petak, 11. studenoga 2022.

... oči pune Hrvatske - Botinec, zapuštena kapelica !

 ... nedavno sam na "fejsari" našao spomen jedne napuštene i totalno sramotno zapuštene kapelice u Botincu. Nije mi trebalo puno za odluku o posjeti. Moj "Šokac" jedva je čekao zanjištati i malo protegnuti kotače. Došavši u naselje lako sam pronašao lokaciju posjeda te ostavivši "Šokca" ispred gustiša kroz razvaljeni dio žičane ograde krenuo sam kroz gustiš prema kapelici i kuriji.


... probivši se kroz gustiš isprepletenog trnovitog i običnog granja i visoke trave dolazim do zapuštenih ljuljačka. Nekako kao da sam fotkajući ih čuo lagano cviljenje, jecaje, plač zapuštenosti. Davno ih nije razveselio dječji pohod i vesela cika.

... a onda lagani i pažljivi koraci oko kapelice i unutar nje. Nije prva nebriga na koju sam naišao, zašao i obišao. Najtužniji dojam su mi ružne poruke sprejem. No, kada sadašnji vlasnik ne brine o posjedu više od desetljeća, onda idioti igraju svoje jadne igre po našoj povijesti. Prema ovoj vrsti devastacije svoj nedopušteni upad na tuđi posjed smatram malim nestašlukom. Neka mi vlasnik oprosti uz ispriku.



... kako gotovo smiješno zvuči i strši riječ kako se radi o zaštićenom kulturnom dobru za koje nisam našao podatak o posveti ili imenu kapelice.



... iz ove je kapelice 4.6.1848. Josip Jelačić krenuo u Zagreb na ustoličenje za našega bana.
** "Dana 4. lipnja (1848) u 11 sati prijepodne otišao je ban u Botinec, gdje se nalazila ladanjska kuća gospodina Ambroza Vranyczanyja, tri četvrt sata daleko od grada i lijevo od karlovačke ceste. Tamo je objedovao u društvu Franje baruna Kulmera, Ambroza Vranyczanyja, Ivana Kukuljevića i Piškorca, kako bi dao vremena svojoj golemoj pratnji da se svrsta u povorku, kojoj je trebalo četvrt milje da se poreda u taj trijumfalni mimohod."



... imanje s nekada uređenim vrtom i perivojem služilo je kao ladanjska kuća barunu Ambrozu Vranyczany-u. Na njemu su godine 1862. postojala još tri zidana objekta. Imanje s *pripadajućim hortikulturnim uređenjem, odlikuje se kulturno-povijesnom, arhitektonskom, graditeljsko-tipološkom, krajobraznom i urbanističkom vrijednošću.




... Kuriju u Botincu dao je izgraditi hrvatski ban Ignjat Gyulay negdje početkom 19. stoljeća. Trebala je služiti kao depandansa nedalekom imanju Brezovica.


... no da se vratim kapelici s još ponekim klikom! 



... nazad sam krenuo stazom "prijestupnika"!





... zvjezdasto-daščani strop!

... komu služi ovaj odbačeni ležaj!?


... pogled iznutra prema van ne može ne izgledati crno!





... spomenuti barun **Ambroz je bio pripadnik karlovačke grane obitelji, poznat kao trgovac i dobrotvor, bio je pristaša Ilirskog pokreta i “blizak prijatelj” bana Josipa Jelačića. Rođen je 1801. u Starom Gradu na Hvaru, a preminuo u Ragazu u Švicarskoj 1870. godine. U vrijeme bana Jelačića, vršio je funkciju načelnika financija (državnog blagajnika) te je u zagrebačkoj kovnici, na njegovu inicijativu 1849. godine kovan “križar”, bakreni novac u vrijednosti od jednog krajcara. Proglašen je barunom 29. travnja 1862. godine. Osnovao je i prvo dioničarsko društvo u Hrvatskoj i bio najgorljiviji pobornik gradnje željeznica, sam je platio nove tehničke pokuse da bi se povoljnije riješilo prometno pitanje. Financijski je pomogao osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) i kazališta te drugih kulturnih i nacionalnih institucija.


** Uz Ljudevita Gaja i Ivana Kukuljevića Ambroz je bio član odbora koji je 1848. predložio Josipa Jelačića za bana. Zato ne čudi činjenica da se prije svoje instalacije ili ustoličenja na Trgu Sv. Katarine na Gornjem gradu gdje je održana prva sjednica Sabora, ban Jelačić odmorio na njegovom posjedu u Botincu.


Nema komentara:

Objavi komentar