nedjelja, 24. srpnja 2016.

... a sad o Jozi, Šolti i Braču !

... Jozo je tko ga ne zna čarobnjak, čarobnjak prijateljstva, čarobnjak srca, čarobnjak putovanja, čarobnjak je i volje, čarobnjak je Jozo,
da nije njegove zarazne čarobnosti sigurno ne bi dijelio sva svoja zadovoljstva i viđena prostranstva sa svima nama!
... hvala prijatelju, brate, Jozo na pozivu u neokrnjeni dio naše divne i od dragoga Boga dane nam domovine Hrvatske, zahvaljujući tvome spontanom pozivu na odmor u kutke tvoje djedovine nikada mi nije bilo tako lijepo kao zadnjih dana i vikend prije kada sam bio tvojim gostom !
... nije jednostavno podijeliti utiske i slike koje smo sa sobom ponijeli !
... more je znamo lijep doživljaj, posebno tijekom odmora, njime punimo svoje baterije, kapacitete za buduće dane, ono je zdravlje za tijelo i dušu koje dijelimo onima koji su nam dragi i žele posvetiti djelić svoga vremena u usvajanju naših priča i pričica s odmora !

... kapetan Jozo:

... i mali od palube:


 
... Šolta, otok uvala, otok ljepote, otok mira i tišine čak i u doba ljeta kada sve vrvi turistima, otok koji treba čuvati od najezde budućnosti, otok koji nudi svoju prirodu onima koji je žele čuvati i pamtiti, iskonsku i neokrnjenu u svojim mirisima, slikama, ljudima i svim darovanim blagodatima koje nam nudi !

... prvi doživljaj nakon pristajanja bio je pogled u uvalicu s Jozine terase, terase djedovine i njegovih predaka ! ... uvala Kruščica, no ne recite Jozi da sam napisao lokaciju ljepote !






... šetnja obalom donese ti i čudne naplavine mora, samo uključiš maštu !

... obala Šolte nudi svoje stjenje, uvale, male utvrde, mirise te ugođaj nedirnutosti Bogu hvala !









... neopisiv je osjećaj kada ti na moru tijekom plovidbe i malog zastoja na dlan sleti leptir, iskustvo koje srećom mogu podijeliti svima jer je Jozo brzo dohvatio mobitel i ulovio trenutak odmora malog gosta na mojoj ruci !


... još dvije, tri sličice:



... Splitski kanal u daljini mobitelaova objektiva !

... Nečujam, ime mjestu potpuno odgovara osjetivši mirnoću mjesta, tonove mora i cvrčaka sa obližnjih krošnji, vjerovati ću da mu je ime dala tišina, nečujnost!
... kažu da je najmlađe mjesto otoka, što se vidi po ružnoći betoniziranih i neprodanih apartmana koje nisam niti htio ovjekovječiti!
... tišinu uvale prihvatio je i potopljeni brod koji postaje mala atrakcija mjesta, posebno ribama i ranojutarnjim roniocima !








... prirodni dokaz čistoće mora !

... Milna, ime mjestu potpuno odgovara, milina je popiti jutarnju kavu u mjestu koje se budi nudeći svoju ljepotu, pogled na Splitska vrata, proći pored otočića Mrduje, predivna uvala sa zapadne obale otoka Brača!








... otok je ponudio doživljaju oka i lijepo poštovanje majci našega najvećeg pjesnika Tina Ujevića !








... sakrala Milne, okolina i unutrašnjost crkve župe Gospe od blagovijesti:










... spomenik  cijenjenom i zaslužnom mještaninu!



... ljepotu mjesta nagrđuju "spomenici" nemara i svakodnevice neriješenih imovinsko pravnih odnosa na nekoliko zgrada!


 ... i neki detalji iz okolnih uličica:





... Blato na Cetini !

... rekoše mi u Trilju da natpis Blato n/C u zafrkanciji znači: Blato nema cura, no s time se zasigurno neće složiti moj prijatelj Marinko Kovač i njegova Dina.
... isto tako jedan domaći čovjek mi reče da se prije upotrebljavao naziv Blato od Radobilje (jedno obližnje naselje), također mi je potvrdio da je naziv nastao od jezerskog blata koje desetljećima nije dopuštalo bliže naseljavanje obalja rijeke Cetine!
... tijekom posjete svom prijatelju Marku odvojio sam malo vremena za skoknuti do ove male oaze raftingaša, kupača i svih ostalih uživatelja prirodnih bogatstava Lijepe naše:
... zapisano objektivom mobitela to bi ovako izgledalo:












... kartografski prikaz krajobraza:

... i ja te volim Hajduče !




... spomenik u centru Blata n/C:

... tijekom povratka u selo Ugljane naletjeh na zanimljivu kulu - vidikovac:

... pogled prema dijelu Cetinske krajine i Biokovu ! 



... kod Marka Vrcana, selo Ugljane, zaseok Vrcani !

... nakon niza godina ukazala se prigoda za zajedničkim godišnjim odmorom moje Kunice i mene, s još nešto ovih drugih valutnih "domestikus" kuna u džepu te odlučismo odvojiti za sebe nekoliko morskih dana i prihvatiti poziv našeg Joze i predahnuti radna opterećenja na njegovoj divnoj Šolti i otočnoj okolini.
... no, ovoga puta opisno-slikovni dio okrenuti ću s kraja tjedna uživanja do njegova prvoga dana!

... zadnja dva dana ostavili smo za posjetu slavnoj Cetinskoj krajini, točnije selu Ugljane i zaseoku Vrcani !
... ovdje sam nakon trideset godina pronašao "izgubljena" prijatelja Marka Vrcana s obitelji, zadnji puta smo se vidjeli nakon odsluženja vojske u tada glavnom gradu SR Crna Gora - Titogradu!
... puto do Ugljana vodio nas kratkom vožnjom od Splita preko Biska do narečene lokacije, nismo htjeli zalaziti do Sinja i Trilja, za njih će biti vremena u nekoj slijedećoj vožnji, odmoru, opisu ....

... Marko Vrcan, Marin Čačić i ja; "upoznala" nas tadašnja obveza služenja vojnog roka, kako su bila pravila da se buduće vojnike šalje u razne dalje pripizdine, nas je čak sreća i pomazila odredištem; Titograd, današnja Podgorica, godina 1985/86. U mjesecu svibnju završili smo i tu životnu avanturu i od tada se nismo vidjeli; sve donedavna i moje odluke da tijekom jednoga službenog puta okušam sreću i pronađem Marka. Nije bila jednostavna odluka, ne u smislu pronalaženja sela, već zbog činjenice da su prošla puna tri desetljeća bez kontakta, koga ću naći, da li ću ga naći, život je čudan, a i rat je prošao kroz živote mnogih, no pokazalo se da je stari Markan živ još uvijek kao od brda odvaljen, skoro i zdrav (malo ga jebe noga i kičma od ugodnih poslova na baušteli), godine su dodale malo više sijedih i nešto vička kilograma, ali brk i osmijeh mu ostadoše isti; a i glas, bučan i jasan kao i prije trideset godina.
... prvu sliku započinjem u najljepšem okruženju; njegovoj maloj i mirisnoj konobi, vino, slanina i pršuti, ko to more platit !?



... spomenuo sam mirise konobe, izvorne Dalmatinske, neopisivo, tko je to osjetio i zapamtio je zavijeka, Amen !




... druženje prethodne večeri nije prošlo bez Markanova odlična vina, gradela, sira, pršuta, domaćih loze, maslinova ulja i sira, odličnih domaćina, uštipaka, njihove skladne obitelji i dobra raspoloženja, gem po gem, gem po gem !
... jedina opasnost bila je hoće li mi kupiti "Šokicu" ili se samo Nede (Markanova životna potpora već trideset godina) i Marko slikavaju pored nje:




... zanimljivosti oko konobe, izvorna i nedirnuta rustikala:






 

... Markova Nede u borbi s uštipcima, a on sa ognjem i gradelama:




... koliko će nam proći do slijedeća druženja, nadam se ne predugo, a nadam se i u proširenom društvu s Marinom i njegovom obitelji, malo je riječi ovdje, još manje slika, bitno da mi nismo stali oživljavajući vojničke i sve nam životne prošle godine, trenutci smijeha, sjećanja, ponovna upoznavanja kroz te priče koje su barem nama dvojici potrajale do ranih jutarnjih sati....

... ksanonoćni Šokičin čuvar:

... u očuvanoj prirodi Cetinske krajine sretneš i leptira: Lastin rep, nekada su ga bila puna slavonska polja:



... i za kraj, čuvar doma Vrcanovih, djelo Markova sina Ante koga na žalost nismo upoznali:



Istaknuti post

... kolaž Šokca !