ukratko što sam pronašao na stranicama TZ Ražanac:
Gradnja kaštela za obranu od Turaka na području Ražanca početkom 16. stoljeća dio je šireg procesa utvrđivanja pojedinih mjesta u zadarskom kopnenom zaleđu, koji je osobito intenziviran nakon Krbavske bitke 1493. godine i Mletačko-turskog rata 1499.-1502. godine. O gradnji kaštela svjedoči ugovor sklopljen 2. svibnja 1507. godine. Tog su se dana sastali zadarski plemići, pripadnici porodica Carnarutis, Grisogono i Ventura, kao vlasnici terena na kojem će se graditi utvrda, s predstavnicima sela Ražanca, Brusa, Jakanaca i Čakavaca, te ugovorili gradnju kaštela u blizini Ražanca, na rtu uz more, na mjestu zvanom Pesak.
Već 1510. godine utvrđenje je bilo dovršeno, a sastojalo se od dvije manje i jedne velike kule povezane zidom, koje su zatvarale prilaz poluotoku. S takvim je izgledom Ražanac ucrtan i na čuvenoj karti Sjeverne Dalmacije i Like što ju je tridesetih godina 16. stoljeća izradio Mateo Pagano. Parcele za gradnju kuća unutar zaštićenog prostora vrlo su brzo iskorištene, pa je tako formirano naselje u konačnici brojilo stotinjak kuća.
Utvrde Ražanca poslužile su kao utočište za vrijeme upada turskih postrojbi na zadarsko područje 1520. godine, zatim za vrijeme Ciparskog rata (1570.-1573.) i početkom Kandijskog rata 1645. godine. Ipak, po naređenju generalnog providura, utvrda je 1464. godine napuštena i zapaljena, te je privremeno pala u Turske ruke. Nakon Morejskog rata (1685.-1699.) opasnost od Turaka je prestala, pa se i uloga ražanačke utvrde promijenila. Kuće su se vremenom premjestile s druge strane zida,koji je postao dobra brana od bure za naselje koje se već sasvim udomaćilo na novom mjestu. Sve tri kule i obrambeni zid sačuvani su u više-manje cjelovitom obliku do 20. stoljeća. Prvo znatnije oštećenje predstavljalo je probijanje dijela zidina uz zapadnu kulu da bi se osigurao cestovni prilaz luci. Dio zida između glavne i istočne kule poslužio je kao osnova za gradnju stambenih kuća, a dijelom je porušen da bi se osigurala komunikacija istočnog dijela sela s lukom. Najugroženija je ipak bila istočna kula koja se našla okružena morem, te ju je bura najprije dijelom, a zatim i do kraja porušila 1973. godine.
Ostatak kaštela u Ražancu još uvijek predstavlja jednu od najbolje očuvanih fortifikacijskih cjelina iz doba borbi s Turcima na zadarskom području. Ipak, stoljetno zapuštanje i ekstremni meteorološki uvjeti prijete trajnim i nepopravljivim oštećenjima tog važnog povijesnog i kulturnog spomenika.
Prof.dr.sc. Emil Hilje, Gradnja kaštela u Ražancu 1507.godine u dokumentu na stranicama TZ Ražanac: 119HiljeRadoviZad50_1.pdf
... pogled "klikovima" aparata na zapadnu kulu:
... mjesna crkva Gospe od Ružarija:
Na glavnom oltaru sa svetohraništem dominira kip Gospe od Ružarija, raskošno odjeven i ukrašen mnogim zlatnim i srebrnim darovima; na vrhu je Uskrsnuće, a niže dva simetrična niza kipova sv. Petra i Pavla, paralelno s Gospinim, iznad njih sv. Katarina, dj. i m., Presveto Trojstvo i sv. Dominik.
Ostala četiri oltara su sv. Šimuna Bogoprimaoca, sv. Antuna Padovanskoga, Srca Isuova i Gospe od Sedam Žalosti; oltar prema puku kameni; krstionica kamena; škropionica kamena. U crkvi je grobnica ninskog biskupa Ivana Manole, koji je 1712. umro u ovoj župi gdje je pomagao župniku. Župnik: don Damir Juričin (od 23. 7. 2003.). U župi djeluju sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Matice se vode od 1825. Starije su izgorjele.
... i za kraj, mala crkvica Gospe od zdravlja !
Ova crkva je izgrađena 1680. Godine. Oko nje je nekad bilo staro groblje od kojeg sad nema ni traga. Iznad ulaznih vrata stoji latinski natpis isklesan u kamenoj ploči. Crkvica u neposrednoj blizini župne crkve u Ražancu. Sagrađena je 1680. U crkvi je kameni oltar uza zid i drveni kip Bogorodice.
... i nije kraj, spomenik komu nema objašnjenja u centru mjesta !
Nema komentara:
Objavi komentar