... povratak prema Zagrebu iz Martinske Vesi, vodio me kroz zanimljiva sela. Na svakih nekoliko kilometara nešto zanimljivo, povijesno, crkva, kapela, bunar čak muzej. No idem redom vožnje.
... Trebarjevo desno, mjesto rođenja velikana naše povijest Antuna i Stjepana Radića. Ispred mjesta na kome je za Juge (srušena 1975 g.) bila rodna kuća braće Radić stoji spomenik i ništa više. Našao sam podatak o planovima proširenja spomen doma/kulturnog centra. Mjesni dom u kome je smješten muzejski postav posvećen njima - zaključan je, a stubama je zaklonjen dućan koji radi i gasi žeđ mještanima.
Vrlo zanimljiva poveznica: https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/kako-je-metak-punise-racica-iz-beograda-stigao-u-rodno-mjesto-stjepana-radica/
*Crkva svetog Vida u Suši sagrađena je 1760. godine, a preseljena je iz Novigrada, privatnog posjeda obitelji Erdődy. Prema narodnoj predaji, crkvica svetog Vida je u početku bila smještena na kraju imanja Novigrada, rukavcu Save čiji ostatci danas dijele Ruču i Sušu. Žitelji sela Ruče i Suša dolazili su na mise u crkvu svetoga Vida te na proštenja i ostale obrede te su pritom neki mještani činili štetu na imanju veleposjednika. Bijesni vlastelin je zbog toga naredio da se kip svetog Vida noću odnese u selo Suša i da se objesi na drvo divljeg kestena. Međutim, crkveni odbor je ubrzo kip vratio u Novigrad. Nakon par godina, iz smjera Lekenika, kroz šumu su došli lopovi i ukrali kip, no vidjevši da kip nije od željeza te da ga ne će moći dobro unovčiti, odlučili su ga objesiti na isti onaj kesten na kojeg ga je vlastelin naredio objesiti. Za mještane je to bio siguran znak da sveti Vid više ne želi biti u Novigradu te su odlučili sagraditi crkvu svetog Vida u središtu Suše. Gradnju crkve je pomogao i vlastelin koji se tako riješio prolaza mještana po njegovom posjedu.
. U Veleševcu me dočekuju golubovi, labudica s mladunčadi ...
Posebna znamenitost crkve je slika “Sv. kralja Zvonimira”, iako ovaj srednjovjekovni hrvatski kralj nikada nije proglašen svetim.
*Prvotna crkva, odnosno, kapela sv. Tri Kralja u Orlima bila je vrlo stara, sagrađena u gotičkom stilu, a kasnije je sagrađena nova. Iako je kapela posvećena sv. Trima Kraljevima, uz nju se nalazi i kip sv. Bartola, tako da se proštenje uz sv. Tri Kralja ili Bogojavljanje održava i na Bartolovo, tj. prvu nedjelju poslije. Ispred crkve se održava poznato proštenje u čast sv. Bartola s ophodnjom posavskih konja i kola, tzv. “konjsko proštenje”. Na dan svetoga Bartola, 24. kolovoza, Općina Orle slavi i svoj dan.
Slavni hrvatski književnik August Šenoa u pripovijesti “Mladi gospodin” spominje nadaleko poznati običaj konjskog proštenja ispred crkve sv. Bartola u Orlu : “Do Save, baš naproti selu Oborovu, stoji za Savskim nasipom među drvećem crkvica sv. Bartola, malena ali, stara, drvena, ali jaka … Na Bartolovu u ranu jesen velika se tu slavi od starine slava kakve nigdje ni u Hrvatskoj, ni širom cijelog Božjeg svijeta nikad vidjeti nećeš… “ Priča je prvi puta tiskana 1875. godine, a opisani događaj se zbio 30 godina ranije.
Nema komentara:
Objavi komentar