Trpimir je bio knez Primorske Hrvatske od 845. do 864. godine, te utemeljitelj vladarske dinastije Trpimirovića.
Osobito je znamenita Trpimirova darovnica na latinskom jeziku od 4. ožujka 852. kojom je splitskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga prethodnika Mislava, te joj je još darovao crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadajućim kmetovima.
Tu najstariju sačuvanu ispravu hrvatskih vladara napisao je jedan svećenik u svojstvu kneževog kancelara, a u njoj su i navedeni svjedoci: pet župana, knežev upravitelj dvora (Negotin), tri svećenika (Dominik, Ciprijan i Martin) i pet ostalih uglednika.
Hrvatski plemić, pjesnik i borac za nezavisnost Fran Krsto Frankopan, rođen je u Bosiljevu 1643. godine.
Posljednji potomak jedne od najpoznatijih
hrvatskih obitelji, Fran Krsto Frankopan, po dostupnim je podacima
rođen 4. ožujka 1643. godine, a kao mjesto rođenja spominju se Karlovac
ili Bosiljevo. Fran Krsto bio je najmlađi sin karlovačkog generala Vuka
Krste Frankopana iz loze Tržačkih. Naime, godine 1449. Frankopani su
odlučili svoju obiteljsku baštinu podijeliti na osam particija i tako je
jedna grana obitelji, između ostaloga, dobila grad Tržac te se po njemu
nazvala Tržački.
Kako postoje
prijepori oko mjesta, pa čak i godine rođenja posljednjeg Frankopana,
tako se javljaju i nedoumice oko toga da li je Ana Katarina Frankopan –
kasnije udata Zrinski – polusestra ili sestra Frana Krste. U
historiografskoj literaturi uglavnom se spominje kao polusestra, ali
pojedina istraživanja geneze Frankopana iznose da je Uršula Inkofer,
inače druga žena Vuka Krste Frankopana, bila majka i Ani Katarini i
Franu Krsti.
Nakon što mu
1625. umire otac, Fran Krsto odlazi na školovanje u Zagreb, Graz i
Italiju, gdje upoznaje svoju suprugu Juliju di Naro, inače nećakinju
kardinala Barberinija. Pretpostavlja se da su u brak stupili 1658.
godine, dakle kada je Frankopan imao samo petnaest godina. Dijete koje
su imali umrlo je u vrlo ranoj dobi, pa tako Krsto Frankopan ostaje
posljednji iz te slavne obitelji i njegovom se smrću gasi loza
Frankopana.
Vrativši se u
domovinu postao je ogulinski kapetan i sudjelovao u mnogim bitkama
protiv Turaka. Već kao dječak počeo je pisati pjesme, a budući da je
govorio nekoliko jezika, bavio se i prevođenjem. Godine 1656. objavio je
spjev „Elegia“ na latinskom jeziku i to je jedino njegovo djelo koje je publicirano dok je bio živ.
Nakon
potpisivanja mira s Turcima u Vašvaru, 10. kolovoza 1664., nezadovoljni
hrvatski i ugarski velikaši počinju pripremati pobunu protiv Bečkoga
dvora i cara Leopolda Habsburškog. Vođa urotnika postaje hrvatski ban
Nikola Zrinski, a nakon njegove nerazjašnjene smrti tu ulogu preuzima
Nikolin mlađi brat Petar, ujedno i šogor Frana Krste, koji mu se odmah
pridružuje. Kako je zbog niza nesretnih okolnosti urota propala, Petar
Zrinski i Fran Krsto Frankopan optuženi su za veleizdaju i na prijevaru
dovedeni u Beč, gdje su uhićeni.
Dok je bio zatočen u tamnici u Bečkom Novom Mjestu, Fran Krsto priredio je i sredio zbirku pjesama „Gartlic za čas kratiti“
gdje su uvrštene i pjesme iz ranije faze njegovog stvaralaštva. U njima
se osjeća utjecaj Italije XVII. stoljeća na njegov rad, kao i ukupne
talijanske poezije toga vremena, koju je Frankopan studirao.
... izvori: Wikipedija; metro-portal.hr; os-stanovi-zd; knol.google.com
Nema komentara:
Objavi komentar