četvrtak, 29. lipnja 2017.

... oči pune Hrvatske - put seljačke bune !



... ovdje je većina uparkirala svoje tijelo, motor i čekalo klik iz fotića ili mobitela, ili možda pod Gubčevom lipom, u birtiji pored možda !?


... a jeste li pošli malo dalje Stubičkim krajem i našli kako se tvrdi Gupčevu kuću ili hižu !?

... eto imao sam sreće i dovoljno znatiželje proći koji kilometrić dalje i malo uživati!
... putokaz za nju (hižu) je bio dovoljan motiv nakon što sam se zeznuo po izlasku sa benzinske, a zaboravivši onu: leve iti NE !

... penjući se cestom kroz šumu s lijeve strane prvo nalazim na zapušteni dvorac s pločom kako se tu održava tradicija KAJKAVIANA, no sudeći po zapuštenosti, godinama grad Stubica tu ne održava ništa, ili mali odnosno kao i većina mjesnih samouprava - održavaju propadanje nečega što može donijeti prigode gradu i kraju!
... ovo nije način promicanja nikakove baštine !













... cesta tj. dio puta seljačke bune dalje vodi prema Gupčevu selu Hižakovec i u njemu jednoj zanimljivosti, malom rasadniku lipa koje se uzgajaju radi sadnje u gradovima prijateljima, parkovima po zemlji ili kao darovi stranim državama (gradovima)!
... cilj je očuvanje autentičnog stabla lipe ovog Gupčeva kraja!








... par zanimljivosti Gupčeva sela su informativne ploče koje objašnjavaju gdje se nalazite i što lokalitet predstavlja, kreativno označavanje kućnog broja i normalno mušmula (mušula); godinama je nisam kušao ni vidio.






... nakon dva, tri kilometra kroz Hižakovec dolazim do male uzvisine, raskršće još manje, lijevo crkva, a desno - konačno usmjerivač na Gubčevu kuću.


... tražeći parking položaj ostavio sam kacigu na motoru, sagnuo se namjestiti podlošku ispod nožice, gurnuo motor i kaciga je pala, ali gdje !?
... motor još nisam ustabilio, gledam kacigu kako se lijeno, pa sve brže kotrlja niz vinograd;  ljudi moji; ma svaka čast Zagorcima kad bereju grozdje, pa ja sam po kacigu silazio niz dvjestotinjak metara strmice koje bi se i Kostelići splašili !!!
... šteta što ne mogu dokumentirati to kotrljanje, svoju zbunjenost, nemoć, malo ljutnje, psovkicu i znoj koji me okupao nakon pronalaska odbjegle "nevjeste" i puta nazaj uz strmicu!

... kučica mala, nudi vanjštinom i unutrašnjošću autentičnost Matijina doba, istinski seljački ugođaj, otključana dobronamjernu posjetitelju, stara peć, namještaj skroman u tako malenu prostoru, predmeti iz toga doba i unutra i vani.
... okolo voćnjak u kome sam kušao preukusne marelice, vinogradi, malo jezerce i vjerujem šekret (zahod) u koji dotični seljački bunđija nije kakio.
... poglejte (pogleđte):

... dočekuje nas domaćin s kupicom vina,


... dopušta parkiranje,


... potom i razgledavanje:





... uvodi nas u hižu,






... nakon vinčeka kao svaki odličan domaćin nudi olakšanje u posebnoj već spomenutoj odaji,


... uz štamprlek je razgovor ugodniji u hladovini lipe i mirnoći jezerca koje žabama nudi utočište.





... pozdrav Matija, ostaj nam u vječnosti istina, legendi i laži o sebi, svojoj buni i svom vremenu!

2 komentara: