Bijela tabija: Impozantno utvrđenje na istočnim obroncima Sarajeva koje prkosi vremenu, nemaru (grafitima, korovu i smeću) posjetio sam zajedno sa svojim dečkima iz MK Mogila. Nekada važno strateško utvrđenje s pretpostavljenom poviješću gradnje i dogradnji počev od 15. st. Pogled koji se pruža na grad je također u redu superpridjeva, stvarno pruža sliku za pamćenje te nije za čudo što smo i sami tijekom posjeta zatekli mladence u naslikavanju.
... o samoj utvrdi, odnosno tabiji pronašao sam slijedeće:
Smještena je na jugoistočnim obroncima Sarajeva, skrivajući u kamenom plaštu historiju grada od srednjeg vijeka do danas. Zasigurno predstavlja jedan od najimpozantnijih i najvrednijih objekata graditeljskog nasljeđa ovog prostora. Dominantan položaj Bijele tabije u odnosu na prirodni amfiteatar povijesne gradskeg jezgre, te pogled koji se pruža duž rijeke Miljacke sve do suvremenih stambenih naselja na zapadu Sarajeva, čine specifičnu, gotovo sasvim prirodnu, koreografiju prirode i ljudskog stvaralaštva.
Različiti stavovi o vremenu nastanka
O vremenu njenog nastanka do danas su izrečena različita mišljenja. Prema jednom, objekt je nastao oko 1550. godine, a porušen u vrijeme izgradnje Vratničkog grada. Potom je na njenom mjestu izgrađeno novo utvrđenje, koje danas prepoznajemo po poligonalnom obliku.
Prema drugom mišljenju, na mjestu Bijele tabije se još u srednjem vijeku nalazila tvrđava, koja nije bila veća od uobičajenog tipa srednjevjekovnog obrambenog utvrđenja koje štiti otvoreno naselje (podgrađe) u njenoj blizini.
Sarajevo je imalo pet tabija
Nakon provale vojske Eugena Savojskog 1697. godine, kada je Sarajevo gorjelo u nezapamćenom požaru, nametnula se potreba za proširenjem postojećeg gradskog utvrđenja kako bi se grad osigurao od neprijateljske navale. Godine 1727. za bosanskog namjesnika postavljen je Gazi Ahmed paša Rustempašić Skopljak, koji je započeo ove radove. On je odlučio zidom opasati 450 kuća i unutar zidova ostaviti još praznog zemljišta za novih 450 kuća. Gradnja je završena 1739. godine, u vrijeme Hećim-Oglu Ali-paše.
Austrougarsku okupaciju grad je dočekao sa pet tabija: Žuta ili Jekovačka, Strošićka, Arap tabija na Ravnim Bakijama, Arnaut tabija na Zmajevcu i Bijela tabija, te tri kapi-kule: na Ploči, Širokcu i Carini i pet kapija.
Bijela tabija slična je srednjoeuropskim utvrđenjima
Uspješnu rekonstrukciju izgleda srednjovjekovne tvrđave na mjestu Bijele tabije uradio je Alija Bejtić, na osnovu podataka koje daju izvori iz 17. stoljeća.
To je bila tvrđava pravokutne osnove sa četiri kule na uglovima, kvadratne osnove i petom iznad ulazne kapije.
Ovakav izgled grada datira s kraja 14. ili početak 15. stoljeća.
Zanimljiva je jedna osobenost u arhitekturi i koncepciji, po svoj prilici jedinstvenog utvrđenja u srednjovjekovnoj bosanskoj fortifikacionoj arhitekturi.
Ovako koncipirano pravokutno utvrđenje sa četiri kule na uglovima ima sličnosti sa srednjoeuropskim utvrđenjima, sa jakim utjecajem gotičke ugarske gradnje.
Na debelim kamenim zidovima nalaze se otvori za topovske cijevi.
Služila je i za smještaj vojske JNA sve do 70-ih godina prošlog stoljeća.
"O značaju Bijele tabije dovoljno govori i činjenica da je upravo ona bila prva lokacija na kojoj su, nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, snage UN-a formirale svoje vojno utvrđenje i podigle zastave".
Unutar Bijele tabije u periodu osmanlijske vlasti bilo je sagrađeno nekoliko kuća i džamija koja se zvala Sultan Mehmed Fatih, koja je kasnije srušena.
Bijela tabija ime je dobila po bijelom kamenu krečnjaku od kojega je i sagrađena.
Nema komentara:
Objavi komentar