ponedjeljak, 29. svibnja 2023.

... oči pune Hrvatske - slap Sopot (Medvednica)!

 ... rijetko se spoji lijep sunčan dan koji moraš iskoristiti, a ništa nisi isplanirao. Rađa se nedjelja, a ja od svih planova i smjerova još uvijek sjedim nepomično doma. Gotovo je deset. Pokreće me nešto i krećem nekamo. Krećem Zelenom magistralom prema bližim obroncima Medvednice. Prvi cilj je bio jednostavan, pojesti grah i popiti pivo na Glavici. No ...


... unutarnji nemir najbolje je riješiti kretanjem, muvingom, raditi bilo što, no iščupati se iz čahure vlastitoga doma nije baš jednostavno. No najbolje je liječiti se prirodom. Zastajem pred prvim putokazima za Glavicu i kao miš iz vica "sir-slanina" odlučujem kojim putem krenuti i gdje je put ka sreći. Rampa hvala Bogu ne dopušta prolaz nikome osim pješacima i biciklistima. Odluka pada na posjetu slapu Sopot. 




Vrlo često sam nalazio FB zapise, fotke i priče drugih o posjeti ovome mjestu. No, mučilo me nešto, pa taj sam slap smještao u neko drugo podneblje. I jesam! Otkrih to mozganjem tijekom šetnje do slapa. Postoji onaj u Istri, no sada sam zadovoljan što koračam i prema ovom, najvećem slapu na području Medvednice. Do njega se može doći planinarskom stazom broj 4, koja počinje u Gornjem Vrapču.

... ivančice privlače i kukce i klikove fotoaparata.

... priroda uz glavni makadamski put privlači podlede i lijevo i desno i dolje, sve je divno. Slušaš vlastite korake, puno ptičjeg pjeva skrivenih pjevica u grmlju i šumi, povremeno od nekuda, iza zavoja ili šumskih staza dopre i neki glas planinara, šetaća. Čak ni psi ne laju. Kotači ponekog biciklista stišavaju se ukazujući poštovanje zvucima prirode.


... prizori me podsjećaju na stijenje geoparka na Papuku.

... malo šetnje, malo cvijeća pa pogled prema zelenim nijansama prizora Medvednice.



... nakon nekih petnaestak minuta hoda dolazim do izvora, izvorne i čiste prirodne blagodati iz prirodnog obilja naše države kojega prepuštamo tuđim kompanijama. Njeno veličanstvo - voda. Izvoru nisam izguglao ime, samo znam sa ploča na njemu kako ga je izradio M. Barić te da o njemu brine LU Fazan Vrapće. Mogli bi ga i malo očistiti. Napih se, neću žedan preko vode.




... idem dalje, srećem napuštenu, ruševnu čeku (o njoj vjerojatno ne brine spomenuta lovačka udruga) te jednu zanimljivu info ploču sa bočnom hranilicom za ptičice.


... ispravak netočnog navoda s kojim se slažem!


... korijenje radi skloništa za životinje u neposrednosti zeleno žute zavjese.


... kuruzar, star, tko zna kada je bio napunjen!?


... leptir grahorovac (neptis sappho), posebno nastanjuje livadu Ponikve.


... korak po korak, pratim stazu i odličnu markaciju.



... nekakav mostić, ružni prijelaz preko Vrapčaka.


... divan prizor šetača, oca i sina, malog Tea koji me ponudio sa polovicom svoga sendviča.




... i evo ga konačno, prateći makadam i vijugavost potoka Vrapčak stižem do 9m visokog (najvećeg na Medvednici) slapa Sopot. Na početnom putokazu piše 50 min. hoda po lagano zahtjevnoj, ponekad blaže strmoj i vijugavoj makadam stazi. Uz zastoje za fotkanja, boravak na samom slapu i povratak potrošio sam točno tri sata.

                                       

                                       

... u pogledu prvo uživam sa drvenog mosta koji me natjerao zviždati melodiju iz filma s kraja pedesetih g. prošlog stoljeća: Most na rijeci Kwai. Gledam to malo čudo prirodne arhitekture prizor sakriven u šume i svoga korita. Impresionisti bi ovdje uživali u interpretaciji svojih doživljaja.



... slap između bukovih grana i jedan nametnik, bukova guba.



... za mnoge najljepši medvednički slap smjestio se na 350m/nv.





... za potpuni doživljaj morate se spustiti ispod samog slapa i prepustiti se uživanju u prskanju njegovih kapljica. Morate i paziti, sklizak je teren te ponekad može biti opasno. Potrebna je kvalitetna obuća i štap ili dva.




... dojam je da bi mostu trebao što brži popravak, rekonstrukcija, injekcija obnove.



... pogled iznad samog slapa u njegovu dubinu.




... obilježavanje i "uzimanje" žiga!




... krećem nazad prema Glavici i Veternici nadajući sa kako ću stići prije zatvaranja ulaza u špilju.


... pripremljena cerovina, vjerojatno za stranog kupca!


... mala žabica u  lokvici vode na putu.


... bez smeća ne može, ne znam zašto ga netko ne pokupi, jer vidi se da je stara nakupina.




... odmor i samoklik iznad potoka i jednog manjeg neoznačenog slapića.






... kalemljenje i pošumljavanje!


... tragovi nekih papkara!?


... gotovo cijelim putem dominira miris bazge.


... jedna mala bjelouškica, zgažena, šteta!



... kakav li će se leptir izleći iz ove gusjenice!


... pobježe mi stonoga!




... znojan, pomalo umoran stižem do prometala, kratak predah no nastavljam dalje prema Glavici i Veternici.

3 komentara:

  1. Malo jednostavnog teksta i ibilno lijepih fotki, odlično!

    OdgovoriIzbriši
  2. Super impresionisti;ki opis! Obla;im gojyerice.....

    OdgovoriIzbriši