... od svih kombinacija za vožnju po Bosni konačno se jedna i ostvarila te smo Denis i ja u subotu natovarene "konjiće" poveli cestama prema Bosni.
... dan topao, pravi ljetni, ali ne prevruć, gotovo idealno poželjan za vožnju. Na granici kod Sl.Broda nevelika kolona na ulazu koju smo lagano eskivirali i nastavili prema Derventskom kraju i Bosni Srebrenoj potraživši manastir Plehan ! Tijekom naše posjete završavala je Sv. misa i puno vjernika se još nije razišlo pa nam nije bilo moguće proći kroz unutrašnjost crkve.
Plehan – samostan i župa sv. Marka evanđelista
Samostan Plehan smješten je na istoimenom brežuljku udaljenom desetak kilometara jugoistočno od Dervente. Osnovan je 1875. godine. Franjevci su, međutim, u ovim krajevima djelatno nazočni od vremena bosanske samostalnosti u srednjem vijeku.
Odluka da se na Plehanu gradi novi samostan za ovaj sjeverni dio Bosne, donesena je 1853. god., ali se, zbog političkih neprilika, ta zamisao franjevaca ostvarila tek dva desetljeća kasnije - 1870-74. god. Zbog pomanjkanja prostora (tu je do 1882. bila niža gimnazija, a 1888-95. filozofsko učilište za franjevačke pripravnike) samostanska je zgrada 1882. proširena. Samostan, u koji je uklopljen dio staroga, sagrađen je 1932. godine po nacrtu arhitekta Karla Pařika (Paržika). On je arhitektonski u skladnom odnosu s masivnim oblicima ranije izgrađene crkve. Zajedno s crkvom, poput dvorca na brijegu dominirao je širokim prostorom. Samostan je u zadnjem ratu (2.VII.1992 ) s dvije tone eksploziva miniran i potpuno srušen. Nakon rata prvi povratnik na Plehan (ljeto 1998) bio je tadašnji gvardijan fra Ivan Ćurić koji se privremeno smješta u kontejner i započinje s raščišćavanjem ruševina samostana i crkve. Uskoro preuređuje bivšu dvorišnu zgradu u privremeni franjevački samostan. Uređuje stambeni prostor za fratre i prostor za liturgijska slavlja.
Izvor: https://www.bosnasrebrena.ba/plehan-samostan-i-zupa-sv-marka-evandelista
... dalje smo pošli prema Sarajevu uz stajanje u Maglaju posjetivši zidine staroga grada.
Gradina ili tvrđava nastaje u 13.stoljeću i to je prva srednjovjekovna utvrda koju su kasnije dograđivali Turci. Usprkos svom nepristupačnom položaju, kulama, zidinama i tabijama, puškarnicama i topovima, šahi puškama i misirskim fitiljima, tvrđava je u nekoliko navrata nakratko osvajana. Prvi put kod provale već spomenutog Eugena Savojskog, zatim 100 godina kasnije kad su njeni branitelji otvorili kapije cesarskom vojskovođi Laudonu, da bi to učinili i 1850.godine i pred Omer-pašom Latasom koji je u Bosnu došao pokoriti svoj begovat.
Uz Gradinu je i sahat-kula u kojoj je nekada bio zlatni čan odnosno zvono. Međutim, njegovo postojanje nisu potvrdili ni osvajači kojima takva dragocjenost ne bi mogla lahko promaći.
... dalje smo pošli prema Sarajevu uz stajanje u Maglaju posjetivši zidine staroga grada.
Gradina ili tvrđava nastaje u 13.stoljeću i to je prva srednjovjekovna utvrda koju su kasnije dograđivali Turci. Usprkos svom nepristupačnom položaju, kulama, zidinama i tabijama, puškarnicama i topovima, šahi puškama i misirskim fitiljima, tvrđava je u nekoliko navrata nakratko osvajana. Prvi put kod provale već spomenutog Eugena Savojskog, zatim 100 godina kasnije kad su njeni branitelji otvorili kapije cesarskom vojskovođi Laudonu, da bi to učinili i 1850.godine i pred Omer-pašom Latasom koji je u Bosnu došao pokoriti svoj begovat.
Uz Gradinu je i sahat-kula u kojoj je nekada bio zlatni čan odnosno zvono. Međutim, njegovo postojanje nisu potvrdili ni osvajači kojima takva dragocjenost ne bi mogla lahko promaći.
Izvor:http://www.maglaj.ba/ba/maglaj.php?id=2
SAHAT-KULA
U predvorju maglajskog starog grada stoji dobro očuvana sahat-kula, koja danas nije u ispravnom stanju. Nastala je 17. listopada 1697. Kako su se za njene popravke i za sve ostalo brinuli desetljećima članovi porodice Uzeirbegovića, nije isključeno da ju je neko od njih i sagradio. U drugoj polovici prošlog stoljeća o satu se brinuo maglajski sahadžija Mahmud Đonlija, čija je kuća bila u istom predvorju. Njegovi preci bili su u službi maglajske posade, u odjelu đonlija (dobrovoljaca). Zadnji član porodice Uzeirbegovića, koji je ovu kulu popravio bila je Vasvi-hanuma, supruga Mustajbega Uzeirbegovića, rođena Osmanbegović. Po njenoj oporuci, kupili su 1923. godine u Zagrebu na sajmu zvona za sahat-kule u Maglaju i Gradačcu, njen muž Mustaj-beg i bratić Osman-beg Osmanbegović. Kako je ovaj objekat situiran na litici, to mu je prednja strana nešto viša od suprotne. U horizontalnom presjeku ta kula je kvadrat sa stranicom od 3,07 m, visina prednje strane je 17,10m a suprotne 14,77m. U 1955. godini radilo je još pet sahat kula i to u Sarajevu, Prušcu, Foči, Maglaju i Tešnju. Prve dvije pokazuju vrijeme á la turca, a ostale idu po srednjeuropskom vremenu.
... i konačno u poslijepodnevnim satima ugledasmo Sarajevo, nađosmo se sa mojim starim prijateljem Eldžom pa malo prokrstarismo gradom.
... u isčekivnju domaćina nam Eldže Raguža:
... Sarajevo, prvo iz viših predjela:
... pa onda iz nižih, craft pivnice Breed, odlično domaće pivo, njih nekoliko, ljubazno i veselo osoblje koje voli objasniti što toče i kuhaju, ponosni su na svoj proizvod, nude kušati i tek ti onda prepuste odluku o narudžbi. Zanimljivo je da ti pivo ne donosi konobar, već si sam odeš na šank po tekućinu, klopu posluže konobari ! ... loše je što nemaju izrađenu svoju pivsku kartu, pa nisi u mogućnosti kasnije "evocirati" uspomene na popijeno, a odlično je pivo, zaslužuje mjesto u pivskoj ponudi grada.
... i završen prvi dan, dodouše završili smo ga u jednom preuređenom parku za različite namjene djeci i odraslima, kafić, terasa na otvorenom i večer Jazza !
... odlično uz velliko hvala našem domaćinu !
Nema komentara:
Objavi komentar