petak, 21. siječnja 2022.

... oči pune Hrvatske - dvor Veliki Tabor !

 ... dvor Veliki Tabor plemićki grad obitelji Ratkaj, slijedi opis iz jedne ranije vožnje (11./2019.). Ne od prošlog vikenda kada sam obišao Mali Tabor, Kostelgrad i okolinu. Nešto me kopkalo potražiti ovu stariju priču na blogu i nisam je našao. Eto, ponekad nešto posjetim, ali ne opišem. Nikad nije kasno, pa evo slika, mješavine preuzetih i svojih riječi te mojih fotki. Spada u red spomenika kulture najviše nulte kategorije.


... svojom ljepotom dominira Desiničkim krajem i tim dijelom Zagorja. Smješten je na vrhu Košničkog Huma, na 333 m nadmorske visine. Nakon obnove koja je započela prvim istraživanjima Hrvatskog restauratorskog zavoda 1995.  i 1998 g. nastavljeni su 2006. g. Prvi konkretni rezultati obnove završeni su 2007. g. te je dvor za posjetitelje bio otvoren 2011. g. 



* Nakon toga uslijedila je daljnja obnova nastavkom konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom osliku, završetak radova na pročeljima ispod kordonskog vijenca, potpuno uređenje unutarnjih prostora za muzejsko-galerijsku namjenu te uređenje okoliša dvora.





Gradom je najduže gospodarila obitelj Rattkay (1502.—1793.)







*Njegova gradnja počinje u 16. stoljeću podizanjem središnjeg peterokutnog objekta, palasa. Druga građevinska faza uslijedila je nakon 1526. godine, kada se oko palasa podiže jak obrambeni zid s četiri polukružne kule. U 16. stoljeću gradi se i vanjski obrambeni prsten zidina, pojačan na zapadu peterokutnim bastionom. U 17. i 18. stoljeću prostori palasa i kula pregrađuju se i uređuju za udobnije stanovanje. Grade se nove zidane dvorišne galerije te oslikavaju pročelja. Nakon smrti posljednjeg Ratkaja, grad se slabo održava i polako propada.


** Oko datiranja Velikog Tabora mišljenja struke su podijeljena. Jedni zastupaju mišljenje da je najstariji dio Velikog Tabora sagrađen sredinom 15. stoljeća dok drugi smatraju da se s izgradnjom najstarijeg dijela započelo tek nakon 1502. godine. Upravo provedena konzervatorska istraživanja, komparativna arhitektonska analiza te analiza otkrivenih arheoloških nalaza govore u prilog ranijeg datiranja najstarijeg dijela Velikog Tabora (sredina 15. stoljeća).




... u unutrašnjosti su smještene izložbe etnografske baštine, oružja i zaštitne opreme iz tih vremena, postav o obitelji baruna Kavanagh – Ballyane, vlasnika dvorca Mali Tabor. U njemu se održavaju razne radionice i manifestacije vezane uz tradicije dvorca i vremena u kojima je kroz povijest služio svojim gospodarima.

... čim kročite kroz ulazna vrata dočaka vas neobična izložba.


... i jedan zmaj !


... pa jedan viseći "bemvejac"!





... a kaj su i oni z grozdja vinčeko delali, se razme !?

... i tako prolazite kroz red novovijekih i red starovijekih eksponata !




... podrum, nastavno na kaj su pili naši stari !




... rešt, pržun, tamnica, zatvor, mučionica!






... nekada Irci k nama, danas mi k njima !













... uđeš u dvor i pogledaš gore pa vidiš motor, uđeš u sobe i nađeš sliku motora i neke frajlice, pa kaj su tu bili neki bikeri u prošlosti ?

































... nekada !



... sad !
























** Prema legendi, nekada davno ovim prostorima vladao je moćni ban grof Herman II. Celjski. Njegov mladi sin Fridrik, jašući očevim posjedima zagledao se u nježnu zlatokosu ljepoticu Veroniku. Između Veronike i Fridrika buknula je uzajamna ljubav koja nije bila po volji starom Hermanu. Unatoč njegovom protivljenju, Fridrik i Veronika pobjegli su u grad Fridrihštajn u blizini Kočevja u Sloveniji gdje su se potajno vjenčali. Stari grof Herman ubrzo je doznao za njihovo vjenčanje te je poslao vojsku s nalogom da uhvate ljubavnike. Fridrik je uspio spasiti Veroniku iz grada, te je ona pobjegla preko Gorskoga kotara i Kalnika do seoca Sveta Margita. Fridrika su očevi vojnici uhvatili i zatvorili u Celjsku kulu, usku i visoku oko 23 m. Tu je bio zatvoren preko četiri godine. Od tada se ta kula zove Fridrikova kula. Veroniku su Hermanovi vojnici zatvorili u Velikom Taboru. Herman je nesretnu Veroniku optužio da je copernica koja je zavela njegova sina. Organizirano je suđenje koje je trajalo puna dva dana. U predvečerje drugog dana suci su izjavili: Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridriku. No, presvijetli bane, ljubav nikada nije bila grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane završen. Unatoč presudi, čim su suci krenuli prema izlazu, grof Herman izdao je nalog kaštelanu da ubiju Veroniku. U dvorištu Velikog Tabora postavili su drvenu posudu punu vode i u njoj utopili Veroniku. Njeno mrtvo tijelo uzidali su u zid koji spaja peterokutnu kulu s ulazom u dvorac. Ipak, čak se i danas, osobito u dugim zimskim noćima, u Velikom Taboru uz zavijanje vjetra čuje jecanje nesretne Veronike…

Nema komentara:

Objavi komentar