ponedjeljak, 15. lipnja 2020.

... oči pune Hrvatske - Plitvička jezera!

... pedeset i nešto sitnih godinica, a manje od 55 trebalo mije za doći i posjetiti naš biser među nacionalnim parkovima.
... no uz malu trogodišnju tradiciju na blagdan Tjelova pošli smo moja Kuna, Žac i Suki na vožnju, cilj Plitvička jezera!

... četvrtak osvanuo idealan za vožnju, suho i sunčano vrijeme, krenusmo Kuna i ja prema Sisku sastati se sa Žcom i Suki.
... vožnjica lagana, užitak potpun, prvo stajanje kod tenka u Viduševcu, mjestu potpisa poraza četničije i Srpskih pretenzija prema teritoriju Lijepe naše.
... kavica, cigaretica, pričica i ajmo dalje prma Glini, pa preko Tušilovića prema Slunju, Rakovici, Plitvicama.



... kiša nas nije zaobišla, negdje oko Rakovice počela je sliniti, pa padati, pa jače padati, no "probili" smo kišni oblak i malo mokri stigli do Plitvica, presvukli se, konjiće ostavili na odmoru i krenuli u avanturu obilaska Plitvičkih jezera.


... ulazak s osmijehom i prva naslikavanja:






... jezera, Plitvička jezera, konačno sam tijekom ovog izleta i višesatne hodnje shvatio i prihvatio da se ova ljepota naziva: Plitvička jezera - jer ja sam radi ne znam čega očekivao samo slap na slapu ...

... no već u prvim koracima Kuna je otkrila domačicu, domicilnog žitelja Plitvica i mnogih krških krajeva ...

... jezera je nemoguće opisati običnu čovjeku, trebaš biti slikar i pjesnik realizma, dovoljno rječit, pun pridjeva i spreman za "listati" zapisanu memoriju i divote viđenoga, pretočiti ih u riječi!
... boje i mirisi prirode, zvukovi - to su Plitvice!































... obilazak svih jezera donosio je divljenje mješavini modrine, tirkizne boje jezera i proljetna zelenila okruženja jezera, staze bez gužve, mostići, malo blata od svih ovomjesečnih kiša, izvrstan dan za obilazak.







































... nemoguće je u ovako divnoj prirodi ne zabilježiti i neke "uhvaćene" trenutke bogatog ribljeg fonda, patke, poskoka, bilje ...




















                                         ... zatim neke čudne oblike kao: čovjek koji leži i moli se,


... u posjetu je došao i zmaj iz igre prijestolja;

... jezerski jelen;

... ogromno muško spolovilo u jezeru;

 i stablo s dvije sise !

... zatim su tu ostale naplavine, korijenje, granje ...













... spilje od kojih je nekim trenutno pristup zabranjen:








... ono što me iznenadilo jest slabo, gotovo premalo postavljenih natpisa s poviješću pojedinih jezera, poviješću Plitvica i turizma na njimaslapova, kako su dobili ime, slaba opisnost barem po meni, izdvajam natpise o milijuntnoj posjetiteljici, jednom strancu koji je volio Hrvatsku, Milki Trnini i nekoliko poruka znamenitih ljudi o potrebi i svijesti očuvanja prirode!
Više proučite ovdje: https://np-plitvicka-jezera.hr/prirodna-i-kulturna-bastina/kulturno-povijesna-bastina/






... vjerovatno ostatci neke "partizanštine"!







... da ne zaboravim postati i malo slika nas: Kune, Suki, Žaca i mene:




















... za sami kraj ovog slikopisa ostavljam meni najljepše, a to su mnoge kaskadice, vesele, brze, bistre, skakutave i razigrane, u velikoj su žurbi stići negdje, udružiti se u veću bujicu, postati veći slap, napuniti jezera, oduševljavati posjetitelje.










... i to je to, odmor na kraju gotovo dvadeset kilometarske šetnje Plitvičkim jezerima, ajmo doma, neću opisivati kišurinu i noćni povratak - jer hvala Bogu sretno smo stigli!


... ma nije gotovo, moram malo postaviti i slika svoje malenkosti:






utorak, 9. lipnja 2020.

... oči pune Hrvatske - Sv. Križ Začretje i Bedekovčina !

... nastavak malog nedjeljnog užitka na dva kotača, iz Oroslavja smo skoknuli do Sveti Križ Začretja i potom u Bedekovčinu.


.... Dvorac Vranyczany-Dobrinović !

Svetokriški dvorac, impozantna kasnobarokna grofovska rezidencija, dobio je svoj današnji oblik sredinom 18. stoljeća nakon što je imanje obitelji Keglević, opisano već u oporuci 1620. godine, prešlo u vlasništvo obitelji Sermage. Dvorac, negda dom kolatora crkve i važno gospodarsko i kulturno uporište u regiji, bio je kolijevka utemeljitelja hrvatskog građanskog školstva, svestranih dobročinitelja i čuvara povijesno utemeljenih nacionalnih prava.Burne političke prilike, nesklone narodnjacima nakon Austro-ugarske nagodbe, bile su povod prodaji svetokriškog imanja barunu Janku Vraniczanyju. U njegovom je vlasništvu dvorac proživio Prvi svjetski rat da bi ubrzo nakon barunove smrti mijenjajući vlasnike izgubio brižnog gospodara i gospodarsko uporište. Ne čudi stoga da je dvorac postao žrtvom nebrige, zloporabe i zuba vremena. Godine 2002. Poljoprivredna zadruga prodala je dvorac putem natječaja. Kupio ga je dr. sc. Janko Mršić Flögel da zajedno s obitelji spriječi propast dvorca i da mu vrati život primjeren spomeniku.
Izvor: https://sveti-kriz-zacretje.hr/2011/02/dvorac-sveti-kriz-zacretje/









... iako je namjera sadašnjeg vlasnika bilo sprječavanje propadanja dvorca, iako se povremeno nešto u njemu i održava, zub vremena i tragovi propadanja jako su vidljivi, bez jake volje i investicijske intervencije države, županije i grada ovaj i drugi temelji povijesti Hrvata bezpovratno će propadati !




... Šokac mirno čeka nastavak vožnje prema Bedekovčini !



... no, prije toga još i dvije, tri sličice iz centra gradića:






... u Bedekovčini sam imao za cilj posjetiti dvorac Bedeković - Vranyzcany koja služi kao odgojna ustanova i kuriju Donja Bedekovčina (koju na Žalost niti uz (ne)pomoć nekoliko mještana nisam našao - ljudi jednostavno ne znaju što u gradu imaju.





 


Na području Općine Bedekovčina nalazi se arheološko nalazište utvrda Kiebel. Upravo je s tom utvrdom povezan prvi pisani trag iz 13. stoljeća. Naime, davne 1248. godine prvi put u pisanim spisima pojavljuje se ime plemićkog grada Castrum Cubul, koje valja poistovjetiti s današnjim toponimom Kebel. Gotovo dvadeset godina kasnije, 1267., hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. obitelji Bedeković, pripadnicima hrvatskoga praplemstva, dodjeljuje Kumur, tj. Komor u onodobnoj Varaždinskoj županiji, kao jasno određenu ranofeudalnu jedinicu. Komor je bio optimalno zemljopisno smješten uz prastaru prapovijesnu, a zatim i antičku prometnicu koja je išla dolinom rijeke Krapine. Godine 1543. u Popisu ratnih daća nalazimo posjede kojima su vlasnici Bedekovići: Komor, čiji je vlasnik Mihovil Bedeković i Našenina (Naseyna), čiji je vlasnik Nikola Bedeković. Iako točan položaj Našenine za sada nije utvrđen, kao i Komor nalazila se na području današnje Bedekovčine, koja je ime dobila po svojim vlastelinima, plemićkoj obitelji Bedeković. Živjele su ovdje i druge vrijedne i za Hrvatsku i širu povijest važne obitelji – Vranyczany, Prašinsky, Puhakoci, Kulmeri, Galjufi, Sermagei, Ritteri, Pisačići, Bertići i dr. Oni su ispisali više od sedam stoljeća bedekovčanske povijesti davši tridesetak posebno istaknutih pojedinaca, biskupa, ministara, političara, pisaca i jednog bana. Samostalna Općina Bedekovčina osnovana je 1940. godine naredbom bana Banovine Hrvatske dr. Ive Šubašića, a nakon Drugog svjetskog rata nastavlja se s njezinim radom te je tada u sastavu Općine Bedekovčina bilo i Mače. Izvor: https://www.bedekovcina.hr/povijest-bedekovcine/

Istaknuti post

... kolaž Šokca !