskoj "Hrvatsko filatelističko društvo" koje i danas djeluje osnovano je 1897. godine u Zagrebu.
Tadašnje sakupljanje maraka ni u čemu nije nalikovalo današnjem , kad milijuni sakupljača širom svijeta posvećuju dobar dio svog novca i slobodnog vremena sakupljanju tih "“šarenih papirića".
Tada su se sakupljanjem bavila pretežno djeca jer odraslima to "kao ne priliči" i dan danas često odrasli filatelisti nailaze na nerazumijevanje okoline za svoj hobi.
U prodaji tad nije bilo ni albuma , ni pribora , a niti priručnika (do 1861. godine). U to vrijeme su se skupljale "generalne zbirke". Do 1860 godine u čitavom je svijetu bilo izdano nešto više od 700 maraka pa su se zbirke od 200-300 maraka smatrale velikim i bogatim.
Ozbiljnih filatelista koji su znali nešto o zupčanju , boji ili o tipovima vodoznaka gotovo da nije ni bilo. Od tih početaka pa do danas puno se napredovalo u filateliji , danas iza sebe imamo više od 100.000 knjiga , na tisuće klubova i udruženja koji okupljaju cijelu vojsku od preko milijun ljudi koji sakupljaju marke širom svijeta , znanja koja se predaju na katedrama, jednom riječju filatelija je danas svojevrsna znanost koja izučava kulturu i povijest nekog naroda ili države.
Najskuplja na svijetu je jedina "preživjela" markica iz 1856 godine, vrijednosti jednog centa iz britanske Gvajane. Procjena vrijednosti je cca 10 mil. dolara.
Markicu je 1873. godine pronašao 12-godišnji dječak iz Škotske koji je živio u Britanskoj Gvajani u Južnoj Americi i dodao je svojoj kolekciji poštanskih markica kada ju je našao među porodičnim papirima. Međutim, on tada nije znao da je i u to vrieme ona bila vrlo rijetka. Prodao je za veoma malo novca iste godine i kroz pet godina ona se našla u kolekciji Filipa la Renotiera fon Feraria, Austrijskog plemića. Nakon što ju je on poklonio Berlinskom muzeju, Francuzi su je zapljenili 1920. godine kao dio reparacije iz Njemačke poslije Prvog svjetskog rata a zatim je prodali Njujorškom tekstilnom magnatu. Na kraju je markica završila kod Johna de Ponta, naljsednika bogatstva kemijske kompanije, koji ju je kupio 1980. za tada rekordnu cijenu ekvivalentnu današnjem iznosu od 560.000 funti. Izuzetno rijetko se izlaže u javnosti, a kada se zo i dogodi znači - postiže novu cijenu i dobiva novog vlasnika.
Mi smo dio micro svijeta filatelije i ponosno smo izložili svoje malo carstvo !
Izlagači su: dragan Budimir, Nikola Horvatek, Željko Miser, Elizabeta Kurtoić, ivan Kurtoić i ja, Marijan Lukić.
Sa otvorenja izložbe, a iz objektiva Željka Misera:
... moji "rani radovi", sežu u osnovnu školu i sudjelovanje u školskoj izložbi:
... ostatak zbirke:
Nema komentara:
Objavi komentar