L U K Y L I P I K: ... oči pune Hrvatske

ponedjeljak, 31. siječnja 2022.

... oči pune Hrvatske - Gvozdansko (utvrda) !

**Utvrdu na Banovini izgradila je krajem XV. stoljeća hrvatska velikaška obitelj Zrinski. Stoljeće kasnije, kod nje će se zbiti jedna od za nas pogubnih epizoda Stogodišnjeg rata s Osmanlijama.

... ledenom cestom put me laganom i opreznom vožnjom vodio prema Banovini kroz potresom ranjenu Petrinju i okolicu, preko Gline u smjeru Dvora. Relativno topao siječanjski dan, oko podneva i iznad deset stupnjeva omogućio je sigurnu vožnju na dva kotača. Cesta nakon Gline sve lošija s puno izmjena osojnih i prisojnih strana prometnice, no nije zaleđena, no s dosta pijeska i rupa nakon pogotovo u s. Brezovo Polje.

Nisam radio puno zastanaka jer mi se žurilo stići do utvrde po najboljem dijelu dana i najpogodnijoj temperaturi. Prvi klikovi utvrde sa ceste.

... ovo je moja treća posjeta, prva dva puta nisam našao puta do utvrde, nisam niti imao koga pitati u gotovo raseljenom selu. Prva posjeta je bila tijekom službenog puta prema Dvoru i Hrvatskoj Kostajnici, a druga prije dvije-tri godine sa ZRX-om. No tada sam pogrešno odtumarao makadamskim putem i nisam našao smjer kretanja prema utvrdi te razočaran otišao.

https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com/2020/05/usputnosti-jos-malo-po-banovini.html

https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com/2018/01/oci-pune-hrvatske-gvozdansko.html

... treća sreća se kaže! Dan ranije "guglanjem" sam se bolje pripremio, istražio smjerove kretanja i otišao s osjećajem uspješna puta prema hrvatskom Alamu. Užasna je činjenica kako su utvrda i selo Gvozdansko dva puta stradavali u Božićne dane. Prvi puta od Turske sile, a drugi puta od četničke koljačke horde četrdesetih goduna prošlog stoljeća. Treći puta mještani su opet stradali od noža srbočetničkog bijesa i mržnje. Spomenik uz glavnu cestu svjedoči tim stravičnim povijesnim događajima.

**** O zločinačkom genocidu na Božić 1941. podsjeća nas niz obiteljskih imena od ukupno 55 popisanih žrtava na spomeniku. Treba istaknuti genocid obitelji Grabarević, kojih je 13-tero stradalo 1941. a još dvoje 1991., kada se zločin u Gvozdanskom ponovio u kući Josipa Grabarevića preko puta spomenika.

**** Velejunaštvo gvozdanskih branitelja od prije mnogo stoljeća opet se ponovilo u obrambenom Domovinskom ratu i junačkoj obrani hrvatskih policajaca hrvatskog stanovništva od srbočetnika.

**** Spomenik stoji na mjestu temelja nekadašnje obiteljske kuće Martina Grabarevića koji se preko Bleiburga uspio spasiti u Kanadi. Njegovi su roditelji i rodbina stradali na Božić 1941. kada su Gvozdansko napali četnici i partizani. Tada je stradalo brojno stanovništvo mjesta, muškarci ubijani, žene silovane, a kuće i crkva pokradeni i zapaljeni.

... od spomenika desno sada se nalazi ograda i prvi putokaz prema utvrdi, vodi do obnovljenog mosta koji je dugo bio srušen i činio prvu prepreku obilasku. Druga prepreka bila je zarasla vegetacija. Sve su to uredile vrijedne ruke domaćina, prvog susjeda preko puta spomenika čija je obitelj poklana te bačena u zapaljenu kuću tijekom stravičnih događaja u Domovinskom ratu.

* Najdulji hrvatski ep napisan je 1940. godine. Zove se Gvozdansko i posvećen je njegovim braniteljima. Objavljen je tek 2000. godine. Kakvu to priču čuvaju zidine Gvozdanskog?

... nakon što prijeđete drveni most preko potoka Žirovnice prema utvrdi vas vodi odlična markacija, očišćen put i petnaestominutni, dijelom vrlo strm i sklizak uspon.

... pogled sa staze prema mjesnoj crkvi sv. Filipa i Jakova.

... tragovi u snijegu!

** Točna godina izgradnje utvrde nije poznata, ali većina povjesničara smatra da je počela u drugoj polovini XV. stoljeća. Naime, knez Petar II. Zrinski (oko 1435. – 1493.), dobio je 1463. od hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina (1443. – 1490.) dopuštenje za eksploataciju rudnih bogatstava na području oko Gvozdanskog. Samo naselje prvi se put u pisanim dokumentima spominje oko 1488., a kaštel 1509. godine. Petrovi nasljednici Nikola III. (1489. – 1534.) i Nikola IV. (1508. – 1566.), ondje su iskapali srebro i počeli kovati vlastiti novac. Posadom utvrde trebao se štititi rudnik.

** Osmanlijska vojska još prije 1540. počela je sve češće upade iz bosanskog sandžakata na područje Pounja, a neki od njih završavali su uspješnim osvajanjem tamošnjih utvrda. Najprije je 1538. pala Dubica, da bi istu sudbinu 1556. doživjela Kostajnica i utvrda Novigrad u današnjem Dvoru. Nakon toga zabilježeni su i prvi napadi na utvrdu Gvozdansko. Stanje na posjedima Zrinskih postaje sve teže pa tako prestaje raditi kovnica novca, a dio stanovništva mora rudarsko zanimanje zamijeniti vojničkim. Prvi pokušaji zauzimanja Gvozdanskog zbili su se već 1561., kad je Malkoč-beg u dva navrata neuspješno napao utvrdu. Za uspjeh branitelja utvrde ključna je bila pomoć postrojbi Ivana Lenkovića (umro 1569.), vrhovnog kapetana Hrvatske i Slavonske krajine. No, nakon smrti Nikole IV. Zrinskog kod Sigeta 1566., Gvozdansko i cijelo područje Pounja ostaju bez vođe i glavnog financijskog pokrovitelja obrane. Osmanlije od 1571. do 1577. pojačavaju napade na utvrdu, ali svaki su put malobrojni branitelji uspjeli odbiti napadače.

...klesani detalj (spolij) zazidanog prozora u bedemu polukule lijevo

od ulaza.

** Neuspjesi u zauzimanju Gvozdanskog doveli su do reorganizacije osmanlijskog vojnog vrha i same strategije napada. Kako bi dovukli teško topništvo i što više snaga blizu utvrde, Osmanlije 1577. podižu most na Uni. Osim toga, na čelo vojske dolazi bosanski sandžak-beg Ferhad-paša Sokolović (umro 1590.). Njegova taktika osvajanja Gvozdanskog bazirala se na osvajanju drugih obližnjih utvrda, a ako to nije bilo moguće, na blokiranju svih putova od njih prema Gvozdanskom, kako bi onemogućili braniteljima opskrbu hranom, vodom, naoružanjem i eventualno ljudstvom. Osmanlijske snage znale su da je zadnja opskrba utvrde provedena krajem ljeta 1577. i da nije bila dostatna za preživljavanje zimske opsade. Stoga, suprotno ratnim običajima tog doba da se za napad čeka proljetno doba, odlučuju napasti već 3. listopada 1578. godine. Raspolagali su s oko deset tisuća vojnika i teškim topništvom koje je, među ostalim, uključivalo sedam velikih topova čija je razorna moć bila koncipirana za rušenje čvrstih kamenih bedema.

... pravokutni otvor puškarnice.

** Hrvatske snage bile su znatno malobrojnije od neprijateljskih: Gvozdansko je branilo svega tristotinjak vojnika, od kojih je tek šestina bila profesionalna, a ostali su bili uglavnom bivši rudari. Na čelu obrane stajali su satnici Damjan Doktorović, Juraj Gvozdenović, Nikola Ožegović i Andrija Stepšić. Zahvaljujući dobroj taktičkoj pripremi i racionalnoj uporabi streljiva, branitelji su uspješno odolijevali početnim osmanlijskim napadima. Loše vijesti za branitelje stigle su 20. listopada 1577., kad je javljeno da je pala utvrda Zrin, što je značilo da će Osmanlije još više stegnuti obruč oko Gvozdanskog.

**Krajem studenog nastupila je oštra zima zbog koje je sve teže bilo organizirati ljudstvo, a dodatna otežavajuća okolnost bilo je sve lošije stanje same utvrde oštećene brojnim napadima. Ferhad-paša Sokolović tad je prvi put uputio poziv braniteljima da se predaju, što su oni odlučno odbili. Uslijedili su još jači topnički napadi, koji su izbacili iz borbe više desetaka branitelja. Sokolović je na Božić ponovno ponudio braniteljima da prekinu otpor, a zauzvrat će im životi biti pošteđeni. Međutim, braniteljski duh nakon više od dva i pol mjeseca opsade bio je golem i nisu se željeli predati bez borbe, nakon goleme patnje i žrtava koje su podnijeli za sve vrijeme opsade.

... neki izvori tvrde da je ovo ostatak palače na prvom katu s ogromnim prozorima, ostataka unutarnjih zidova nema te je vjerojatno bila drvena.

... branič-kula Gvozdanskog najveća je očuvana branič-kula kružna tlocrta u Hrvatskoj. Današnji prizemni ulaz u kulu zapravo je nasilno probijena rupa u zidu i novijeg je datuma.

**Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja juriša, Ferhad-paša bojao se ići u izravan napad na utvrdu premda je znao da su branitelji na izmaku snaga, bez hrane i streljiva te da čak jedu pse čuvare kako bi preživjeli. Zbog toga je iduća dva tjedna zapovjedio isključivo topničku paljbu po utvrdi kako bi se do kraja slomio moral hrvatskih boraca.

**Kako su temperature svakim danom postajale sve niže, osmanlijska vojska bila je sve nervoznija i iscrpljenija lošim vremenom, a konji su počeli ugibati od hladnoće, Sokolović je odlučio prekinuti taktiku iscrpljivanja i krenuti u konačni napad. Tako je 10. siječnja 1578. počela posljednja etapa bitke za utvrdu Gvozdansko. Branitelji su u iduća tri dana ponovno odbili nekoliko juriša, međutim, zbog potpunog nedostatka baruta daljnji otpor bio je nemoguć. Tako su 13. siječnja 1578., nakon sto dana opsade, osmanlijske snage konačno zauzele utvrdu. Prema ondašnjim kroničarima, ulazak u dvorište Gvozdanskog zgrozio je Ferhad-pašu Sokolovića i njegove vojnike. Mrtvi i ranjeni hrvatski branitelji ležali su posvuda, a većina od svega tridesetak preživjelih bila je neuhranjena i s teškim ozeblinama. Kao znak poštovanja prema neprijatelju i njegovu junačkom otporu, Sokolović je zapovjedio da se pronađe svećenik koji će prema običajima katoličke vjere i uz vojne počasti na grobljima obližnjih zauzetih sela pokopati sve mrtve hrvatske branitelje.

**Opsada Gvozdanskog dugo je, zbog trijumfalne Bitke kod Siska koja je uslijedila 1593. godine, ostala na marginama hrvatske vojne povijesti. Danas se, međutim, u historiografskim krugovima sve više mjesta pridaje istraživanju tog veličanstvenog otpora osmanlijskoj ekspanziji na našim prostorima.

** Tekst: Josip BULJAN

...nekadašnji ulaz u kaštel Gvozdansko.

... unutarnji promjer branič-kule je oko 9 metara, a debljina zidova oko 2 metra, a kula je bila visoka nekih 16 metara.

... moguće da je donji otvor nekada bio zahod-ulaz u "malu kućicu" (erker) prigrađen na zid kule, odakle su fekalije padale na najskriveniji dio podnožja kule. Gvozdanski "WC" na branič-kuli nije ziher bio ugodan korisniku tijekom oštrih i vjetrovitih zimskih dana.

*Utvrda Gvozdansko dobila je naziv po istoimenom selu podno te utvrde. Riječ gvozd zastarjela je riječ za šumu i pronalazimo je u nazivima raznih lokaliteta u Hrvatskoj. Međutim, njezino dodatno značenje jest nalazište ruda.

JOŠ MALO POVIJESTI: * Vratimo se za početak u godinu 1347. kada je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik Anžuvinac darovao Jurju Bribirskom srednjovjekovnu utvrdu Zrin na južnim obroncima Zrinske gore. Tako se jedna grana ove velikaške obitelji nazvala Zrinskima. Ovdje su rođeni slavni pripadnici te obitelji – grofovi, banovi, junaci… Od toga su vremena postupno širili svoje posjede između Kupe i Une. Zrinska gora bila je bogata rudama pa je obitelj Zrinski ovdje otvarala svoje rudnike srebra i olova. Kralj Matija Korvin dodijelio je 3. ožujka 1463. Petru II. Zrinskom povlasticu iskorištavanja ruda. Osim toga, dopustio mu je da zadrži prihode, a nije morao plaćati kraljevski rudarski porez.

* Sljedeći logičan korak bilo je otvaranje kovnice novca. Ne znamo kada je otvorena, ali prvi pisani trag potječe iz 1525. godine. Znamo da je njegov sin Nikola III. Zrinski počeo kovati srebrni novac. Na jednom je mjestu imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. Ovdje su nastali prekrasni primjerci denara, groša i talira koji svjedoče ne samo o kvaliteti izrade, nego i o izuzetnoj vještini graviranja. Godišnje su Zrinski uspjeli proizvesti 700 – 800 kilograma srebra. Zapisi nam govore da je obitelj Zrinski osigurala stručan kadar i radnike koji su dolazili iz Bosne. U okolnim su mjestima seljaci proizvodili hranu za radnike i vlastelu. Tako je čitav kraj prosperirao. Sve dok se Osmanlije nisu previše približile…

DOMOVINSKI RAT:
03.08.1991. Srpske postrojbe okupirale su Gvozdansko

*** I tu nije bio kraj zločinima. Ponovilo se još jednom godine 1991. Zbog osvete svog poginulog druga pri napadu na Vukovar, pijani četnici upadaju u Gvozdansko. Na spomeniku, koji je podiglo Društvo Zrin, slijede imena troje starijih osoba ubijenih 1991. zbog osvete za nekog lokalnog četnika, stradalog u Vukovaru. Ubijeni su opet iz obitelji Grabarević, bračni par Mato i Ane, iz kuće preko puta spomenika. Zaklani su u podrumu kuće s još jednim rođakom, a kuća je potom opljačkana i zapaljena. Također 1991., ponovno je stradala i zapaljena župna crkva sv. Filipa i Jakova.