... priča o jednoj nedjeljnoj vožnji isprva izgleda kao mnoge do sada ispričane/odvožene. Odabereš ili ne odabereš destinaciju, pa samo stisneš gas, pa kam te odvede prednji kotač. Često tako kada sam krenem na put/vožnju ne odaberem odmah destinaciju. Ponekad krenem u nekom odabranom smjeru, pa mi negdje dođe impuls, ideja dati žmigavac, pa odem, prođem zastanem negdje drugdje, poslikam, pa potom navečer ili u nekom narednom danu uz slike prebirem sjećanja na tu vožnjicu. Često tako i otkrijem neke neplanirane priče, upoznam zanimljive ljude. Navečer tipkam slova, pretvaram ih u riječi iz kojih nastanu rečenice pa iz njih nastane nekakva pričica. Netko to nazove pričom, netko će reći sastavak, ambiciozniji putopis, a ja ću to nazvati opisom sjećanja i osjećaja s puta, opisom doživljenoga toga dana. Danas je moderno tu disciplinu zvati - BLOG(ANJE)!
... ovaj put sam se namjerio i krenuo prema Klanjcu. Gradiću u u zapadnom dijelu Krapinsko-zagorske županije. Prema sjeveru Klanjec dotiče granicu s općinom Tuhelj, na istoku s općinom Veliko Trgovišće, a prema jugu graniči s općinom Kraljevec na Sutli. Zapadna granica krivuda rijekom Sutlom, a ujedno je i državna granica s "Deželom". Na donjoj panoramskoj slici pogled je s gorica na obroncima Cesargradske gore prema gradiću koji je poznat i po našim velikanima: Antunu Mihanoviću (tvorac naše himne Horvatska domovina, preminuo u Novim dvorima Cesargradskim te pokopan u Klanjcu), zatim Antunu Augustinčiću (naš proslavljeni kipar, rođen u Klanjcu). Veliki slikar hrvatske povijesti Oton Iveković rođen je i umro u Klanjcu te mnogi drugi...
... ne smijem zaboraviti ni popularni imaginarni lik Fadila Hadžića: Štef-a iz Klanjca. Vječitog mudricu koji je uvijek za sve imao rješenja besmrtnim je učinio velikan našeg glumišta pok. Ivo Serdar. Iako je u Klanjcu stvarno živio jedan mesar, Štef, objasnio mi je moj domaćin kojega ću kasnije upoznati. Do mesara Štefa mnogi Zagrepčani su dolazili po svježe domaće meso i na "kupice" razgovora o nogometu.
... prvotni cilj vožnje bila mi je galerija našeg proslavljenog kipara Antuna Augustinčića te sarkofazi u franjevačkom samostanu. No Cesargrad je ovaj put neplanski uzeo primat. Krenuh iz svog Kustošijanskog dvorišta oko 10.30 po sunčanu vremenu uz blaži vjetar prema Zagorju. Ostavljam u zagrijavanju pneumatika Ilicu prema Bolonji, prolazim Podsusedski tunel i nastavljam pozdravnim pogledom prema Zaprešiću, pa uz r. Krapinu prema Zaboku. Vjetar mjestimično udara, no ne prejako, temperaturica narasla oko cenera, ma divotica. Starom Zagorskom pratim r. Krapinu uz taktove (u mislima) Dreletove obrade pjesme M.P.T.-a "Čavoglave". Svjedočim popunjenim ribičkim pozicijama na jezercima desno uz Starozagorsku prometnicu, a i na spomenutoj rijeci ima ih podosta. Prate ih s visoka mali nebeski predatori: jastrebi, škanjci, pridružuje im se poneka čaplja i kreštave vrane, ćak i labudovi rade krugove. Bistro im. Ispod dvorca Đalski na kružnom toku pored Gubaševa i V. Trgovišća nastavljam prema Klanjcu. Kod "Graše" se već uočava lagana gužvica na klopi. Ne žurim, ne jurim (vozim oko 80 km/h), vjetar pojačava udare, Sunce grije, Yamaha bruji, pratim lagano buđenje vegetacije uz prolazne mirise šume, njiva. Povremeno ih pokvari smrad nekih starih sporih naftaša na prometnici koje brzo zaobilazim. Pogledi mi traže već obiđene/neobiđene crkve na pozicijama dominantnih zagorskih brežuljaka. Nižu se ti kilometrići i stižem do zadnjih zavoja kojima se ulazi u grad. Moja priča o Klanjcu i okolini počinje.
... na ulazu u gradić ne znam zašto - odlučio sam otići desnom prometnicom prema Cesargradu koji sam obišao zadnji put prije 5 godina. Uskom asfaltiranom cestom stižem do makadama prolazeći pored malog bunara te dvaju raspela. Ostavljam svog "Šokca" i nastavljam dalje "na noge". Tu iza mene staje auto, mislim si želi me obići, no muškarac mojih godina pita me snalazim li se, trebam li kakvu pomoć jer je vidio moje kolebanje u traženju parking placa na uskom prostoru. Tako upoznajem g. Damira koji me s kćeri, zetom i unučicom "preuzeo" instruirati o mjestu, gori, te nekim ostalim pozicijama koje vrijedi obići i opisati. Ostavljamo kleti, vinograde i šumarke te prtimo prašnjavi put uz brdo.
... svi zajedno nastavljamo dvadesetominutnu šetnju prema planinarskom domu. Onako, uz upoznavajuće razgovore o sebi. Damir je također povremeni motorist (eto, zaboravih što je rekao da vozi). Zaključujemo kako poznajemo neke zajedničke likove, spominjemo se subotnjeg moto partya MK Fire Raiders-a (kome nisam nazočio ni ja niti on), nekih drugih likova s moto scene, pojedinaca, motomehaničara od Zaprešića do Karlovca. Tako teče priča naša svakidašnja ...
... s prozora planinarskog doma pogledom nas prati medo dok uživano u gutljajima "Žuje" nakon dolaska.
... nakratko ostavljam novostečene poznanike i usmjeravam kaubojke prema ruševinama starog Cesargrada. Gore je sve isto kao i prije pet godina. Sve je u šikari, vegetaciji koja se budi. Nikome ne pada na pamet to barem posjeći, očistiti. Uskoro se po unutrašnjosti neće moći hodati. O naznakama istraživanja i obnove postojećeg stanja moji domaćini nemaju informacija niti se može zaključiti da je nekome stalo do toga. Nudim im priču o uređenosti Milengrada i bratovštini koja brine o njemu.
.JPG)
... ostaci obrambenih predziđa!
.JPG)
... ostaci branič kule !
... pogled s vidikovca prema Tuhelju!
... hodeći prema spomenutoj kapeli sv. Florijana nailazim na očuvani primjer nekadašnje ostave, podruma:
Nema komentara:
Objavi komentar