... po prvi put na ovom svom skromnom blogiću imam gosta. Josip Alajbeg, djeci znan po drugačijem imenu, nama iz moto svijeta je Jozo. Svi koji ga poznajemo cijenimo njegove ljudske vrline, empatičnost prema svakome, volju za pomoći, družiti se, isprovocirati samo najbolje vibre u svakoga. Cijenimo mi i njegovu ljubav prema MK Mogila, motorima i moto svijetu te putovanjima. Sada je već okorjeli svjetski putnik u odnosu na nas smrtnike. Dakle u dogovoru s njim prenosim na svoj blog trenutke njegovih doživljaja, slika i opisa.
... put Indije i Himalaje krenuo je krajem svibnja, mislim 29. dana tog kišnog mjeseca. Ispratismo ga s najiskrenijim željama za sretan put i povratak, vađenje duše motorčeku koji će iznajmiti, a on uzvraća: Hvala deckovi, s velikim uzbudjenjem idem u ovu avanturu. Koliko sam cuo, signala nema bas, biti cemo nesto i po satorima pa ni mob bas necu moci puniti, da se ne brinete. Ako me nema do 24.6. onda se brinite 🤣🤣🤣🤣. Javim se kad stignem jer cu prvih par dana provesti u civilizaciji pa vjerujem da cu imati signala, a Aniti se (barem ona tako tvrdi) MORAM javljati pa ako je neka frka u Zg, ona ce imati najvise informacija.
Pusa svima (malo pederski, ali lepo).
... i tako počesmo čekati njegovo prvo javljanje, prve dojmove i fotke s internetu dostupna mu mjesta trenutnog boravka. I dočekasmo 31. svibnja prvu poruku iz zemlje poznate dugometražne filmske Boliwood industrije, onih nesvrstanih Titovih miljenika, krava, mnogobožja i neopisivih prostranstava. Veli on:
INDIJA – ZEMLJA 1.000.000 ČUDA
Ova zemlja od milijun čuda oduvijek je intrigirala moju maštu, ali sam je zaobilazio u širokom luku. Glavni razlog je bio taj što sam upoznao više ljudi koji u su je posjetili, ali NIKOGA tko nije imao OZBILJNIH probavnih i želučanih tegoba… Svima je jasno da je vožnja na motoru u takvom stanju jednako izazovna kao i nedaoBog prisustvovanje sjednici Sabora RH…
Ipak, sama činjenica da Indija ima zastavu posred koje se nalazi 21“ kotač XT-a 125 R (iako neki manje upućeni tvrde da je riječ samo o kotaču bicikla) nagnala me da još jednom razmotrim svoj stav. Ipak, i dalje odbijam…
2019. sam vozio dio Route 66 i u Kailforniji sam upoznao Indijca koji mi je tvrdio da je vožnja po Himalaji najljepša moguća vožnja. Kako je dotični gospodin stvaaaaarno iskusan putnik, zapamtio sam tu informaciju. Godinu i pol kasnije na jednom putovanju upoznao sam Australca koji je putovao oko svijeta rekao mi je otprilike istu priču za Himalaju. Ni to mi nije bilo dovoljno da se zamislim da vozim motor po zahtjevnom terenu s proljevom…
Ipak, prije svega nekoliko tjedana otvorio se Umling La, najviši prijevoj na Svijetu. Zbog blizine kineske granice, prometovanje tom cestom nije bilo dozvoljeno. Voziti motor na 5.800 metara s proljevom? E to je već avantura! Tu sam ipak popustio! No, kako ljudi ne čitaju na FB više od tri reda, a ja sam već debelo prekardašio, o detaljima (kako putovanja, tako i probavnim) u sljedećem nastavku….
Nema komentara:
Objavi komentar