utorak, 27. lipnja 2023.

... oči pune Hrvatske - Bela crkva (Moslavačka gora)!

 ... što poželiš ostvariti će se, makar iz drugog pokušaja. Tako je bilo i ovog vikenda. Krenuh prema Lipiku u subotnje prijepodne dovoljno rano za shvatiti kako imam vremena za jedan obilazak radi udisanja dobrih vibra i punjenja emocionalnih resursa. Nakon Volodera starom cestom prema Kutini dolazite do s. Gornja Gračenica te kod jednog kafića skrenete lijevo prema s. Ciglenica i Mikleuška (postoje putokazi).


... vozeći se do jezera Mikleuška ne možete kod kamenoloma ne zastati i s lijeve strane promašiti malu oronulu kapelicu s izvorom osvježavajuće vode Moslavačkog gorja. Sv Kristofor je inače zaštitnik putnika, vozača i pomoraca, zaštitnik od svih nevolja i boleština, oluja i uragana.


... kratko sam nakon gašenja žeđi napunio bocu s vodom i krenuo do nedalekog jezera makadamskim putem koji baš ne volim, no ....


... eto me ispred jezera, mirnog no mutnog od obilnih kiša proteklog dana, bez ribiča, namjernika, sami jezero i ja te zvuci (iz)šume.




... ribe, zmije, vodozemce ne vidjeh, ali tisuće punoglavaca natiskalo se u jednom malom jezerskom rukavcu.


... na rubu šume stoji info ploča s opisom poučne staze Crkveni jarak.



... već ovdje su me oduševile klupe! ... mogle su biti obične, no ove osim funkcionalnosti imaju priču. Pričaju nam riječi velikih ljudi s porukama očuvanja i vrijednosti prirode. Stoga na uvodnoj slici i jest jedna priča s klupe koja opisuje moj osjećaj nakon završena obilaska. Veliki ljudi, male riječi - ogromna poruka.







... kod "pumpe" za bicikle i opisa kružne biciklističke staze postavljena je jedna ružna i nevješto postavljena obavijest posjetiteljima. Prst u oko ljepoti (i nije jedina).


... ajmo mi do nekoliko minuta udaljenih Crkvenih vrata, prilaznog puta koji nas vodi stazom Moslavački izazov prema Beloj crkvi.


... tek što krenuh započeo je mali adrenalinski izazov. Opazih zanimljivu njuškicu iz trave, klik. Mijenja pozu, promatra me. Klik br. 2! Potom upitnik iznad glave: Ima li ih još? Gdje mu je mater? Otrčalo prasence u gustiš, a ja hrabro pričekao na pristojnoj udaljenosti nekoliko minuta. Uvjerih se kako veprić nema pratnju pa krenuh dalje. Da sam Asterix veprić bi već bio na ražnju!







... nastavljam dalje poučnom stazom pratiti makadamski put koji presijeca potok Kamenjača dvadeset i dva puta, od toga sedam puta drvenim mostićima.






... obrazovanje o prizemnom sloju šume s panoa i predah uz poneki gutljaj izvorske vode.





... slijedim put prema narednoj obrazovnoj točki o granitu!


... granitni put!




... od granita s Moslavačke gore načinjeno je prvo postolje za spomenik Banu Josipu Jelačiću u Zagrebu. Slijedeća zanimljivost: od ovog kvarca čađavca s Moslavine načinjeni su neki od ukrasa na diademi princeze Stephanie (Belgija). Ne znam je li netko uspješno blatom zaprljao info ploču ili neuspješno oprao?







... pogled na klupice ispod granita!


... potočić i dalje veselo žubori, ptice pjevaju, uplaše se, odlete. Leptiri traže zrake Sunca, poneki zujavi komarac napadne ušne školjke, znojček se cijedi između ruksaka i leđa.






... jedno od nekoliko prasećih kupališta - kaljuža!



... bukov nametnik - guba (Fomes fomentarius (L.) Fr.) nejestiva je gljiva iz porodice rupičavki (Polyporaceae).


... i konačno: arheološko nalazište Bela crkva ili nekadašnji Samostan Blažene Djevice Marije. Izranja sa svoje male čedne travom obrasle čistine. Prvi pogled odmah odaje tajnu pridjeva "bela".



* Bela crkva/pavlinski samostan BDM ugnježđena je ispod najvišeg vrha Moslavačke gore -Dugačkog brda u nekada u teško pristupnom klancu potoka Kamenjače. Ovo je i najstariji pavlinski samostan na području današnje Hrvatske. Osnovan je u drugoj polovini 13. stoljeća. Redovnici su tijekom 14. i 15. stoljeća brojnim darovnicama i oporukama postali vlasnici velikog broja posjeda, priskrbivši time ovom samostanu znatan političko - ekonomski značaj. Pavlini su samostan napustili radi sve osjetnije opasnosti od otomanskih napada u vremenu između 1520. i 1544. godine.




*** Dosadašnjim radovima obuhvaćena je samostanska crkva Navještenja Marijina, smještena u sjeveroistočnom dijelu samostanskog sklopa. Na njenom su zapadnom pročelju in situ pronađena dva portala kasnogotičkih karakteristika: raskošno profilirani glavni ulaz u crkvu te manji, jednostavnije obrađeni ulaz u klaustar. Glavni je portal konzerviran u Odjelu za kamenu plastiku HRZ-a, a trajno je izložen u Muzeju Moslavine u Kutini od „Noći muzeja“ 25. siječnja 2013. godine.




* Istraživanja te usporedne konzervatorsko-restauratorske građevinske radove na moslavačkom pavlinskom samostanu Blažene Djevice Marije, jednom od najznačajnijih kasnosrednjovjekovnih sakralnih objekata kontinentalne Hrvatske, provodi Hrvatski restauratorski zavod od 2009. godine.



*** Samostan se nalazi na izdignutom pravokutnom platou kojeg sa sve četiri strane određuje potok Crkveni jarak. Tijekom dvije sezone arheoloških iskopavanja (2009. - 2010.) istražena je crkva Navještenja Marijina (31.5 x 10.5 m), smještena u sjeveroistočnom dijelu samostanskog sklopa. 





*** Crkva je bila izgrađena u skladu s uzusima propovjedničkih redova: njena longitudinalnost naglašena je jednobrodnom, pravokutnom lađom te poligonalno zaključenim svetištem podjednakih dimenzija. Na njenom su zapadnom pročelju in situ pronađena dva portala kasnogotičkih karakteristika: raskošno profilirani glavni ulaz u crkvu te manji, jednostavnije profilirani ulaz u klaustar. Oba portala isklesana su od kalkarenita.




** Čuvarkuća je poznata biljka za koju se od davnina vjerovalo da liječi brojna medicinska stanja i upale. Rimljani su je sadili ispod prozora vjerujući da je biljka lijek za ljubavne probleme te da će ih riješiti muka ovakve prirode. Drugi su držali do toga da ih čuvarkuća može zaštititi od groma, ali i od čarobnjaštva. Bez obzira na to u što su drugi vjerovali, jedno je bilo sigurno: čuvarkuća se stoljećima koristila za liječenje kožnih bolesti, za liječenje problema s očima, upalama ušiju i slično.



Učestali osmanski upadi natjerali su pavline napustiti samostan i otići u Lepoglavu. Na odlasku su sve svoje dragocjenosti i arhiv ponijeli sa sobom. Između 1550. i 1600. samostan su zauzeli Osmanlije. Po zauzeću samostan postupno propada i nikad ga se više nije obnavljalo. Vremenom su porušeni svi samostanski objekti. Danas arheolozi iskapaju i konzervatori konzerviraju ovaj lokalitet. (Wiki)



... ožednih, pojedoh neki sendvičak, pa se spustih do izvora na okrjepu. Minuticu je udaljen. Razmišljam si ponovo proći ovu trasu, otići do vrha Vis, vrha Humka pa zaobići ili ne Garić grad koji sam već nekoliko puta posjetio? Ovaj kraj nudi još neke vrijedne lokalitete, no o njima u nekoj slijedećoj priči. Napišite mi u komentar na fb tko je došao do ovih slova, prvi ima pivo/ćevape!







... pozdrav i od jedne žabice i jednog leptirića:





1 komentar: