Prvi pisani dosad pronađeni dokument o Cerniku potječe iz 1363. godine. Godine 1536. cerničku vladu i posjed u Požeškoj županiji osvajaju Turci, kada započinje naseljavanje muslimanskog življa, razvoj trgovine, obrtništva i turske kulture. Nakon pada Bijele Stijene i Pakraca Cernik postaje tursko upravno mjesto-sandžakat.
Uz utvrdu i obrambene zidine po pobrđu oko mjesta nastalo je naselje s oko 1000 kuća. Godine 1691. Cernik je oslobođen od Turaka, muslimansko stanovništvo odlazi u Bosnu, a naseljava se hrvatsko pučanstvo protjerano iz Bosne u Slavoniju.
Godine 1707. cerničku utvrdu i posjed kao dar za ratne zasluge car daruje Maksimililijanu Petrašu, barunu i krajiškom pukovniku iz Broda. Vlastelinstvo Cernik ostalo je izvan Vojne granice u sastavu Požeške županije. 1753. godine vlastelinstvo je kupio konjanički potpukovnik Marko Marković čiji će sin Stjepan temeljito obnoviti dvorac u baroknom stilu te urediti perivoj oko dvorca.
Od 1798. godine do 1917. godine vlastelinstvo će mijenjati gospodare, poglavito strance, koji će iskorištavati šume, rudnike lignita, mineralnog ulja, podizati krečare, ciglane, pilane i razvijati kemijsku industriju temeljenu na preradi drveta. Tako su u Cerniku krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća radile tri velike tvornice: Tvornica žeste i rakije, keramička tvornica Huge Blancka i Paropilana Marijevac. Sve su one trošile velike količine drveta koje se iz Psunja dovozilo šumskom željeznicom.
1917. godine vlastelinstvo i dvorac kupuje Aleksandar grof Kulmer, otac poznatog hrvatskog akademskog slikara Ferdinanda Kulmera, koji će agrarnom reformom 1946. biti razvlašćen, a zemlja podijeljena seljacima.
... i Cernički dvorac njeguje tradiciju skladišta kao i mnogi drugi !
... maketa ispred osnovne škole !
... izvor teksta sa: http://www.cernik.hr/povijest.html
Nema komentara:
Objavi komentar