... no, ovoga puta opisno-slikovni dio okrenuti ću s kraja tjedna uživanja do njegova prvoga dana!
... zadnja dva dana ostavili smo za posjetu slavnoj Cetinskoj krajini, točnije selu Ugljane i zaseoku Vrcani !
... ovdje sam nakon trideset godina pronašao "izgubljena" prijatelja Marka Vrcana s obitelji, zadnji puta smo se vidjeli nakon odsluženja vojske u tada glavnom gradu SR Crna Gora - Titogradu!
... puto do Ugljana vodio nas kratkom vožnjom od Splita preko Biska do narečene lokacije, nismo htjeli zalaziti do Sinja i Trilja, za njih će biti vremena u nekoj slijedećoj vožnji, odmoru, opisu ....
... Marko Vrcan, Marin Čačić i ja; "upoznala" nas tadašnja obveza služenja vojnog roka, kako su bila pravila da se buduće vojnike šalje u razne dalje pripizdine, nas je čak sreća i pomazila odredištem; Titograd, današnja Podgorica, godina 1985/86. U mjesecu svibnju završili smo i tu životnu avanturu i od tada se nismo vidjeli; sve donedavna i moje odluke da tijekom jednoga službenog puta okušam sreću i pronađem Marka. Nije bila jednostavna odluka, ne u smislu pronalaženja sela, već zbog činjenice da su prošla puna tri desetljeća bez kontakta, koga ću naći, da li ću ga naći, život je čudan, a i rat je prošao kroz živote mnogih, no pokazalo se da je stari Markan živ još uvijek kao od brda odvaljen, skoro i zdrav (malo ga jebe noga i kičma od ugodnih poslova na baušteli), godine su dodale malo više sijedih i nešto vička kilograma, ali brk i osmijeh mu ostadoše isti; a i glas, bučan i jasan kao i prije trideset godina.
... prvu sliku započinjem u najljepšem okruženju; njegovoj maloj i mirisnoj konobi, vino, slanina i pršuti, ko to more platit !?
... spomenuo sam mirise konobe, izvorne Dalmatinske, neopisivo, tko je to osjetio i zapamtio je zavijeka, Amen !
... druženje prethodne večeri nije prošlo bez Markanova odlična vina, gradela, sira, pršuta, domaćih loze, maslinova ulja i sira, odličnih domaćina, uštipaka, njihove skladne obitelji i dobra raspoloženja, gem po gem, gem po gem !
... jedina opasnost bila je hoće li mi kupiti "Šokicu" ili se samo Nede (Markanova životna potpora već trideset godina) i Marko slikavaju pored nje:
... zanimljivosti oko konobe, izvorna i nedirnuta rustikala:
... Markova Nede u borbi s uštipcima, a on sa ognjem i gradelama:
... koliko će nam proći do slijedeća druženja, nadam se ne predugo, a nadam se i u proširenom društvu s Marinom i njegovom obitelji, malo je riječi ovdje, još manje slika, bitno da mi nismo stali oživljavajući vojničke i sve nam životne prošle godine, trenutci smijeha, sjećanja, ponovna upoznavanja kroz te priče koje su barem nama dvojici potrajale do ranih jutarnjih sati....
... ksanonoćni Šokičin čuvar:
... u očuvanoj prirodi Cetinske krajine sretneš i leptira: Lastin rep, nekada su ga bila puna slavonska polja:
... i za kraj, čuvar doma Vrcanovih, djelo Markova sina Ante koga na žalost nismo upoznali:
Nema komentara:
Objavi komentar