utorak, 22. listopada 2024.

... usputnosti - Kuća terora/Terror Háza!

 ... vraćam se zadnjim opisom viđenoga u Pešti (Budimpešti). Jedna znamenitost do ovog trenutka mi je ostala neopisanom. Točnije još uvijek nisam siguran kako ću opisati posjet muzeju Kuća terora ili u originalu Terror Háza. Trebalo bi se potruditi te uz pomoć povjesničara naći državu koja nije u svojoj povijesti patila radi nekog terora. Najčešće su to bili politički oblici terora. Neki su trajali desetljećima. Negdje je jedan teror zamjenjen terorom novog režima, a ljudi su patili, mučeni, ubijani, zlostavljani samo radi ..... Naši Europski prostori obiluju primjerima terora države prema svom vlastitom narodu. Slično kao i kod nas u Hrvatskoj i bivšoj Jugi, Mađari su trpili svoj oblik represivnih režima desetljećima.


... Čak nam ovaj muzej nije niti bio u planu, no drugog dana posjete glavnom Mađarskom gradu čuli smo za taj muzej od naše vodičice Silvestre uz preporuku da sadržaj nije za svakoga. Meni dovoljan izazov. Treba vidjeti kako su susjedi združili teror komunizma i fašizma unutar zgrade u kojoj je država isljeđivala svoje političke neistomišljenike. Fašizam i komunizam zatrli su toliko života, zapečatili toliko sudbina, otvorili toliko znanih i neznanih grobnih mjesta, označili "krivcima" mnoge naraštaje, napunili oceane suzama nevinih. Ulazimo u prizemlje muzejskog prostora zgrade u kojoj su bivši režimi isljeđivali, mučili i ubijali, stvarali udovice i siročad. Ostavljali roditelje uplakanima.


... na ulazu sam shvatio kako ću se susresti sa hendikepom jezika koji se pokazao točnom pretpostavkom. Naime sadržaj i eksponati su normalno označeni na Mađarskom, ali samo dio ima i prijevod na Engleski. No, mnogi eksponati govore sami za sebe te bez tekstualna objašnjenja pronalaze naše najdublje osjećaje, barem nama koji smo doživjeli jedan od ta dva terora.


... muzej je osnovan s ciljem kolektivnog sjećanja na zlo od 1944. do 1990. koje je Mađare tlačilo. Započeto je uređenje zgrade godine 2000, a završena je 2002. Citiram riječi glavne direktorice muzeja dr. Márie Schmidt: Muzej Kuća terora je zgrada koja obilježava dva tragična razdoblja u mađarskoj povijesti. Od 1944. do 1990. našoj su naciji ukrali neovisnost i slobodu - najprije razbojnici Arrow Crossa koje su podržavali njemački nacisti, a zatim komunisti koje je podržavao Sovjetski Savez. Nakon kupljene ulaznice koja je ne malih 7000 forinti ulazimo pored strogih zaštitara u unutrašnjost kroz hodnike i stepeništa, iz sobe u sobu. Odmah nas "zaustavlja" pogled na tenk okružen slikama žrtava Mađarske revolucije nakon gušenja iste od strane crvenih komunističkih/sovjetskih čizama. Tenk i kipovi vođa crvenog zla. Ugledajući se na Sovjetski Savez, u Mađarskoj je izgrađen kult “velikog vođe”. Portret Mátyása Rákosija visio je u svakoj javnoj ustanovi, a na obaveznim paradama slika mađarskog “velikog brata” s visoka je gledala na svoje podanike, uz Lenjina i Staljina.


... inače su stube koje vode na prvi kat i dio caffe-a s garderobom ukrašeni eksponatima iz soc. vremena.





... prvi kat prikazuje cjelinu o deportacijama i prisilnim preseljenjima nakon drugog svjetskog rata. Petokraka pod Staljinovom i Sovjetskom zvijezdom nametnula je kolektivnu krivnju za oko 200000 mađarskih Nijemaca. Mračni i mučni simbol jest crna limuzina crvene baršunaste unutrašnjosti marke ZIM. Pod okriljem noći drugovi u crnim kožnjacima pripadnici ÁVH-a, (političke policije) nakon poziva i zapovijedi s crnog telefona "kupili" su svoje žrtve. Vodili ih u nepoznato. Rijetki su se vraćali s tog puta. Poznata priča i iz naših krajeva. Na meti su bili uspješni ponovo Židovi, intelektualci, uspješni seljaci prozvani kulacima. Odjednom SVI neprijatelji režima. Odlazili su očevi na "službeni put". Slijede konfiskacije imovine! Drugovi su zaposjedali njihove kuće i cjelokupnu stečevinu. Etničke Nijemce progonili su u Njemačku, a istovremeno je i Sovjetska poslušnica Čehoslovačka sa svog teritorija prognala u Mađarsku etničke Mađare. Ukupna procjena govori o 700000 deportiranih stanovnika Mađarske. Većina je završila po Gulazima.



... mađarski seljaci su kao nekada naši bili prisiljeni predati "višak" hrane. To je bila partijski određena kvota proizvoda seljačkih ruka po partijski određenoj cijeni. Opet poznata nam priča uništavanja seljaštva nauštrb industrijalizacije. Gdje je završavala većina prehrambenih proizvoda? Naravno - u Sovjetskom savezu. Seljaci su potajno klali stoku, upadi policije, pustošenje domaćinstava i njihovih tavana bili su svakodnevnica. Jedna labirint soba prikazuje to razdoblje.



... mučilište, soba za preodgoj! Bičevi i sprave za batinjanje do gola svučene osobe. Pipa za hladnu vodu, rešetkasti podni odvod i hladni zidovi. Čvor s čavlima, bambusov štap s olovnom glavom, streličasta palica, kožna palica s olovnom oprugom. Elektrošokovi i drugi smišljeni načini za slamanje duha uhićene osobe. Seanse raznog izopačenog načina mučenja mijenjale su se jedna za drugom. Izvorno sačuvana prostorija!


... Grupna fotografija na zidu prikazuje brojne članove načelnika stožera Komunističke političke policije (PRO, ÁVO i ÁVH). 



... odjel političke policije (PRO) oformljen je prema sovjetskom modelu, pod vodstvom Gábora Pétera.


... soba s dosjeima, njih više od 800. Klupe su i zidovi "uređeni" od pisanih optužnica. Iza registratora mala tajna soba pravnički neobrazovana suca. Sudac politički podobnjak koji predstavlja politički ispravno crveno pravosuđe.





... propaganda: svi smo jednaki, svima je bolje, svi imamo, ect.


... prikaz tadašnje svakodnevnice prosječnog Mađara. Ideologija ispred naroda. Uspjesi partije, cenzura, nestašice. Razni predmeti tog doba.





... slijedeća soba predstavlja sovjetsku pohlepu za mađarskim prirodnim resursima; mađarskim blagom. Boksit, predstavljao je "Mađarsko srebro"! Nekvalitetno posuđe izloženo na policama muzeja za široke slojeve stanovništva, mahom siromašne. Mađari su bili prisiljeni proizvoditi aluminij, većinom za potrebe SSSR-a. O zaštiti prirode nisu marili. Također su neumorno za svoju "nuklearnu glad" crpili iz mađarskih rudnika uran.  




... crkva je u svim komunističkim režimima bila meta crvenih vlastodržaca. Propagirali su bezbožništvo, no represijama nisu slomili duh vjere ni naroda ni svećenstva. Poznata je i nama parola kako je Vjera opijum za narod. Najugledniji pripadnici klera su odvođeni na ispitivanja, hapšeni, zatvarani na višegodišnje robije, ponižavani, ubijani. * Najpoznatije je suđenje, mučenje i zatvaranje kardinala Józsefa Mindszentyja, nadbiskupa Esztergoma. Revolucionari su oslobodili Mindszentyja iz zatočeništva 1956. Nakon slamanja revolucije, kao poglavar Mađarske katoličke crkve zatražio je – i dobio – azil u američkom veleposlanstvu u Budimpešti. Posljednje četiri godine života proveo je na Zapadu, a njegovi posmrtni ostaci vraćeni su u Mađarsku 1991. godine.


... kardinalova haljina. Bio je protivnik nacizma i terora pobornika nacizma Strelastih križeva, progona Židova i rasne diskriminacije, usprotivio se i komunističkoj ideologiji.




... drugi kat, soba koja prikazuje dva zla; Hitlerov nacizam s crne strane zida te crveni komunizam sa jasno - crvene strane zida. No ovdje sam  čini mi se zamoljen da ne fotkam, nisam shvatio što mi službenik muzeja objašnjava.


... mađarski nacizam, stranka Streličastog križa. Idoli su im bili njemački nacisti. * 1944. Horthy zatražio od Sovjetskog Saveza prekid vatre, Nijemci su ga ucijenili zarobljavanjem njegovog sina, zatim ga zarobili i organizirali puč koji je doveo Arrow Cross na vlast. Od 1937. pokret Strijelastog križa, predvođen Ferencom Szálasijem uselio je u ovu zgradu te u noj provodio svoj teror nad svim rasnim i klasnim "neprijateljima".


... * Više od 700.000 ratnih zarobljenika i civila iz Mađarske okupljeno je i deportirano u logore za prisilni rad, tzv sibirske Gulage. Više od polovice nije se nikada iz njih vratilo. Eksponati iznad tepiha na kome su zemljopisno označene lokacije logora za prisilni rad.


* komunisti su u svoje redove primili one koji su u redovima Arrow Crossa pokazali spremnost na suradnju. Nastavili su služiti, radeći isti posao kao i prije: terorizirajući, ponižavajući, mučeći i ubijajući. Jednostavno su zamijenili rasističku teoriju za teoriju marksističke klasne borbe; bila je to jednostavna stvar mijenjanja uniformi. Na slici dvije uniforme koje se okreću ispred metalnih garderobnih ormara. Totalna simbolika presvlačenja!!!



... sovjetski drugovi stvorili su u Mađarskoj mrežu svojih savjetnika u svim gradovima i selima. Znala se njihova uloga u sustavnom pokušaju "preobraćenja" Mađara.  Nakon ugušene revolucije koja je izbila 1956. Sovjeti na čelo zemlje postavljaju svog čovjeka; na scenu stupa János Kádár. Zadnji "savjetnici" napustili su Mađarsku 1990. U tom vremenu više od 500 članova pokreta otpora je pogubljeno, a oko deset tisuća tretirano partijskim metodama: zatvaranjem i torturama.


... silazimo liftom u podrum u kome se teror provodio gotovo pola stoljeća. Najmučniji dio zgrade. Lift se svega jedan kat desetak minuta spušta s prvog kata u podrum smrti. Tijekom lagana spuštanja posjetitelji na monitoru prate snimku jedne preživjele žrtve. Nakon ispitivanja i torture ljudi su kroz taj otvor u kome je sada lift bacani u podrum s visine 15m. Preživjele je pregledao liječnik te su ih nakon toga slomljene i teško ozlijeđene nastavili mučiti u nekoj od podrumskih tamnica. Jedna od metoda bila je vješanjem za ruke postavljenima iza leđa. Visjeli su tako do mučne smrti.


* Mokra ćelija : boravak u hladnoj vodi do koljena cijeli dan;
Lisičjja rupa : potpuni mrak u sobi samo metar niskog stropa…
Zatvorska ćelija : ludilo zatočeništva, u jami s pola metra prostora… mučilište koje nas podsjeća na krajnji cinizam vlasti . Nismo u dalekom vojnom zatvoru, ne duboko u tamnici, nego na aveniji civilnog svijeta, samo pola metra od pločnika, od svakodnevice.


... potpis žrtve.


... stol isljednika.


... ćelija u kojoj stojiš!!! Toliko je široka, duboka i visoka. Zatvore se vrata te u njoj patiš u stajaćem stavu. Danima! Užas! ... vješala!  


... slijedi dvorana revolucije slomljene tenkovima Sovjeta. Predstavlja spomenik palim herojima. Mađari su za slobodu i nacionalnu neovisnost od SSSR-a bili spremni dati žrtvu svoga života. Uživanje slobode trajalo je samo dva tjedna. * Tisuće Mađara poginule su u borbama. Petokrakaši su ubijali nenaoružane demonstrante, civile. Odmazda je bila strašna, pogubljeno je najmanje 230 ljudi, zatvoreno više od 26.000 i internirano 13.000.


... nakon sloma revolucije svoje domove i domovinu napustilo je više od 200000 Mađara. Razglednice sa zidova pričaju njihove priče iz izbjeglištva.


... dvorana suza sa simboličnim svijećama za poginule! * Na zidovima su prikazana imena pogubljenih iz političkih razloga između 1945. i 1967. godine.


... svaka čast susjedima na ovakvu muzeju. Vjerojatno bi se nešto slično moglo i kod nas renovirati. Npr. u Staroj Gradiški trune i dio Ustaškog logora i kasnijeg političkog zatvora. No mi nemamo snage ni volje za suočavanje sa svojom prošlošću na taj hrabri način. Lakše je pričati po birtijama čiji je dida bio Ustaša, a čiji Partizan.


... ispred muzeja spomenik od teških čeličnih lanaca. Simboliku si stvorite sami. Na donjoj slici je originalni fragment Berlinskog zida.

 
Izvor informacija i neki dijelovi teksta preuzeti sa:

Nema komentara:

Objavi komentar