... dvorac Dioš jedan je od najmlađih slavonskih dvoraca, smješten na istoimenom brežuljku oko sedam kilometara sjeverno od Daruvara, pokraj sela Končanica.
... zastanak u Končanici gdje sam se sjetio Dioša !
* Sagradili su ga 1904. godine tadašnji posjednici daruvarskog vlastelinstva – Alajoš pl. Tüköry i njegova žena Paula, rođena Falkenberg – za svoju kćerku Mariju. Naručiteljica izgradnje, Paula, je zahtijevala da dvorec ne smije odavati dojam ljetnikovca ili lovačkoga doma, već gospodske kuće.
* Bogata arhitektura dvorca, unutrašnje prostorije, sklad vanjskih elemenata čine ovu građevinu bogatom i lijepom, čime se izvanredno uklopila u okolni ambijent. U stotinjak godina postojanja promijenio je više vlasnika i služio različitim potrebama.
... dvorac je naziv Dioš dobio po izvedenici od mađarskog naziva za orah.
** S mjesta gdje je kasnije podignut dvorac, pružao se lijep pogled prema dolini Ilove i dalje put Grubišnog polja. Možda je i to bio razlog, što su grof Alajoš pl. Tüköry i njegova žena Paula, rođena Falkenberg htjeli ondje sagraditi slikovitu građevinu za svoju kćer Mariju.
* Od 1995. god. Marijin dvor „Dioš“ ponovno je u vlasništvu Hrvatskog salezijanskog provincijalata iz Zagreba i nije otvoren za javnost. Svake se godine u mjesecu svibnju na blagdan Marije Pomoćnice, velikog blagdana salezijanaca, obavlja procesija koja okuplja veliki broj vjernika i znatiželjnika.
** Izgrađen je prema projektu budimpeštanskih arhitekata i profesora Ernőa Foerka i Gyule Sándyja.
** Dvorac je građen opekom i obrađenim kamenom u pseudogotičko-secesijskom stilu i razlikuje se od ostalih dvoraca neuobičajenom arhitektonskom koncepcijom. Ističe se složenim tlocrtom, različitim visinama krovišta, dvjema otvorenim kulama- vidikovcima na istoku i dvjema manjim kulama koje završavaju stožastim krovom i pokrovom od biber crijepa. Glavni dio dvorca čini velika dvorana dugačka 9,5 metara i visoka devet metara s kupolastim svodom od armiranog betona.
** Nakon Drugoga svjetskog rata dvorac je nacionaliziran i u njemu od 1946. do 1950. djeluje domaćinska i veterinarska škola, a zatim do 1957. peradarska farma. Nakon toga osniva se osnovna škola, a dio dvorca uređuje se za učiteljske stanove. Početkom 80-ih godina 20. stoljeća dvorac je napušten, da bi se 1995. godine ponovno vratio ranijim vlasnicima- salezijancima.
... tamo gdje i car ide pješice !
i
Nema komentara:
Objavi komentar