... poslije kave i craft sastanka sa Mirzom u restoranu Vučko nastavili smo šetnju Sarajevom, išli za gradskom gužvom, izvan nje, okomito i vodoravno, gibanje, muving, gledao sam grad opet novim očima i osjećajima.
... prvo sam fotić okrenuo parku u kome su tijekom rata Sarajlije sahranjivali poginule sugrađane, park je tragediji Sarajeva i Srebrenice i posvećen, a zločinci !?!? ... tko za njih više pita, uživaju suživot kao i njihove žrtve žrtve i opraštaju krvniku.
... Sarajevske ulice - posebna su priča i svaka priča svoju priču, pa evo, fotografski i ja pričam svoju:
.
.. Tašlihan !
... danju:
... i noću:
... katedrala:
... ispred vječne vatre, spomeniku žrtvi strašna zločina nad ovim gradom i negovim življem počinjenim od strane srpskih kolona smrti!
... u starim gradovima podigni pogled i uživaj u fasadnim divorama stare gradnje, prva zgrada je u oporabi HKD Napredak (više na: http://hkdnapredak.com/napredak/o-napretku/o-napretku-povijest/).
... nisam uspio pogledati što se danas nalazi u zgradi do Napredkove, ali pročelje je izuzetno:
... gradska vijećnica:
... inat kuća, zainteresirao me naziv, pa nađoh na "vikiju" i linku restorana
( http://inatkuca.ba/bs/page.php?id=2 ) podatke:
Inat kuća je objekat u Sarajevu nedaleko od Baščaršije koji je prvobitno izgrađen na mjestu gdje je trebala biti izgrađena Gradska vijećnica a trenutno stoji na drugoj strani rijeke Miljacke. U cilju izgradnje objekta Gradske vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu 1892.-1894. godine bilo je neophodno srušiti dva hana i jednu privatnu kuću. Hanovi su srušeni, dok je vlasnik kuće stari Benderija zahtijevao da mu se kao naknada isplati kesa dukata, a uz to da kuća bude prebačena, ćerpić po ćerpić, na drugu obalu Miljacke, nasuprot Vijećnice. Tako je i urađeno, a zbog inata vlasnika kuća je prozvana Inat kućom. Danas inat kuća se koristi kao restoran sa tradicionalnom
Bosanskom kuhinjom.
... u jednoj od tih malih, stisnutih ulica u čaršiji između desetina radnji sa suvenirima koji su "domaće" Kineske proizvodnje, gdje se više ne čuješ klepetanje, klopotanje, udarce kujundžija - našli smo prigodu popiti načina po starinski, kako kažemo Tursku kavu, e sad, jel i bila Turska i porijeklom ne znam, ali uživao sam dvadesetak minuta. Tacna, đezva, fildžan, kockka šećeta i rahatluk !
... nekoliko klikova preko Miljacke!
... most preko Miljacke:
... stara i novija zgrada Židovske općine !
... i normalno, tumarajući ulicama grada nabasasmo i na Emira starog prijatelja bikera, Harlijaš do kosti i od srca !
... i još nekoliko klikova !
... i za zaključak Sarajevske priče: puno je tu novoga, drugačijega, prije svega svijeta i turista, ogromne su i izuzetno uočljive te kulturološko turističke promjene - eh, da ni Željo više nije isti ili sam ja subjektivan !? ... ostavismo ga u večernjoj svjetlosnoj izmaglici !
