... ponekad zapnem
pa riječi ne izlaze,
prsti stanu,
magla me u mozgu zbuni.
... što pisati o nečemu što netko običan
opisati ne može,
možda svoj sud boji se dati!
... čime usporediti teški hod,
tjeskobu u prsima
i želju za svijetlom
nakon spokojem i mirom
ishodanih stotinjak koraka tunelom spasa
- jedino sa mučninom hoda
podrumima Vukovarske bolnice !
... tako mi je bilo,
gledati slike,
slušati zamišljene davne korake
žurbom straha natapkane ...
... mogu li svi ti koraci
iz ovoga tunela
i iz onog podruma
oprost njima dati,
preživjelom san danas pružati?
... bez te mučnine,
mogu li žrtve straha
danas u istom gradu
s "komšijama" život nastavljati,
pa pred san bližnje sniti
ostale
iza tunela
i u podrumima
pred
krvavim rukama istih nam zločinaca !?
... više na: http://furaj.ba/tunel-spasa/
Nema komentara:
Objavi komentar