... često sam navraćao u grad star oko dvije tisuće godina na obalama, odnosno međusobnim utocima Save, Kupe i Odre. Sisak. Sjedište je Sisačko-moslavačke županije te Sisačke biskupije. Jedan je od najvećih industrijskih gradova u povijesti RH zahvaljujući rafineriji nafte, željezari, riječnoj (plovnoj) luci te mlinskoj i pekarskoj proizvodnji. Što je od toga preostalo, odgovorite si sami?Možemo još istaknuti kako se na pretežno močvarnu te stoga i plodnom posavskom tlu razvijao na 100 m/nv te koordinatama 45°48' s.z.š., 16°36' i.z.d. Na površini oko 423 km2 živi oko 48000 stanovnika. To bi bile generalije, a sada ono što sam zabilježio okom svojih Canona i Nikona zadnjih godina.
Prvenstveno treba obići stari grad Sisak (utvrdu) koji mami ljepotom svojih triju kula. Trenutno je u obnovi. Sisačka tvrđava podignuta je između 1544. i 1550. godine s ciljem obrane posjeda Zagrebačkoga kaptola na granici dvaju političkih i vojnih prostora. Značajan je 22. lipnja 1593., dan bitke kod Siska. Osmanske snage pod vodstvom bosanskoga beglerbega Hasan-paše Predojevića opsjele su tvrđavu, a vojska koja je braniteljima pristigla u pomoć nanijela im je težak poraz. Danas se slavi kao mitska pobjeda koja je očuvala ovaj dio Europe veličanstvenom pobjedom i zadržavanjem Osmanlija. Kada smo već dotaknuli daleku prošlost vrijedi ne zaobići bedeme Siska (Siscie) te Arheološki park Sv. Kvirin koji u u ovoj sredini zrače povijest. Ostatci monumentalnih rimskih gradskih zidina (bedema) otkrivani su tijekom infrastrukturnih i arheoloških radova na više lokacija u gradu (primjerice na zapadnom dijelu te u Zvonimirovoj i Kvirinovoj ulici). Tijekom tih radova otkrivani su razni artefakti. Kovanice kovane u carskoj rimskoj kovnici u Sisciji (današnji Sisak) između 3. i 5. stoljeća. Otkriveni su i primjerci rimskog zlatnog prstenja sa raznih lokacija, većinom sa sisačkog područja nekadašnje antičke Siscije (pronađeni jaružanjem uz Kupu). Arheološki park Sveti Kvirin nalazi se na prostoru sjevernog ulaza u antičku Sisciju, a predstavlja značajno višeslojno nalazište s ostacima koji sežu od 1. stoljeća pa sve do 18. stoljeća. Ne zaboravite u blizini staroga mosta obići katedralu i sjedište biskupije uz koju je smješten Dijecezanski muzej. Sisačka biskupija je hrvatska biskupija koju je utemeljio, točnije ponovno uspostavio papa Benedikt XVI., 5. prosinca 2009. godine. Katedrala je župna crkva Uzvišenja sv. Križa u Sisku, trenutno također „okupirana” skelama obnove. Zaštitnik biskupije je Sveti Kvirin Sisački, biskup kasnoantičke sisačke biskupije.
Stari most u Sisku prepoznatljiv je simbol grada i jedan od najljepših historicističkih/harmonijskih mostova u Hrvatskoj, sagrađen od opeka preko rijeke Kupe između 1925. i 1934. godine u dužini 400m. Ima sedam velikih segmentnih svodova preko Kupe te mali obalni eliptični svod. Pješaci mu mogu pristupiti preko rampi, spiralnih stubišta i prilaznih hodnika (vrlo neurednih mjestimično).
Čim se spustite sa starog mosta i skrenete u prvu uličicu dolazite do solidne pizzerije Plaza, gdje sam se malo okrijepio tekućinom i oporavio pizzom. Nedaleko nje, zarastao u grmlje nalazi se zapostavljeni i zubu vremena ostavljeni spomenik zaboravljenom sugrađanu, značajniku grada, ne spominju ga niti službene stranice grada, niti turistička zajednica.
Radi se o pukovniku Manojlu Maraviću - zaslužniku za izgradnju ceste uz obalu Kupe.
Tekst sa spomenika:
MANOJLU MARAVIĆU
PUKOVNIKU
C.K.II. BANSKEPUKOVNIJE
VITEZU
REDA DVOSTRUKE KRUNE i.T.D.
ZAHVALNI TRGOVAČKI SBOR
SISAČKI.
Sisak kao grad naše značajne povijesti ima i svoju impresivnu industrijsku prošlost te tužnu sadašnjost. Spomenuo sam već rafineriju te željezaru. Željezaru već duuuugooo netko preuzima. Prerada nafte u Sisku trajno je obustavljena u sklopu poslovnog restrukturiranja INA Grupe, a postrojenja su transformirana u industrijski centar. Možda po nekim zamislima ipak jednom postane profitabilna biorafinerija. Danas na željezaru i rafineriju podsjećaju tužne vizure nekadašnjih industrijskih divova grada.
Veselu stranu Siska pronašao sam na mnogim zgradama. Starim i novima. Na njihovim pročeljima i haustorima lijepi murali i grafiti krase grad. Nadalje, pronašao sam uz Kupu Matoša, čamce, brod Biokovo, dječje poruke. Šetači žure svoje korake po vrućem asfaltu hitajući na hladno piće u obližnje kafiće. Uz Zagrebački Gornji grad, Kožarićeva skulptura Matoš na klupi postavljena je i na šetnicu uz Kupu u Sisku. Ponosno sam mu povjerio čuvanje svoje kacige, a on, Matoš izrecitirao mi je svoje Jesenje veće. I za kraj vožnje po Sisku prepustio sam kubike svoje honde usmjerivši ih prema Sisačkoj barutani. U dane moje posjete grad je zahvaljivao svojim braniteljima na 35 godina slobode ostvarene u vremenima Domovinskog rata. Barutana podsjeća na događaje od 3. rujna 1991. i jedan od ključnih datuma u ratnoj povijesti Siska. Tada su pripadnici Zbora narodne garde Republike Hrvatske, 57. SAMB-a i 55. LTRD PZO-a te Ministarstva unutarnjih poslova ušli u vojno skladište „Barutana“. Važnu ulogu u pripremi oslobođenja Barutane imao je heroj Domovinskog rata Marijan Celjak. Oslobađanjem Barutane hrvatske su snage došle do iznimno vrijedne vojne opreme i sredstava. Pozdrav svima, jesen stigla dunjo moja!
Nema komentara:
Objavi komentar